Kad živi ne odrade Božije propise za mrtve: ZAŠTO ŠABANOV DUH I SJENA LUTAJU PO KUĆI

 Još nije bilo prošlo ni 40 dana, koliko je prema vjerskim tumačenjima potrebno da duša nađe smiraj, a u porodici slavnog pjevača, pa i u komšiluku je zavladala panika.Naime, u Šabanovoj kući u Krčedinu tokom noći viđaju Šabana, kaka šeta, pali i gasi svjetla, a onda sjedne u trpezariju na trijemu, gdje je najčešće odmarao i gledao u Dunav.

 

Slavni Šaban Šaulić tragično je poginuo 17. februara ove godine, u saobraćajnoj nesreći u Njemačkoj. Vijest da je Šaban preminuo mnoge je uznemirila, neke ostavila u šoku, a ima i onih koji se i danas ne mire sa činjenicom da ga više nema. Ostali su samo gorčina, bol i tužna sjećanja na briljantnog umjetnika blage naravi, razoružavajućeg osmijeha, beskrajnog talenta…

Nakon što je zauvijek istrgnut sa ovog svijeta, Šaban je sahranjen bez ikakvih vjerskih ceremonija 22. februara 2019. godine u beogradskoj Aleji velikana.

Njegovi najbliži prijatelji su tada komentarisali da, bez obzira na odluku beogradskih vlasti da slavnog pjevača sahrane na mjestu gdje na vječni počinak odlaze zaslužni građani, da to nije bila Šabanova želja; on je uvijek govorio da želi da vječno leži u groblju kraj svoje majke Ilduze, koja je pokopana uz sve islamske vjerske običaje.

Uplašene komšije

Smrt je bila brža, neočekivana, tako da, vjerovatno, Šaban nije svojoj supruzi i djeci zvanično tu želju ni iskazao.  Oni su donijeli odluku da na sahranu ne dovode ni hodže, ni popove. Organizovali su građansku sahranu uz pjesmu trojice harmonikaša „Ne plači dušo“.

„Šaban je rođen u muslimanskoj porodici, vaspitavan je u tom duhu, ali neće biti tako sahranjen. Šaban je odrastao u SFRJ i uprkos porodici nikada nije bio vjerski definisan. Po muslimanskim obredima nije ni ulazio u vjeru, da oko toga ne detaljišemo, zna se o čemu je riječ – objasnili su iz njegove porodice, dodajući da je  Šaban poštovao svaku vjeru, ali nijednu nije ispovijedao. Nikada nije ušao ni u jedan vjerski objekat. Organizovana religija za njega je bila strana. Bio je čovjek koji nije, baš nikada, gledao ko je koje vjere, religije… Važno mu je bilo samo kakav je čovjek.

Još nije prošlo ni 40 dana, koliko je prema vjerskim tumačenjima potrebno, da duša nađe smiraj, a u porodici slavnog pjevača, pa i u komšiluku je zavladala panika.Naime, u Šabanovoj kući u Krčedinu tokom noći viđaju Šabana kako šeta, pali i gasi svjetla, a onda sjedne u trpezariju na trijemu, gdje je najčešće odmarao i gledao u Dunav.

Pojedini beogradski mediji već su počeli objave o „Šabanu vampiru“, iznoseći izjave komšija koji panično traže pomoć popova i iscjelitelja.

–          Ovdje smo svi u šoku, o tome pričamo danima. Niko od Šabanovih ne dolazi u kuću. Ili, ne smiju, ili pokušavaju da riješe ovaj problem sa hodžama i popovima – ispričao je za beogradske medije Šabanov komšija iz Krčedina.

Pitanje je šta će poduzeti Goca Šaulić, Šabanova udovica i pjevačev sin i kćerke. Vjerovatno će tražiti pomoć duhovnih iscjelitelja, hodža i popova. O tome jedan od najvećih duhovnih iscjelitelja sa Balkana Amir Alispahić Ali kaže:

–          Gdje god se ne obavi vjerski običaj sahrane (nije bitno da li islamski, pravoslavni ili neki drugi) ovakve stvari se često dešavaju. Rahmetlija/pokojnik ne ostavlja porodicu na miru, traži vjerske oproštaje i duhovno zadovoljstvo. Šabanu se kao Muslimanu trebao obaviti ukop po islamskim propisima. To ne govorim kao Musliman, već kao čovjek iz duhovnog svijeta i to će vam kazati i pravoslavni sveštenik. Njemu su bar u kući trebali obaviti vjerski obred, ako nisu mogli u Aleji velikana u Beogradu. Danas bi bio mirniji, a i njegovi ukućani i komšije – kaže Ali i dodaje kako vjeruje da se sadašanje pojavljivanja Šabanovog duha u gluho doba noći neće tako lako zaustaviti. U narednom periodu je moguće da ga čuju kakao pušta vodu, otvara ormare, prozore, pa onda počinje nestanak ili uništavanje određenih stvari u kući. A o strahovima i noćnim morama ukućana da se i ne govori.

