“Kad se rodi sin, onda se slavi i puca, a kad se rodi kćer, rodilo se dijete…”

Za aura.ba piše dr. Vahida Djedović: psihoterapeut i književnica ([email protected])

Kada su Natašu Bekvalac pitali kome je posvetila pjesmu „Sine moj“, rekla je da ju je posvetila svojoj kćerki Hani:

„Često joj kažem, sine moj!“

Međutim, obraćati se ženskom djetetu sa „sine“, ne samo da je glupo, nego je i štetno. Pa, iako to nije nimalo korisno, u našoj kulturi i tradiciji ovo je česta pojava, jer kad se rodi sin onda se slavi i puca, a kad se rodi kćer, rodilo se dijete. Opet, rekli bismo da to spada u prošlost, ali, šta je sa sadašnjošću. Zašto se još uvijek, u 21. vijeku, ženskoj djeci obraćamo sa „sine moj“?  I to samo kad se radi o ženskoj djeci. Nikada se muškoj djeci, ni jedan roditelj nije obratio sa, na primjer: „Mehmede, kćeri“.

Riječi mijenjaju naš DNK

O tome koliko su riječi važne, pisala sam već nekoliko puta, a istraživanja pokazuju da riječi mijenjaju našu DNK. Riječi imaju moć, a koje riječi mi sami koristimo, puno govore o našim očekivanjima, željama, strahovima, ali i o našim potencijalnim devijacijama. Često i nismo svjesni kada izgovaramo neke riječi, pa se, prema tome i ne pitamo o njihovom značenju. I ne pitamo se kakvu poruku šaljemo ženskom djetetu kada ga nazivamo „sine“.

Dinko Šimunović je 1907. godine napisao pripovijetku „Duga“ i već  tada pisao o nepravednom odgoju  ženske djece, a glavna junakinja, šestogodišnja Srna, utopila se, jer je trčala da prođe ispod duge. U narodnom vjerovanju, onaj ko prođe ispod duge, promijeni spol. (Što, uopće nije tačno. Sama sam prošla kroz snop duginog svjetla, ali ne zato što sam htjela promijeniti spol, nego zato što se jedan kraj duge formirao baš na cesti, kojom sam prolazila u autu sa svojom prijateljicom.)

Duga ne mijenja spol

Dakle, ako se svojoj ženskoj djeci i vi obraćate sa „sine“, zapitajte se koje poruke šaljete svome djetetu:

  • da ste umjesto kćeri željeli sina,
  • da žalite što nemate sina,
  • da se kćer ponaša kao dječak,
  • da je volite kao da vam je sin…?

Bilo bi dobro da osvijestite svoje obraćanje ženskoj djeci i zabilježite u kojim situacijama im se obraćate sa „sine“.

Da li je to kada ju želite utješiti, pa kažete, na primjer: „Hana, sine, nije to ništa  strašno“. Jer, u našoj kulturi, muškarci su snažniji i izdržljiviji, pa joj na nesvjesnoj razini poručujete da bude  hrabra i da ne plače. Da li je to kad, na primjer kuhate ručak i poručujete djetetu kolika je važnost tog posla. Da li je to pred drugim ljudima, što  bi opet moglo da znači da ističete njenu vrijednost.

Štetno ponašanje

Ipak, ovakvo obraćanje može biti štetno za vaše dijete. Ono to može protumačiti da je manje vrijedno pa će, u želji da ga roditelji prihvate, početi da razvija osobine koje ima tata, a odbacivat će osobine koje ima mama. Identifikujućijse samo sa tatom, remeti se rodna identifikacija, a to negativno utječe na razvoj identiteta. Na takav način, žensko dijete potiskuje svoju ženstvenost i razvija muške osobine pa  postaje borbenija, samostalnija, ali i djevojčica koja sebi postavlja visoke ciljeve, često one koje ne može ostvariti, pa u odrasloj dobi postaje frustrirana i nesretna žena.

Stoga, kada svoje žensko dijete sljedeći put budete htjeli nazvati „sine“, dobro razmislite koliko je to, zaista, pametno.

error: Content is protected !!