Aura Magazin za zdraviji život, kulturu življenja, alternativnu medicinu i sudbine
Ta divna stovrenja, koja ne odlete na jug prije zime, zasigurno bi uginula od gladi, jer zaleđivanjem močvara ostaju bez glavnih izvora hrane; riba, žaba, zmija, puževa – kaže jedan od spasitelja ovih ptica selica
Ljepotica crnobijelog perja
Da se rode privržene ljudima, ali i ljudi rodama, ima bezbroj dokaza posebno u ravničarskim dijelovima naše domovine, uz Savu, prepoznatljivim po gnijezdima koja su isplele rode na dimnjacima, elektrričnim stubovime i krovovima kuća. Ove dugonoge ptice selice, koje u proljeće dolijeću sa juga u naše krajeve da se gnijezde i rađaju mlade koji, prije dolaska zime, ponovo odlijeću u toplije krajeve.
Ali, događa se da „zaborave“ put povratka. Tada na scenu stupa čovjek kao spasitelj. Zaljubljenik u ove ptice, Rajko Plodan, iz Kozinaca kod Bosanske Gradiške, kaže:
– Ta divna stovrenja, koja ne odlete na jug, zasigurno bi uginula od gladi, a ne od hlanoće kako neki misle. Zaleđivanjem tla i močvara ostaju bez glavnih izvora hrane; riba, žaba, zmija, puževa.
Spasitelji roda
Protekle zime Rajko Plotan i njegova supruga Radmila pomogli su rodi da prebrodi zimu, tako što su je u toplom plasteniku hranili ribom,iznutricom od pilića, jetricom.
Rajko Plotan
– Čim je doletjelo prvo jato sa juga, živnula je, pridružila im se i nastavila loviti. Prepoznavali smo je na mnogim mjestima oko naših kuća.. kazali su ovi humani supružnici. Među spasiteljima rode crnobijelog perja je i Mara Vranić, penzionerka iz Cerovljana kod Bosanske Gradiške.
– Najprije sam joj izliječila nogu. Na nju je naletio kamion na cesti, Donio ju je vozač i kazao da nešto činim. Brižno sam je čuvala, liječila i hranila dok je na polju padao snijeg – kazala je ova dobročudna penzionerka.
Briga cijelog sela
Naselje Čatrnja je jedno od najvećih staništa roda u bosanskogradiškom kraju. Mještani Elvir Kanlić, Rasim Talić i Adem Vrević kažu da je rijetkost da roda ostane iza jata kada se ove ptice vračaju na jug. Elvir i Rasim vele da je pred prošlu zimu dogodio prvi slučaj da je crnobijela roda ostala. Elvir kaže:
– U početku smo mislili da je povrrijeđena i da zbog toga nije mogla odletjeti. Međutim, bila je posve zdrava i postala je briga sela. Čuvalo ju je cijelo selo. Nije se udaljavala od naših kuća. Kretala se među ovcama, pretraživala močvare loveći ribu, gliste i insekte. Povremeno je prelijetala ograde i išla dalje.
Možda je okasnila za jatom, a posle sama nije umjela da ih stigne, verovatno joj se zagubio put i poremetio biloški sat.,Uglavnom.kako u ovom kraju postoji zradicionalan prisni odnos sa ovim pticama, bilo je samo pitanje kada će je neko zbrinuti prije nego što počne lediti tlo i močvare.
Vjerniji od ljudi
Uvijek uz ljude
Stručnjaci smatraju kako ljudi trebaju učiti od ovih ptica o vjernosti partneru. Kada ga odaberu, sa njima ostaju sve dok ih smrt ne rastavi. Ne rastavljaju se ni u najtežim trenucima života. Zajedno odgajaju i brinu o mladima. Zna se dogoditi prilikom polijetanja jata da zdrav partner ostane uz ranjenog ili bolesnog po cijenu smrzavanja i gladi.
Nije nam poznato da li je zabilježen takav slučaj u ovim dijelovima naše domovine, ali je znano da su rode, ali i još neke ptice kao grlice i albatrosi, po ljubavi i vjernosti prema partneru daleko ispred čovjeka.
(aura.ba/Mustafa SMAJLOVIĆ)
