Kako je porod izgledao prije više od stotinu godina: Ponedjeljak i petak sretni su dani za novorođenče

U etnografskoj studiji dr. Leopolda Glicka objavljenoj u Glasniku Zemaljskog muzeja 1. jula 1890. godine, pod naslovom “Narodni običaji pri porođaju” možete pročitati kako su se porađale Bosanke i Hercegovke, te koji su tu običaji prije i poslije poroda. Napominjemo, tekstovi su u izvornom jeziku i stilu

Koliko i jest žena sretna i ponosna, kad zatrudni, opet ona svoje stanje, koliko može, krije i taji, jer u jednu ruku ona, koja je prvi put zanosila, time se uklanja šaljivom zadirkivanju svoga društva, a u drugu hoće time da se sačuva od zavisti zla pogleda i od čarolija. U nekojim krajevima Bosne i Hercegovine imaju seljanke običaj, te se odmah, čim osjete prve bolove, zavuku u jedan bucak u kući, pa se tek onda odanle izvuku, pošto su se porodile i djetetu same pupak prerezale.

Svuda se u Bosni pokazuje nastojanje, da se porođaj krije barem od muške čeljadi u kući. Kako žena samo osjeti bolove, otpraviće ljude pod kojekakim izlikama iz kuće. Muž neka se uopće ne miješa u te ženske poslove. Rodilja ostaje na nogama i hoda, dokle god može, te pri normalnim porođajima tek onaj čas potraži ležaj, kad misli, da će dijete doći na svijet i ondje rađa ili stojeći, ili čučeći, ili i klečeći. Na ležećke rađaju u Bosni i Hercegovini, koliko ja znam, samo Španjolke.

Češalj na trbuhu

Žena, koja pomaže kao babica, podmeće ruke, da dijete ne padne, i naprijed odmakne dijete od matere, „da mu sreća bude napredna”, a onda dijete, podvezavši mu pupak ibrišimom ili vunicom, odreže nožem ili srpom. Makaze iz tog uzroka ne smiju upotrijebiti, jer bi onda djeca, što poslije dođu, bila curice. Pošljedak baca se u stajaću vodu, a gdje take nema, zakopava se. Sada rodilji namjeste ležaj na sijenu, dijete operu toplom sapunicom i odjenu ga, a rodilji daju za okrepu rakije,
muhamedankinjama crne kave, mesa i pite.

Ako se bilo s kojeg razloga porođaj zategne, onda prije svega ugriju odaju, a rodilji narede, da blizu peći, odnosno vatre, hoda. Ona onda sa sjekirom u desnoj, a s vretenom u lijevoj ruci hoda tamo amo; ako to ne pomogne, onda se jaja vare u zdjelici i vodu daju da pije; ili pak ženi neopasce prijesno jaje stave na zatiljak, da se spusti niz leđa (Goražde, Čajniče). Za napitak daju joj ili vode, u kojoj ima praška od prženog i očišćenog lana, ili uvarak od obične metvice s medom, ili konačno smjesu od nastruganog sapuna i zejtina, koja je u uvarku od slezovog korijena razrijeđena i djelomice rastopljena. I to, vele, da dobro unapređuje porođaj, kada se svježa plemenita rutvica meće na trbuh. I od simpatičkih lijekova napomenuću ovde nekoje.

Razdiranje prednjeg rasporka košulje, otkopčavanje svih dugmeta na odjeći i razrješavanje pletenica u rodilje, povlačenje okrajaka od onakih marama po trbuhu njenom, što su njima struk omotavale žene, koje su već rađale (Travnik), lak udarac pasom djevojačkim po krstima rodiljinim, pri čemu treba reći: „Lakše ti bilo, nego moj pas”; razrješavanje pletenice od jedne djevojke nad rodiljom (Foča), polaganje češlja na trbuh, gutljaj vode iz obuće muževe, lizanje pepela od drvene lopate (Glamoč) i konačno sipanje oraha rodilji među noge, biva da se tako dovabi dijete, neka se igra njima.

