Kakav je život s dijagnozom “rak pluća s metastazom na rebra” – zna Sulejman M. iz Bihaća: Preklinjao sam da mi daju morfijum, a sad živim novi život sa “Kavkaskim eliksirom”

Došao sam moliti za morfijumom. Bolovi su bili neizdrživi. A onda sam pročitao priču svog sugrađanina kojem su zdravlje vratili Eliksir sa Kavkaza i Cedar ploča. Odlučio sam i ja krenuti tim putem. Nisam se pokajao

Prof. dr. Šuhreta Trobradović Seka (061/320-726)

– Ma je li ovo moguće ili me oči moje varaju? – pomislio sam u trenutku dok sam, sjedeći u čekaonici kod ljekara, listajući Auru, naišao na priču čovjeka koji je imao dijagnozu istovjetnu mojoj.

– Pa on evo tvrdi da se izliječio, da mu je pomogla doktorica Trobradović. Šta ja ovdje radim, zašto ja nisam već kod nje – pitao sam se taj dan i narednih nekoliko, skupljajući hrabrost da nazovem doktoricu Trobradović.

Dajte mi drogu da se oduzmem

– A baš tih dana, razdirala me neopisiva bol. U glavi je tutnjalo, pluća nisam osjećao. Iako je ljekar tvrdio da moje stanje još nije kritično, ja to nisam tako doživljavao. Došao sam moliti za morfijumom. Bio sam spreman valjati se po podu, vrištati i preklinjati da mi daju drogu od koje ću se oduzeti. Samo da ne osjećam više bol, agoniju. Tražio sam i prije, ali sam odbijen.

– Morfij se daje težim bolesnicima, u završnoj fazi – bio je izričit doktor.

– No, ja nisam kanio odustati. I tog dana, došao sam zbog istog razloga. A onda sam u čekaonici našao Auru. Bilo je to poput snoviđenja. Čuda, bajke. Listajući je od nervoze naišao sam na priču čovjeka koji je obolio od raka grla i pluća. Nisam mogao vjerovati očima. Od uzbuđenja sam se počeo tresti, grčiti. Slova su mi igrala pred očima. Kao da sam čitao svoju priču. Ista dijagnoza, isti nalazi, pregledi. Sve. Dobio sam nadu i vjetar u leđa. Vratio sam se kući i drhtavim rukama okrenuo broj doktorice Šuhrete, da bi zatim, prekinuo vezu. Bilo me strah šta će mi reći, strahovao sam da me neće možda pristati liječiti – priča Sulejman.

Sulejmanu su ljekari prije dvije godine dijagnosticirali rak pluća s metastazom na rebra. Hemoterapije koje je primao donekle su usporile razvoj bolesti, no prema tvrdnjama našeg sagovornika, bol koju je osjećao u cijelom tijelu bila je neizdrživa.

  • Niko mi nije vjerovao. Jedan me doktor čak gledao s podozrenjem kad sam se raspitivao za morfij. Kao da sam narkoman! A samo sam čovjek s izrazito niskim pragom tolerancije na bol – žali se Sulejman.

Dodaje kako mu je Bog molbe ispunio. Naposlijetku je skupio hrabrosti, nazvao doktoricu. Ona se javila. Nije obećavala čuda ni spektakularno izlječenje. Primila ga je istog dana na pregled.

Šta će mi nalazi?

  • Do Sarajeva sam, čini mi se, letio na krilima. Doktorica me pregledala na aparatu za mjerenje protoka energije i ustanovila da je predio pluća izrazito blokiran kao i to da su nervni završeci – receptori za bol “nadraženi”. Odmah je zaključila da sam najvjerovatnije i dalje izložen geopatogenom zračenju od čega sam obolio. Preporučila je da u svoju spavaću sobu postavim Cedar ploču što sam i uradio. Takođe, odmah sam počeo trošiti Eliksir sa Kavkaza. Nove nalaze sam odmah počeo vaditi, ali nisam ni morao jer sam se osjećao bolje. Najbitnije mi je bilo da noću mirno spavam, bez boli boli.
  • Ovo je kao svjetlo na kraju tunela. Bog je uslišio moje molbe i nekim čudom učinio da se Aura nađe pored mene, da pročitam sličnu priču. To nije bilo slučajno. To je neka viša sila. Ja u slučajnosti ne vjerujem. Ovo je kao kiša u žednoj Sahari, oaza u pustinji, dah davljeniku, mir u ratu – pjesnički opisuje Sulejman svoje stanje i susret s doktoricom.

– Terapiju sam trošio četiri mjeseca i trošit ću je dok bude potrebno. Nema predaje i nema odustajanja. Najteža životna bitka je dobijena – tvrdi Sulejman koji od početka trošenja terapije.

 

error: Content is protected !!