Kako osjetiti miris Ramazanskog bajrama za koga islamski učenjaci kažu da je blagodat i milost: Otvoriti srca, vrata i kesu!

 Da li bajramski običaji u BiH polako umiru zajedno sa umiranjem bošnjačkih deda, nana, očeva i majki. Ako je suditi na osnovu izjava koje svakodnevno čitamo u novinama, sve se manje poznaju bajramski običaji. Ovim tekstom podsjećamo samo na neke od običaja Ramazanskog bajrama

Bajram ide, Bajramu se nadam / Šta bih dragome bajramluka dala? / Kad bih dragom vezen jagluk dala, / Dragi mi je, malo mu je dara! / Kad bih dragom boščaluka dala, / Sirota sam, mnogo mu je dara! / Kad bih dragom b'jelo lice dala, / Faliće se među jaranima!

O Bajramu se oduvijek pjevalo. Iščekivao se kao najdraži gost. Bio je prisutan u svakoj muslimanskoj kući, mahali, sokaku… Stariji Bošnjaci tvrde da su tada ljudska srca bila otvorena, bila su otvorena i komšijska vrata ali i kese onih malo imućnijih. Danas se na raznim mjestima mogu čuti priče kako sada vladaju sitne materijalističke duše koje se pitaju: Šta ću ja tebi i šta ćeš ti meni?

Da li bajramski običaji u BiH polako umiru zajedno sa umiranjem bošnjačkih deda, nana, očeva i majki. Ako je suditi na osnovu izjava koje svakodnevno čitamo u novinama, sve je manje onih koji poznaju bajramske običaje.

Ovim tekstom podsjećamo samo na neke od njih…

Bosanski bajramski običaji

Bajram je naveći muslimanski praznik pa se muslimani trude da se tako prema njemu i odnose.

Nekoliko dana prije Bajrama muslimani praktikuju da temeljito očiste i urede kuću, stan, avlije i ulice. To je u skladu i sa osnovnim islamskim principom prema kojem je čistoća pola vjere.

Na bajramsko jutro običaj je da svi članovi porodice rano ustaju i pripremaju se za odlazak u džamiju. Prije odlaska na namaz nešto se pojede. Kod nas je običaj da to budu bajramski kolači i kahva.

Ženski članovi porodice pomažu muškarcima da se što ljepše i svečanije pripreme za bajram-namaz. Prije odlaska u džamiju običaj je okupati se, namirisati i obući najljepše i najsvečanije odijelo.

Na bajram-namaz se odlazi jednim putem, a vraća drugim da bi što više meleka koji stoje kraj puta tražilo oprosta za klanjače.

Pošto se bajram-namaz obavlja samo u džamijama, običaj je da stanovnici mjesta u kojem se nalazi džamija na bajramski ručak pozovu džematlije iz okolnih mjesta koji u njihovoj džamiji klanjaju bajram-namaz. Pozivaju se bliži i dalji rođaci, prijatelji i poznanici, tako da se niko od njih ne vraća svojim kućama gladan.

Muslimani u Bosni i Hercegovini obilaze mezarluke uoči i za vrijeme Bajrama vjerujući da umrli ima koristi od dova koje se za njega čine, te da su dove koje se uče za umrle poklon od živih. Na taj način Bajram prelazi granicu života i smrti i postaje blagdan čiji se bereket prosipa na žive i umrle.

Zijareti i pokloni

Oduvijek su zijareti i druženja bili ono što je karakterisalo Bajram i zauzimali su posebno mjesto. Pazilo se na poštivanje prema roditeljima. Obilazili su se prvi. Zavisno od mjesta do mjesta djeca ih ljube u ruku ili u lice. Običaj je da se svi članovi porodice sakupe upravo kod roditelja na zajednički bajramski ručak.

Obaveznim se smatralo zijaretiti i braću, sestre, bližu i dalju rodbinu, komšije, porodice šehida, invalide i bolesne. Za to oslonac muslimani nalaze i u riječima poslanika Muhammed a. s.: ”Održavanje rodbinskih veza, lijepa narav i lijep odnos sa komšijama, sve to oživljava naselja i produžava ljudski život.”

Posjećivanje rodbine, prijatelja i komšija za vrijeme Bajrama ima jedinstvenu svrhu i cilj. Vjernci su za vrijeme Bajrama sretni i radosni, a sreću je uvijek najbolje podijeliti sa najbližima. Uz to, Bajrami su idealno vrijeme da se određene nesuglasice koje postoje među njima riješe i da jedni drugima oproste.

Nezaobilazan dio bajramskog posjećivanja su i bajramluci, prigodni pokloni kojima se darivaju roditelji i djeca. Ženski članovi porodice darivaju se katom, ili nekim drugim odjevnim predmetom, dok se muškarci daruju shodno njihovim navikama.

Djeca se uglavnom daruju slatikišima i novcem.

Udjeljivanje i pomaganje, na prvom mjestu siromašnima, ima u islamu posebno mjesto. Islamski učenjaci tumačeći Božije riječi “…što god vi udijelite, On će to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje.” navode da ma koliko podijelili od onoga što nam je Bog naredio i dopustio, On će nam to nadoknaditi na dunjaluku protuvrijednošću, a na ahiretu nagradom.

Također, muslimani se oslanjaju i na riječi poslanika Muhameda koji je rekao: “Nema nijednog dana u kojem osvanu robovi, a da ne siđu dva meleka pa jedan govori: – Allahu moj, nadoknadi onome koji daje, a drugi govori: – Allahu moj, daj propast onome koji ne daje.”

Stariji Bošnjaci sve glasnije upozoravaju – čuvajte naše lijepe bajramske običaje i podučavajte djecu njima. Neko od islamskih vaiza je zapisao:

“Gubljenje duhovne dimenzije običaja povezanih sa obilježavanjem Bajrama dovelo je do raskalašenosti, bludničenja, pijanstava, pa čak i ubistava za vrijeme Bajrama. Ljudi koji nisu postili dane mjeseca ramazana i njegove noći provodili u ibadetu, te stoga nisu mogli osjetiti puninu svoje duše, cijeli mjesec ramazan bili su kao u zatvoru, jer im kolektivna svijest muslimanskog društva nije dozvoljavala da tokom ramazana daju oduška svojoj pokvarenoj, raskalašenoj duši. Kraj ramazana i dolazak Bajrama ovakvi dočekuju kao razjareni psi oslobođenje okova treznoće i stida, te se zajedno sa svojim prijateljima šejtanima prepuštaju pijanstvu, bludničenju, svađama i razdoru o čemu zorno svjedoči naša bajramska stvarnost…”

Posljednjih godina u BiH bajrami nisu u duhu tradicije i običaja – upozoravaju mnogi islamski učenjaci.

(aura.ba)

error: Content is protected !!