Kajsije jačaju zube, kosti i vid

Kao dio velike porodice koštunjavog voća kojoj pripadaju šljive, bademi, breskve, višnje i trešnje, kajsija kod većine zauzima posebno mjesto. Zlatnožuta boja i dobro upamćen ukus vješto mame gotovo svakog kupca da se sa pijace kući ne vraća bez njih.

Kajsija raste kao žbun ili nisko drvo visine od osam do dvanaest metara. Njeni cvjetovi imaju izgled sjedećih cvjetova, a razvijaju se usamljeno ili u parovima, najčešće prije listanja biljke. Zanimljivo je da može da podnese temperaturu i do minus 30 stepeni, iako se smatra suptropskom biljkom.

Ipak, njeno porijeklo nije tačno utvrđeno. Neki tvrde da je iz predjela Srednje Azije i sjeveroistočne Kine, oblasti blizu ruske granice. Vezuju je čak za Korejsko poluostrvo i Japan. Drugi opet tvrde da potiče iz Jermenije. Kako god bilo, zna se da su je stari Rimljani iz Jermenije, putevima svile, prenijeli u Evropu još oko 70. godine prije nove ere. Danas se kajsije najviše proizvode u Turskoj, Iranu i Italiji.

U jelovnik bi trebalo da se uvrste i pri velikim vrućinama, kada je izraženo obilno znojenje, jer uspješno nadoknađuju izgubljenu tečnost, kao i vitamine i minerale. Što se tiče drugih korisnih sastojaka, u svježim kajsijama najzastupljenija je limunska kiselina, a od vitamina najviše ima vitamina A, C, B kompleksa, a naročito B17 kao i beta-karotena. U zavidnoj količini ima i kalijuma, tanina i pojedinih terpena, koji daju prijatnu aromu.

Bogate vitaminima i mineralima, kajsije jačaju odbranu organizma od bakterijskih infekcija, podstiču obnovu oštećenih tkiva i razvoj zuba i kostiju, korisne su za poboljšanje vida. Zbog izuzetne zastupljenosti beta-karotena, kajsija ima blagotvorne efekte na srce, jer utiče na snižavanje lošeg holesterola u krvi, kao i na neke druge bolesti.

Kajsije su bogate i biljnim vlaknima koja podstiču rad organa za varenje. Zahvaljujući celulozi i pektinima, imaju blago laksativno dejstvo, dok uzete prije glavnog obroka stimulišu metabolizam. Zbog visokog sadržaja gvožđa preporučuju se anemičnim osobama, radi povećanja hemoglobina.

Izuzetno zdravim smatra se i svjež sok od kajsije bez konzervansa i dodatka šećera. Posebno je djelotvoran kao lijek kod groznice i kožnih bolesti, a istovremeno rashlađuje i ubrzava eliminaciju otpadnih materija varenja. Kajsije i kao voćke povoljno djeluju na kožu, pa ih narodni ljekari preporučuju kod pojave ekcema ili opekotina.

Sjeme kajsije koristi se u prehrambenoj industriji, najčešće kao zamjena sjemena badema. Od ovog sjemena pravi se italijanski liker amaro, biskviti, dok se ulje iz kajsije koristi kao jestivo. Od kajsije se pravi i vrlo aromatična, ukusna i pitka rakija kajsijevača. Zbog bogatstva proteinima i esencijalnim masnim kiselinama, sjeme se koristi i u kozmetičkoj industriji.

Moć sirovih sjemenki

Uprkos siromaštvu zemlje, pakistanski narod Hunza je izuzetno zdrav i dugovječan, dok je prisustvo karcinoma ekstremno rijetka pojava. Zapadni istraživači su ustanovili da je ključ zdravlja u konzumiranju bogate mineralne vode i omiljene namirnice, kajsije, prepune vitamina B17. Ljeti ih jedu svježe, a za zimu suše. Koštice takođe peku i jedu, a ulje koriste za kuhanje i prelive, ali i kao losion za lice. U prosjeku, na ovaj način dnevno unesu između 50 do 80 miligrama vitamina B17, za razliku od naroda zapadnog svjeta, koji dnevno jedva da unese dva miligrama.

Ovaj podatak je vrlo bitan, imajući na umu da pojedini naučni krugovi tvrde da sirove sjemenke i koštice mogu u potpunosti da spriječe nastanak karcinoma, blagovremeno ubijajući maligne ćelije. Tvrde, da ako neko jede svakoga dana sedam svježih, samljevenih koštica kajsija neće oboljeti od karcinoma!?

Sjemenke izvađene iz jezgra mogu biti gorke, zbog čega ih treba jesti sa malo meda. Istovremeno, iz ishrane treba izbaciti šećer, kofein i bijelo brašno, ali zato treba unositi vitamin C i piti dosta vode.

Komentari

komentara