Kako je Slavko Tomić (43) odlučio da sačuva obućarski zanat u rodnom Ljubuškom? Slavkov “Džon” čuva glavu Ljubušaka!

 

Od ništa napraviti nešto

 Odlučio sam da sačuvam obućarski zanat koji je nekada cvjetao u Ljubuškom i drugim mjestima – odlučno kaže ovaj vrsni majstor svog zanata

U današnjem vremenu kada odumiru stari zanati, 43-godišnji Ljubušak Slavko Tomić odlučio je da u svom gradu sačuva obućarski zanat koji je u dobra stara vremena bio veoma popularan i unosan za mnoge zanatlije. Nedavno je otvorio vlastitu obućarsku radnju nazvavši je “Džon”. Kazao je:

– Svjedoci smo da je i u ovom dijelu Hercegovine sve je manje urarskih, brijačkih, obućarskih i drugih radnji. Odlučio sam da sačuvam obućarski zanat koji je nekada cvjetao u Ljubuškom i drugim mjestima. Najmanje slučajno sam donio takvu odluku. Prije svega ovaj zanat sam od malih nogu zavolio i želja mi je bila da imam vlastitu radnju u kojoj ću se baviti popravkom obuće i drugih predmeta.

Tako Slavko, po onoj narodnoj „da čizma glavu čuva“, popravkom obuće brine o zdravlju svojih sugrađana. Drugim riječima u njegovom „Džonu“ Ljubušaci „čuvaju glavu“.

 Iskustvo

Slavko se prisjeća kako je još “od malih nogu imao potrebu da nešto popravlja i prepravlja”. Zanimale su ga ”majstorije” svih zanatlija. Shvatio je da će ovaj zanat najbolje naučiti ako posmatra šta rade veliki majstori. Godinama kasnije sticao je i znanje i iskustvo. Ispričao je:

– Brzo sam shvatio da je pored ljubavi prema ovom zanatu potrebno još mnogo toga da bih se jednog dana posvetio ovom mom omiljenom hobiju. Mnogo toga korisnog sam naučio od Dragana Dalmatina, ali i od drugih majstora u Travniku, Čapljini i drugim mjestima poznatim po vrsnim zanatlijama. Prateći rad starih majstora naučio sam dosta, a onda sam se odlučio posvetiti ovom poslu kao obučen majstor.

Majstor svog zanata

 Od ništa praviti nešto

Ljubuški obućar priča kako je bilo i takvih koji su ga odvraćali od ovog posla govoreći kako neće ostvariti neku veću dobit. Nije se osvrtao na takve savjete jer ga je “nosila” ljubav prema ovom zanatu. Ispričao je:

– Znao sam da ni u jednom poslu ne teče med i mlijeko i da je svaki početak težak. Radom se sve može postići, naravno ako budem imao najosnovniji alat za rad i potrebne strojeve, pa i podršku prijatelja.  Malo po malo pristizale su mušterije. Ljudi donose sve i svašta za oporavak. Filozofija ovog zanata je i da se od ništa napravi nešto. Uglavnom, mušterije donose obuću koja je vrijedna opravke i radi se.

Slavko Tomić – Učio sam od velikih majstora!

Optimizam ne jenjava

Slavko vjeruje kako će, uz još neke svoje kolege, sačuvati ovaj zanat na području ljubuške općine uprkos činjenici kako se na području kantona kome pripada Ljubuški na prste mogu izbrojati obrtnici koji se bave starim zanatima. Kaže:

– Ne sputava me u poslu ni podatak da za 30 godina na području ove županije još niko nije podnio zahtjev za otvaranje obućarske radnje. Međutim, kao optimista uvjeren sam da će ovaj zanat još dugo živjeti!

Mustafa SMAJLOVIĆ/aura.ba

error: Content is protected !!