Duhonost: KAKO JE VIDOVITI ADO SKINUO PROKLETSTVO SA ALINE I NAŠAO JOJ MOMKA?

Mene je odmalena zanimao samo uspjeh. Mladost sam provela putujući i školujući se, a sav moj trud i odricanje nadomjestilo je radno mjesto – sa nepunih 25 godina bila sam direktor u jednom izuzetno respektabilnom preduzeću – govori Alina.

Međutim, kako su godine odmicale, a čar uspjeha gubila svoju slast, Alina je sve češće hvatala sebe u sanjarenju o mužu, djeci, porodici…

“Neke moje prijateljice već su imale i po troje djece dok ja nisam ni dečka imala na vidiku. Obzirom da sam uvijek sve oko sebe plijenila ljepotom, šarmom, pameću a bogami ni novca nije falilo, svi su bili mišljenja da ja izbjegavam i tjeram prosce od sebe. Istina je bila bitno drugačija – prosaca uopšte nije bilo – govori Alina.

To što je svo slobodno vrijeme provodila u ženskom društvu, Alina je smatrala velikom sramotom i poniženjem. Htjela je i ona izlaziti, zabavljati se, uživati u životu i mladosti ali…

“Imala sam nekoliko prijateljica, a ostatak društva činile su knjige, porodica i moje dvije kornjače, Samy i Betsy. Muškarca ni za lijeka – žali se Alina.

Što je više razbijala glavu brinući se zbog samoće, to joj je teže padala činjenica da vrijeme prolazi. Biološki sat je otkucavao, a u njenom životu ništa se novo nije dešavalo.

“Ja sam i sa svojih 35 godina izgledala kao dvadesetogodišnjakinja, ali to nije pilo vode. Od mene su svi bježali kao đavo od krsta. Zadnjih godina, najteže mi je padalo pitanje: „Šta ti čekaš, kad će svadba“ – prisjeća se Alina.

U očaju, Alina je pomoć zatražila i od psihijatra, ne bi li dobila potvrdu da je sve sa njom uredu, a onda je, skrivajući se iza raznoraznih “nikova”, pokušala i preko interneta naći bilo kakvog muškarca.

!Priznajem, bila sam očajna. Slala sam i oglase po novinama, u nadi da će se naći makar neki manijak, koji će sa mnom biti barem na jednu noć. Vjerovali ili ne, nikad se niko nije javio – prisjeća se s nelagodom naša sagovornica.

U namjeri da se zabavi, naša sagovornica dobila je rasvjetljenje svog slučaja.

– Možda je to sudbina, možda su moje molitve konačno uslišane, a put do njih vodio preko Vidovitog Ade; kad pričam o ovome obuzme me neka čudna jeza. Njemu sam se javila telefonski, pomalo stidljivo.

On je, nakon što sam mu kazala datum rođenja, ime roditelja, nakon nekoliko minuta, bez imalo uvijanja mi kazao:
“Ti si osuđena na usamljenost, tuđim sevepom – kazao je, a ja sam briznula u plač.

I sve ostalo što je govorio, bila je gola istina. Pristala sam na tretmane. Iste večeri je učio Kur’anske dove na daljinu. Jednom sedmično sam prisustvovala tim ritualima. Uradio mi je hamajliju, te mi dao upute čije slike da spalim, a za čije duše od rahmetlija da se pomolim.

“Skinut ćemo mi to prokletstvo; samo moraš mi vjerovati i slušati me – govorio mi je, a ja sam ga zaista slijepo slušala.

Nepuna tri mjeseca kasnije desilo se nešto nevjerovatno. Kada sam se najmanje nadala, kolega s posla me pozvao na kafu. Kao ošamućena pristala sam.

Uslijedila je još jedna kafa, pa večernji izlazak, pa vikendi…. I – desila se ljubav! Već živimo zajedno… Presretna sam, od sreće i ne spavam nikako više – kazala nam je na kraju Alina (Aura/Marketing)

 

error: Content is protected !!