KAKO JE HADŽIJA SERHATLIĆ ZAPROSIO SVOJU HANUMU NA MOTORU

 Izvukli smo iz arhiva priču o gračaničkom hadžiji Hasibu Serhatliću, rokeru i najstarijem članu Moto kluba „Škorpioni“, o kojem smo pisali 2004. godine.

 „Pet lit`ri njemu more biti“ – dijagnoza je kultnog automehaničara Envera Kamarića nakon probe motocikla „Panonija“ iz `57-e godine. Hadžiji Hasibu Serhatliću sa usana ne silazi osmijeh dok sluša divljenja prisutnih bajkera u radionici nalik na onu iz popularne beogradske serije.

„Pali“ iz prve i laganom   vožnjom, prva-druga-treća, idemo do njegove kuće na Ritašiće u Gračanici. Dok se nadvikujemo u vožnji, razmišljam kako su priče o rokerima uvijek prezentovane sa puno stereotipa i repetitivnih motiva; duga kosa, djevojke, r`n`r, pivo, buka, AC/DC ili „Atomci“ kao light verzija, koža… Ovaj lik nije ni nalik. A roker je!

Kao momak, kao i većina bosanske radne snage, Hasib je krenuo zapadnije od svog života, tražiti posao. Kao dobar majstor-zidar, zaustavio se u Pakracu u susjednoj Hrvatskoj. Tamo je gradio i do pod krov doveo mnoga porodična gnijezda.

Nakon završetka kuće Ivi Ristiću ljubav prema motociklima bila je jača od šuškave zahvalnosti koju je gazda trebao izraziti bosanskom neimaru. Umjesto novca trud je naplatio uzevši atraktivnu mađarsku ljepoticu od 250 kubika. I od tada ovaj svjetlozeleni dvotočkaš ne ispušta iz ruku.

„Ništa mi nije neobično – priča njegova hanuma Sejfa dok mladalački hitro okreće mlin za kahvu, i nastavlja:

„Mi smo imali brakove i djecu, njegova žena je umrla kao i moj čovjek. Hadžija je čuo za mene, isprosio me na motoru. Četvrta je nastala godina kako smo zajedno. Idemo u goste, na proklanjavanja džamija i gdje god se pojavimo svi nas prepoznaju. Držim se dobro, a on vozi tiho. Otkud da idete u Čekaniće uz onako brdo – rekli su moji kad su čuli. Ma ako ću se skrhati, nek` Bog da da se skrham s njim… a imam iskustva na motorima. Moj sin Ševko Durmić vozio je motor, pa se zato ne plašim.

Žena se više ne ubacuje u priču dok hadžija „kulira“ i ostavlja pravi godspodstveni utisak. Pokazuje vozačku dozvolu u kojoj je pečat samo za „A“ kategoriju, što je za bajkere znak visoke odanosti dvotočkašu. Na motociklu su svi orginalni dijelovi. Nedavno je išao u Pečuh. Tražio je „bombinu“. Mađari su se začudili kada su vidjeli u kakvom je stanju „Panonija“ stara 47 godina.

Žuta kaciga, posebne zaštitne naočale, kožna oprema, čizme, (nalik Grunfu iz „Alan Forda“) rokerski su amblemi ovog neobičnog 73-godišnjaka koje ritualno bira i oblači kao ratnik pred boj.

„Kad ga upalim to mi je jedna divota, nemam sumnje, da mi ruka leti, noge ugrč hvata, čim sjednem na njega sva nemoć mi je otišla, odmah sam stabilniji. Kad idem na duži put stavim novine ispod kožne jakne da me ne udara vjetar. Vozio sam se i u Zagreb, Neum, Sarajevo, Mostar… Može ići 120 km/h, ali nikada ne dajem gas do daske. Posebno sada, u godinama i kada se vozim sa ženom. To je prava atrakcija kada se mi pojavimo – priča nam hadžija Hasib.

„Nikada nisam polagao vozački za auto. Ponekad se i kajem, ako trebamo doktoru, ili negdje zimi, ne mogu. Vehid instruktor mi je rekao srediti da položim za „B“. Rekao mi je da ne moram čitav ispit polagati – kazuje naš sagovornik.

Prema kazivanju Rijada Junuzovića, predsjednika Moto kluba „Škorpioni“ Hasib je jedini gračanički hadžija na motoru i najstariji je među ljubiteljima motora. Decenijama se nijedna gračanička motorijada nije mogla zamisliti bez njega.

Ne voli lubenice. Čim se počne viđati kora od lubenice po putu, znak je da dolazi jesen i da se motor mora smjestiti u garažu – kazao je i nastavio dalje na svome motoru. Furaj hadžija! (Mirsad ČAMDŽIĆ)

Komentari

komentara