KAKO JE MILAN TRKULJA ZEC ORGANIZOVAO LAŽNU SAHRANU I ISMIJAO RODBINU, KOMŠIJE I CRKVU!

Ovim sam poručio svima da me ne trebaju žaliti kad umrem, ako me nisu voljeli dok sam bio živ. I djeci sam rekao, ako mi hoćete pomoći, neka to učine dok sam živ, a kada umrem da nemaju nikakvih obaveza prema meni – kaže Zec.

 Nikad u hronikama ljudskih bizarnosti nije zabilježeno da se potpuno zdrav čovjek proglasi mrtvim, samo da bi provjerio ko će mu doći na pokop. Testiranje pravih prijatelja, lažiranjem vlastitog sprovoda, organizirao je 2005. Godine Milan Trkulja Zec iz sela Crni Lug, 30-tak kilometara udaljenog od Bosanskog Grahova.

U razradi i izvedbi ovog plana pomogla mu je supruga Koviljka. Jednog su dana ucviljenoj obitlji i prijateljima objavili da je Zec iznenada umro i da pokop kreće sutra iz obiteljske kuće. U selu se vijest od usta do usta brzo proširila, a stigla je i do susjednih sela. Slijedećeg jutra u pokojnikovoj kući okupilo se mnoštvo rodbine, komšija, prijatleja i poznanika, koji su ga oplakivali i popili čašicu za pokoj duše.

“Uvijek se ljutim kad vidim pokope na kojima ljudi u crnini oplakuju članove svoje bližnje ili daljnje obitelji, a za života ih nisu htjeli ni posjetiti i ruku im pružiti – kazao je Zec, koji je na ideju o inscenanciji vlastite smrti došao kad je dovršio izgradnju obiteljske grobnice.

 Supruga Koviljka se na početku malo ljutila zbog njegove nakane, ali mu je, na kraju, ipak pomogla u organiziranju „pokopa“. Kćerka i zet, koji su u to vrijeme bili u selu, odlučili su otići ne želeći sudjelovati u toj, kako su kazali budalaštini.

“Ovim sam poručio svima da me ne trebaju žaliti kad umrem, ako me nisu voljeli dok sam bio živ. I djeci sam rekao, ako mi hoćete pomoći, neka to učine dok sam živ, a kada umrem da nemaju nikakvih obaveza prema meni – tumači Zec.

Sve je upriličeno nekoliko dana nakon pravoslavnog praznika sv. Ilije kada veliki broj raseljenih mještana Crnog Luga dolazi u ovaj kraj, pa su tako požurili i na Zecov sprovod. Tako se u kući „pokojnika“ okupio veliki broj prijatelja, a Zec je pripremio bogatu zakusku da ih sve počasti.

“Sve je to bilo o mome trošku i, iako je običaj da se u kuću pokojnika donese ili novac ili rakija, ja sam svima preko svoje Koviljke poručio da mi to ne treba. I Cigani su trebali doći iz Banja Luke da mi sviraju na „pokopu“, ali toga dana nije bilo autobusa. Ipak, jedan je prijatlej imao harmoniku pa se jelo i pilo, pjevalo i sviralo do kasnih noćnih sati – ispričao je Zec.

Da je Milan Trkulja sasvim neobičan čovjek, kazuje i podatak da je unutrašnjost grobnice obložio italijanskim pločicama. Njegov prijatelj Mitar Balaž popločao je samo onaj dio grobnice u kojoj će Zec biti pokopan, dok je njegova supruga Koviljka odbila tu raskoš.

“Pločica ko pločica, ali kad kažete talijanske to puno bolje i ljepše zvuči – uvjeren je Zec koji je, usput rečeno, u grobnicu stavio viski i 50 eura da se mogu počastiti oni koji ga budu pokopali ko kad stvarno umre.

Milan i Koviljka Trkulja

Otkrio je i kako će izgledati njegova nadgrobna ploča. Na spomeniku će samo pisati „Tu“, pa slika pravog zeca, pa riječ „leži“, što će značiti „Tu zec leži“.

Inače, Milan Trkulja Zec u mladosti je bio nogometaš. Zatim i nogometni sudija. Cijelog života se bavio trgovinom. Sve to mu je omogućilo brojna putovanja koja su mu pričinjavala zadovoljstvo. Danas je vlasnik gostionice koju je otvorio u sklopu porodične kuće, a uglavnom se pije na njegov račun. Zecova supruga Koviljka u šali kaže kako se o njoj može napisati priča, jer je i ona fenomen s obzirom na to s kim živi.

                Žalopojka supruge Koviljke

 Za života svoga sahranu pravi, toga dana i pjeva i slavi.

Ovaj narod divi se i smije, još to niko uradio nije.

Ja vam kažem, zdravlja mi i sreće, Aco, Darko i kćerka Ljiljana prisustvovat toga dana neće.

Brat mu Vlado divi se i čudi što mu Milan postarost poludi.

Ja se pitam jel istina, Bože, da sve srce izdržati može.

Ja vam kažem, zdravlja mu i sreće, moje je srce od Triglava veće, od čelika tvrđe i ja tog dana ne dam mu da plače.

Za naš narod to je nešto novo, sto godina pričat će o ovom.

Komentari

komentara