Nove tragedije

Čuveni efendija Aljo Harić iz Tešnja poručuje Šaulićima da obavezno zakolju kurbane za Šabanovu dušu i prouče mu hatmu. Na to je odmah upozorila i duhovna iscjeliteljka Kada Radetinac iz Sarajeva i najavila je dramu u porodici Šaulića:

„Oni nikada neće biti rahat. Krvit će se i zbog imovine, i nesloge u porodici, biće još smrtnih slučajeva i bolesti. Najvažnije je da jedno od njegove djece Šabanu oprosti grijehe, da mu sve halali, te da se podijeli sadaka za Šabanovu dušu – savjetuje Kada Radetinac.

Iako je teško povjerovati u sve ove priče i savjete, ipak se čini kako oni imaju smisla. Šaban se za života odrekao svoga vanbračnog sina Roberta, odvojio ga je od ostalo troje djece rođene sa suprugom Gordanom. Prema nekim saznanjima izostavio ga je i u testamentu.

Desetak dana nakon Šabanove smrti, umro je i njegov brat. U međuvremenu poštovaoci pjevačevog muzičkog djela obilaze njegov grob, poklanjaju se njegovim sjenama, ostavljaju cvijeće i poruke.

–          Sve je to lijepo za oči i duše naroda i svih onih koji su poštovali Šabana kao umjetnika, ali to ne pomaže njegovoj duši. Ne pomaže ni ostatku njegove porodice. Njihova je dužnost da bi sebi olakšali ovozemaljski, a Šabanu život na Onom svijetu da se pomole za njegovu dušu. Neka to urade na svoj način, ako već nisu ispoštovali ono što mu je zapisano danom rođenja i što mu nalaže Kur'an kao muslimanu – poručuje Amir Alispahić Ali, te dodaje da je spreman „učetiri oka“ sa Gocom razgovarati, dati joj upute i obaviti određene vjerske rituale u Šabanovom domu.

 

Šta, po islamu, živi moraju učiniti za umrle?

Postoji više muslimanskih propisa koji su u kategoriji obaveze (farza) koju ljudi moraju ispuniti kada umre neko njihov. Te obaveze mogu se klasificirati na sljedeći način:

Prva obaveza je opremanje umrle osobe po islamskim propisima. Preminuli se mora propisno okupati (ogasuliti), uviti u kefine, ukopati u muslimansko greblje i treba mu klanjati dženaza-namaz. Opremanje je obaveza nasljednika, a troškovi opremanja i ukopa uzimaju se iz imetka preminulog. Ukoliko preminuli nema imetka tu obavezu dužni su ispuniti nasljednici iz svojih sredstava. Opremanje i ukop po islamskim propisima stroga je obaveza nasljednicima umrle osobe.

Dženaza-namaz je obaveza zajednice (džemata) i u kategoriji je stroge vjerske dužnosti, tj. ukoliko je obavi jedna grupa vjernika, ostali nemaju tu obavezu.

Druga obaveza nasljednika je vraćanje duga umrle osobe. Nasljednici su dužni vratiti dug prije raspodjele imetka koji je ostao kao nasljedstvo. U slučaju da umrla osoba nema imetka koji se nasljeđuje, a dužna je – poželjno je da nasljednici i tom slučaju vrate dug svoga preminulog zbog odgovornosti koju on ima pred Allahom. U sahih predajama navodi se da čak ni šehid (rahmetlija/pokojnik) neće ući u Džennet/Raj dok njegov dug ne bude vraćen.

Treća obaveza nasljednika umrle osobe je sprovođenje oporuke (testamenta) ukoliko je validan. Validnim se smatra testament koji je u skladu sa šerijatskim propisima, tj. ne prekoračuje jednu trećinu imetka, te da je ono što je oporučeno dozvoljeno po islamskim propisima. Ukoliko ti uslovi nisu ispoštovani, testament preminule osobe nije validan i nasljednici nisu dužni da ga sprovedu.

Povezani sadržaj: Silvana – Zilha Armenulić mrtva proganja svoga muža: U RADMILOVOJ RUCI KAO DA NEKO NAMJERNO RAZBIJA VINSKE ČAŠE, A U STANU ŠETAJU SJENE U SOBI GDJE JE SILVANA ČUVALA ZLATO!

Parapsiholog Ali: ĆASA S VODOM ĆE SMIRITI DUŠU ŠABANA ŠAULIĆA

Komentari

komentara