Kako dobri ljudi spašavaju rode koje ne odlete na jug

Ta divna stovrenja, koja ne odlete na jug prije zime, zasigurno bi uginula od gladi, jer zaleđivanjem močvara ostaju bez glavnih izvora hrane; riba, žaba, zmija, puževa – kaže jedan od spasitelja ovih ptica selica

Da se rode privržene ljudima, ali i ljudi rodama, ima bezbroj dokaza posebno u ravničarskim dijelovima naše domovine, uz Savu, prepoznatljivim po gnijezdima koja su isplele rode na dimnjacima, elektrričnim stubovime i krovovima kuća. Ove dugonoge ptice selice, koje u proljeće dolijeću sa juga u naše krajeve da se gnijezde i rađaju mlade koji, prije dolaska zime, ponovo odlijeću u toplije krajeve.

Ali, događa se da „zaborave“ put povratka. Tada na scenu stupa čovjek kao spasitelj. Zaljubljenik u ove ptice, Rajko Plodan, iz Kozinaca kod Bosanske Gradiške, kaže:

– Ta divna stovrenja, koja ne odlete na jug, zasigurno bi uginula od gladi, a ne od hlanoće kako neki misle. Zaleđivanjem tla i močvara ostaju bez glavnih izvora hrane; riba, žaba, zmija, puževa.

 

 Spasitelji roda

Protekle zime Rajko Plotan i njegova supruga Radmila pomogli su rodi da prebrodi zimu, tako što su je u toplom plasteniku hranili ribom,iznutricom od pilića, jetricom.

– Čim je doletjelo prvo jato sa juga, živnula je,  pridružila im se i nastavila loviti. Prepoznavali smo je na mnogim mjestima oko naših kuća.. kazali su ovi humani supružnici. Među spasiteljima rode crnobijelog perja je i Mara Vranić, penzionerka iz Cerovljana kod Bosanske Gradiške.

– Najprije sam joj izliječila nogu. Na nju je naletio kamion na cesti, Donio ju je vozač i kazao da nešto činim. Brižno sam je čuvala, liječila i hranila dok je na polju padao snijeg – kazala je ova dobročudna penzionerka.

 Briga cijelog sela

Naselje Čatrnja je jedno od najvećih staništa roda u bosanskogradiškom kraju. Mještani Elvir Kanlić, Rasim Talić i Adem Vrević  kažu da je rijetkost da roda ostane iza jata kada se ove ptice vračaju na jug. Elvir i Rasim vele da je pred prošlu zimu dogodio prvi slučaj da je crnobijela roda ostala. Elvir kaže:

– U početku smo mislili da je povrrijeđena i da zbog toga nije mogla odletjeti. Međutim, bila je posve zdrava i postala je briga sela. Čuvalo ju je cijelo selo. Nije se udaljavala od naših kuća. Kretala se među ovcama, pretraživala močvare loveći ribu, gliste i insekte. Povremeno je prelijetala ograde i išla dalje.

Možda je okasnila za jatom, a posle sama nije umjela da ih stigne, verovatno joj se zagubio put i poremetio biloški sat.,Uglavnom.kako u ovom kraju postoji zradicionalan prisni odnos sa ovim pticama, bilo je samo pitanje kada će je neko zbrinuti prije nego što počne lediti tlo i močvare.

Vjerniji od ljudi

 

Stručnjaci smatraju kako ljudi trebaju učiti od ovih ptica o vjernosti partneru. Kada ga odaberu, sa njima ostaju sve dok ih smrt ne rastavi. Ne rastavljaju se ni u najtežim trenucima života. Zajedno odgajaju i brinu o mladima. Zna se dogoditi prilikom polijetanja jata da zdrav partner ostane uz ranjenog ili bolesnog po cijenu smrzavanja i gladi.

Nije nam poznato da li je zabilježen takav slučaj u ovim dijelovima naše domovine, ali je znano da su rode, ali i još neke ptice kao grlice i albatrosi, po ljubavi i vjernosti prema partneru daleko ispred čovjeka.

(aura.ba/Mustafa SMAJLOVIĆ)