Abuzemzem

Ako već porođaj veoma dugo traje, pa su već u brizi, kako će se to svršiti, onda se upotrebljuju druge stvari. Ugriju kamen, zejtinom ga poliju i blizu spolnih dijelova polože, lonac vruće vode stave na isto mjesto, gnjetu trbuh i krsta, da se pobude bolovi, zamotaju rodilju u pokrov i nekoliko je puta dobro protresu, da dijete dospije u pravi položaj, nenadice ispale pušku blizu nje, da joj prestravom potresu živčevlje. Sedam zrna od glavnice u crnoj kavi vrlo hvale ali rijetko kad daju. Nastrugan jantar u vodi često upotrebljuju muhamedanke. Ako je nužda vrlo velika, onda kod muhamedovaca otvore oboja vrata najbliže namije, daju sirotinji milostinje, hrane pse, koji nemaju gospodara.

Od mnoštva hamajlija, koje se upotrebljuju, poznajem, na žalost samo dvije, za koje međutim kažu, da su vrlo pouzdane, i to prve četiri rečenice od 84. sure, koje se privezuju za trbuh, i onda ovaj zapis, iz koga se rodilji po jedan daje u svaku ruku: Gutljaj vode od svetog bunara Abuzemzema i komadić zapaljene svijeće sa groba Muhamedovog to su muhamedankinjama, kad ih u porođaju nevolja snađe. Kod španjolskih jevrejaka odmah se, kad nastupe prvi bolovi, daje mala milostinja i onda se zdjelica zejtina pošalje u hram (havru), pošto se je rodilja u njemu ogledala, kao u ogledalu. Ako se porođaj otegne, pa se poboje, da bi rodilja mogla umrijeti, onda joj ono, što nosi na glavi, zakopaju u grob kojeg rođaka, čitaju joj ono, što dolazi one hefte iz knjige proroka, otvore škrinju zavjetnu u hramu, ili pak nad njenim krevetom pušu u šofar.

Osim ovih specifično španjolskojevrejskih sredstava upotrebljuju se dakako i ona, kojima se služi svijet drugih vjera. Kad je najzad dijete rođeno, pupak prerezan i dijete okupano (u bogatih se muhamedanaca dijete maže i međećđm mašću, da bude jako), a pošljedak odmah ne ode sasvim, onda rodilji daju fšgoan zejtina da pije, ili joj dadu bocu, da u nju puše; ako i to ne pomogne, onda trbuh gnjetu, ili pak rodilju pare. Ovo u ostalom narodu pri rađanju daje najmanje brige, te on izbacivanje pošljetka ostavlja prirodi, misleći, ako je dijete izišlo, onda i mnogo manji pošljedak mora da nađe svoj izlaz.

Nož u vratima

Kako već prije rekosmo, bacaju pošljedak u vodu koja ne teče, ili ga tako ukopaju, da nikaka životinja, naročito pas ili mačka, ne dođu do njega, jer bi to materi ili djetetu moglo donijeti nesreću. Velike bolove poslije porođaja ublažuju time, što rodilji daju komadić sirova mesa, da ga pojede. Dijete, koje se rodi sjedećke, donosi sreću, ponedjeljak i petak sretni su dani za novorođenče. Ako se muškić rodi u košuljici, onda mu razrežu kožu pod pazuhom i onamo polože košuljicu, da priraste, jer onda takome djetetu ne mogu da naude ni čarolije ni kuršum (tane). Babine traju po 8 dana.

U muhamedanaca mora žena treći dan poslije poroda da uzme abdest po cijelom tijelu. U svoj zemlji i među svima slojevima ima, va cijelo hvale vrijedan običaj, da se muž kroz 40 dana poslije porođaja ne smije dotaknuti žene.

Koliko god su Bošnjacima djeca mila i draga, to ipak, kad se prebrzo množe, ili kad im se učini, da je dosta podmlatka, smišljaju, kako da dalje rađanje prepriječe, naročito varošani. Hoće li dakle, da se za nekoliko godina ne nađe dijete, a ono zabodu nož među dvije trenice od stropa (šiše) u sobi, i to iza onoliko trenica, koliko godina žele, da žena ne rodi. Ako n. pr. žena 3 godine neće da zatrudni, a ona će zabosti nož iza treće trenice od vrata ili od prozora. Kad hoće, da uopće više ne bude djece, onda nožicom posljednjeg čeda zamandale vrata od odaje.

(aura.ba/arhiv magazina Aura)

Komentari

komentara

error: Content is protected !!