Kako je naočiti hodža sagradio kuću iz ljubavi prema lijepoj i mladoj Hafezi

Dragulj starobosanske arhitekture

Stara kuća spomenik starobosanske arhitekture u Donjoj Koprivni kod Cazina. Ova kuća, stara 78 godina i koja je danas briga potomaka porodice Abazović, sagrađena je u razdoblju od 1937. do 1939. godine

U pitomom naselju Donja Koprivna, koje se ugnijezdilo nadomak Cazina, nalazi se jedna od najstarijih kuća u ovom dijelu naše domovine. Sagrađena je daleke 1939. godine i od tada do danas sačuvala je prvobitni izgled.

Pripada izvornoj starobosanskoj arhitekturi. Vlasništvo je stare i ugledne porodice Abazović, čiji potomci brinu brigu da je sačuvaju od propadanja iko bi, kao rijedak primjerak starobosanske arhitekture trebla biti i briga Društva za zaštitu ncionalnih spomenika.

Ljubaav kao u bajkama

Lijepa i zanimljiva priča vezuje se za gradnju i graditelja ovog zdanja starog 78 godina. Kuću je sagradio seoski imam Bajram Abazović (Abaz), rođen 1892. godine u Bužimu.

Bajram je iz rodnog Bužima stigao u Donju Koprivnu na dužnost imama kao vrlo mlad, obrazovan i naočit  čovjek. Nedugo po dolasku u novu sredinu zagledao se u mladu i lijepu djevojku Hafezu iz ugledne cazinske porodice Adilagić.

Između naočitog imama i lijepe djevojke planula je velika ljubav koja je krunisana brakom u kome su dobili sina Asima. Bajram je toliko zavolio svoju ženu da je, kao u legenedarnim pričama o velikim ljubavima, odlučio da joj sagradu najljepšu kuću u ovom kraju. Sagrađena je u razdoblju od 1937. do 1939. godine.

Briga potomaka

Kazuje se kako su supružnici Hafeza i Bajram živjeli u bračnoj slozi i ljubavi do svoje smrti. Kako to obično biva u životu, vremenom u kući su djeca odrastala, stasala u ljude i odlazila za svojom sudbinom. U kući ostaje sin Sejfulah, rođen 1922. godine i on naslijeđuje kuću i imanje oko kuće.

Djelo bosanskih majstora

Sejfudin se ženi s Fatimom Kržalić i u sretnom braku dobijaju djecu Esmu, Refika, Hazima, Hilmiju i Raziju. Djeca odrastaju i odlaze za svojom sudbinom, a u kući ostaju supružnici Sejfulah i Fatima.

Poslije smrti Sejfulaha kuća je napuštena, u smislu da nitko ne živi u njoj, zaključana je, ali mladi naraštaj, odnosno njihova unučad, nastoji koliko – toliko sačuvati je od propadanja. Za ovo staro zdanje vezuju ih i lijepe uspomene na ovdje provedeno djetinjstvo.

Među potomcima je i poznata krajiška umjetnica Esmira Budimlić koja baš u ovoj kući skuplja snagu i inspiraciju za svoja nova umjetnička djela. Esmira u zanosu kazuje:

– Kad malo zastaneš, kao da čuješ glas dobrog čovjeka, vlasnika ove kuće Sefulaha, mog voljenog djeda!

Unutarnji enterijer

Komoda stara 85 godina

Unutrašnjost kuće zadivljuje  svojom ljepotom, prostranošću i urednošću enterijera. Četiri velike sobe prostrte su ćilimima, serdžadama, ponjavama, a na prozorima su unikatni ručni vezovi. Među starim dragocjenostima je i drvena komoda stara oko 85 godina, niz starih bosanskih posuda, ibrika i mnogih vrijednih stvari, kako materijalnih, tako i duhovnih.

Kako u unutrašnjosti tako i u avliji osjeća se miruh starog, dobrog vremena u kome se sporije, ali zdravije i duže živjelo. Lijepo je to jedanred kazala Esmira Budimlić:

– I san između toplih zidova od ekološkog materijala, uglavnom drveta, bio je lahak kao golublje pero.

(aura.ba/Mustafa SMAJLOVIĆ)

Komentari

komentara

error: Content is protected !!