Kako je Dunja L. iz Berna, postala meta demona: Osveta zbog 200 franaka!

Glas nevidljivog bića joj je govorio da je došlo vrijeme da umre i da se ne treba bojati smrti, da je čeka predivno mjesto za koje samo “On” zna. Nakon pet godina borbe s demonima, Dunja je zahvaljujući Kadi Radetinac, konačno ona stara…

Kada Radetinac

38-godišnja Dunja L. iz Berna, Švicarska, svjedoči kako se zlo iz mračnih epoha čovječanstva i dalje prenosi i da je tu oko nas. Prati vas u stopu, pa ma gdje da odete. Nju je pratilo iz rodnog Prijedora sve do Švicarske.

Ljubomorna rodica uvukla ju je u ralje zla. Međutim duhovno iscjeljenje svemoćne Kade Radetinac, učinilo je da nakon petogodišnjeg pakla, Dunja konačno nastavi normalan život. Da diše punim plućima, raduje se što je živa.

Za Auru je ispričala sve detalje svoje borbe s nevidljivim silama; prenosimo najzanimljivije.

– U Švicarskoj sam nekih devet godina. Nisam htjela biti ni na čijoj grbači, učila sam vrijedno jezik, prisvojila tuđe običaje. Zasukala rukave i radila. Kupila stan, automobil…Ostalo je još da dočekam svog princa i sa njim započnem porodični život. U rodni kraj sam odlazila često, pomagala svima koliko sam mogla. Nekom novčano, nekom lijepom riječi, a mnogima poklonom. Mnogi su i kod mene dolazili, pokušali uspjeti kao što sam ja. Nisam nikome rekla ne. Samo jednoj rodici koja je svako malo tražila da joj pošaljem novac. isprva su to bile male sume, 10-20 franaka. Nisam je htjela iznevjeriti, svaki put bih poslala više, najmanje 50. Ali, njeni pozivi su učestali. Ljutila bi se ako joj odmah ne odgovorim ili ne pošaljem. Uznemiravala me u ri sata ujutro, zvala na Viber, na šta je stigla. Bilo je dana kad sam se plašila otvoriti frižider, misleći kako će ona otuda iskočiti.

– Svi idu na more, ja nemam ni za kupaći, šalji hitno vratiću. Pukao mi zub, urgentno moram zubaru, šalji, vratiću. Momku mi sutra rođendan, odmah danas šalji – vratiću. Iskrska mi neka svadba, nemam za frizure ni haljine, šalji, vratiću – i tako unedogled se oztezala lista njenih potraživanja. Glava mi je brujala od njenih izgovora za šta joj sve treba novac.

– Bilo joj je svejedno jesam li na poslu, na odmoru, spavam li ili se kupam – samo je bilo bitno da odem i pošaljem novac. Na kraju, počela sam je izbjegavati. Pa odbijati pa i sama iznalaziti razloge što ne mogu baš sad poslati novac. Ali, ona je znala i kad mi je plata, pa me opsjedala porukama, pozivima, očajnim molbama. A ja sam nastavila slati, sve dok mi porodica nije rekla da se ona uopšte ne radi, da živi od mojih donacija, da živi na visokoj nozi, čašćava sve redom i pritom širi priče kako sam ja škrta, kako bih joj mogla više učiniti.

– Sablaznila sam se. Pa ja uopšte njoj nisam bila dužna išta slati. Imala sam i prečih ljudi od nje – uostalom.

– I tako, kad je jedno veče stigla poruka da joj urgentno treba 200 franaka kako bi naime platila neki kurs, napisala sam joj poruku da se snađe na drugom mjestu.

– Ne namjeravam ti ni sad ni nikad više poslati ni fening, kamoli 200 franaka!

– Nije odgovorila ništa, a mene je narednih dana bolila glava neprekidno. Mislila sam od tog stresa.

 Ispsovala doktore

– A onda, nestao je sav moj mir. Moj snažni duh, odjednom je klonuo i neko ga je počeo cipelom gaziti, nemilosrdno iz mene crpiti životnu energiju, ostavivši me često na podu u bespomoćnom stanju – priča Dunja.

 

Čudnovati napadi dešavali su se bez najave, u svako doba dana ali i noći.

Stanje nesigurnosti, straha, beznađa… nije mogla sakriti ni na poslu. S toga je šef upućuje psihoterapeutu. Dijagnosticirana joj je depresija. Sa takvom dijagnozom Dunja se nije mogla pomiriti. Reagirala je burno i neprimjereno u liječničkoj ordinaciji.

 – Pukao je iz mene neki gnjev i u lice sam doktoru sasula bujicu psovki, te mu rekla da on nema pojma, da je kupio diplomu i da sam ja zdrava – sjeća se Dunja.

Ipak, počinje ići na seanse razgovora i terapije. Trajalo je to četiri godine.

– Pod utjecajem lijekova, osjećala sam se kao robot, funkcionisala sam po naredbi, na posao nisam mogla ići, a liječnik je razmišljao da me smjesti u bolnicu za umobolne.

Šta se, zapravo, dogodilo? Gdje su korijeni njenih psihičkih kriza?

Džini kabura

– Svo ovo zlo mi je napravila rodica iz ljubomore, nisam joj htjela posuditi tih 200 franaka i ovako mi se osvetila.

Dodaje još, da je sihir stavljen u mezar njene nane i da su sihirbazi tom mrtvačkom zemljom prešli preko njene slike. To joj je potvrdila iscjeliteljka Kada Radetinac, zahvaljujući čijem se liječenju na daljinu, izvukla iz ralja zla.

– Bila sam žrtva sihirbaza, u meni su bili džini kabura, zlo koje me je moglo koštati života, posla i zdravlja…

Prisjećajući se paklenih noći kaže da joj je neki glas govorio da je došlo vrijeme da umre i da se ne boji smrti, da je čeka predivno mjesto za koje samo “On” zna. Dalje otkriva da je puštala nesvisle zvukove zbog kojih je i policija dolazila u stan, a posao joj se gadio.

– Ni za šta nisam imala snage, sve što sam postigla brisalo se – prisjeća se.

Ali…Kadina pomoć, snaga, energija i hamajlije, stale su u kraj tom zlu.

– Nakon jednoipomjesečnog tretmana, ponovo sam ona stara.

 

 

Komentari

komentara