Jezive urbane legende zasnovane na stvarnim vladinim eksperimentima: Ispirali mozgove i otimali djecu

 Kulture širom svijeta imaju svoje jedinstvene urbane legende. Neke od njih, ukljućujući Bigfoota i Nessie, neuhvatljivo čudovište iz Loch Nesa, ušli su u javnu svijest. Međutim, ponekad su najstrašnije urbane legende one koje uključuju vladu. Ne kažemo da vjerujemo u ove urbane legende, ali vrijedi napomenuti da su mnoge od najjezivijih legendi ukorijenjene u stvarnoj istoriji i uključuju vladu na ovaj ili onaj način.

“Polybius” arkadna igra

Godina je bila 1981., a arkadne video igre bile su u svom zlatnom dobu. Ovaj navodni vladin eksperiment uključuje video igricu. Prema urbanoj legendi, misteriozna video igrica pod nazivom “Polybius” predstavljena je u nekoliko arkada na području Portlanda u Oregonu. Navodno su oni koji su igrali ovu video igricu prijavili da su nakon igranja imali mučninu i jake glavobolje i noćne more.

Navodno bi ljudi u crnim odijelima posjećivali arkadne igraonice kako bi preuzeli podatke povezane s njima. Ovi “ljudi u crnom” nisu bili zainteresovani za novčiće koji su ubacivani u mašinu. Ubrzo nakon prvog pojavljivanja igre, ona je nestala – da se više nikada nije pojavila.

Ova urbana legenda tvrdi da je “Polybius” bio vladin psihološki eksperiment koji se bavi psihoaktivnim i zaraznim efektima video igrica na igrača. Navodno je test bio pokušaj vlade da se vidi da li video igrice štete ljudima koji ih igraju.

Ne postoji originalna kopija fajla igre “Polybius”, što samo dodaje zamah ovoj urbanoj legendi. Međutim, postoji neka istorija koja potkrepljuje zašto je ova urbana legenda možda postala toliko popularna u zajednici video igrica.

U novembru 1981. godine, novine iz Portlanda objavile su da se 12-godišnji dječak razbolio nakon što je pio Coca-Colu i igrao “Asteroide” 28 sati zaredom u arkadi. Međutim, riječ je o manje poznatom događaju koji se vjerovatno dogodio jer je djetetu pozlilo od iscrpljenosti, a ne zbog zlokobne zavjere.

Vlada, međutim, koristi video igrice za vojnu obuku. Vojska SAD-a koristila je video igrice na “svakom organizacijskom nivou za širok spektar svrha”. Ove svrhe uključuju regrutaciju i obuku vojnika, kao i liječenje psihičkih poremećaja.

 Projekat MK-Ultra

Jedan pravi vladin eksperiment koji je rezultirao brojnim urbanism legendama je MK-Ultra – tajni CIA-in projekat koji je trajao od 1953. do 1973., ali detalji o ovom eksperimentu nisu objavljeni sve do 1975. godine.

Projekat je odobrio direktor CIA-e Allen Dulles 1953. godine na vrhuncu Hladnog rata. U narednih 20 godina, više od 150 ljudi podvrgnuto je eksperimentima koji su uključivali psihodelične lijekove, terapiju elektrošokovima i paralitike. Svrha ovog eksperimenta je bila da se ispitaju mogućnosti kontrole uma, koja bi se zauzvrat mogla koristiti kao oružje protiv neprijatelja SAD-a. Na mnogim ljudima je eksperimentisano protiv njihive volje, dok su se drugi dobrovoljno prijavili za testove.

Eksperiment je otkriven 1974., a istražio ga je Crkveni komitet 1975. Otkako je otkriven, MK-Ultra je bio u središtu teorija zavjere i urbanih legendi. Teoretičari zavjere sugeriraju da se za neke dobro poznate tragedije može okriviti MK-Ultra kontrola uma, a ne poremećeni ljudi. MK-Ultra je naširoko osuđivana kao neetička.

 Projekat Sunshine

Nakon što su prve atomske bombe bačena na Hirošimu i Nagasaki, američka vlada shvatila je da bi vjerovatno trebala odrediti kako će radioaktivne padavine utjecati na svjetsko stanovništvo. Tako je započeo niz istraživačkih studija koje je preduzela Komisija za atomsku energiju SAD-a 1953. godine, poznatih kao Projekat Sunshine.

Bez obzira na veselo ime, Projekat Sunshine je bio sve samo ne bezazlen. Do 1955. godine nije bilo dovoljno podataka o utjecaju radioaktivnih padavina jer je Komisija za atomsku energiju imala nedostatak ljudskih uzoraka.

Transkript sa tajnog sastanka od 18. januara 1955. bavio se ovim potanjem. U transkriptu, član komisije dr Williard Libby je izjavio:

“Ne znam kako da ih nabavim, ali kažem da je od presudne važnosti nabaviti ih, posebno u mlađoj starosnoj grupi. Dakle, ljudski uzorci su od primarne važnosti, i ako neko zna kako da dobro odradi posao otmica ljudi, zaista će služiti svojoj zemlji.”

Na kraju, komisija je pronašla 1500 ljudskih uzoraka za eksperimentisanje, pri čemu su većina leševa bila tijela djece. mnogi od njih su odvedeni iz Evrope ili Australije, često bez znanja ili saglasnosti roditelja. U britanskom dokumentarcu iz 1995. godine, Smrtonosni eksperimenti, jedna majka je ispričala kako su doktori uklonili noge njenoj mrtvorođenoj bebi. Noge su otpremljene u SAD i korištene za projekat Sunshine.

  Područje 51

Možda nijedna druga vladina urbana legenda nije tako poznata kao Područje 51. Ko bi mogao zaboraviti fenomen društvenih medija 2019., koji je pozvao ljude da jurišaju na Područje 51? Popularni Area 51 je naziv visoko povjerljivog objekta zračnih snaga SAD-a koji se nalazi u poligonu za testiranje i obuku u Nevadi.

Ljudi su dugo mislili da vlada skriva dokaze o vanzemaljcima i NLO-ima na ovoj lokaciji. Ove teorije zavjere su dobile podršku 1980-ih kada je čovjek poi menu Robert Lazar tvrdio da je naišao na stvarne dokaze vanzemaljaca i izjavio da je vlada koristila Područje 51 za proučavanje ovih posjetilaca iz svemira.

Zvanično, jedina potvrđena upotreba Područja 51 je kao postrojenje za testiranje leta, ali mnogi ljudi i dalje misle da sadrži dokaz o drugim oblicima života u svemiru.

 Filadelfijski eksperiment

Filadelfijski eksperiment nije samo urbana legenda već i nevjerovatna teorija zavjere. Navodno je u jesen 1943. Godine USS Eldridge – razarač američke mornarice – postao nevidljiv i teleportiran iz Filadelfije u Norfolk u Virdžiniji.

Vlada je navodno pokušavala stvoriti tehnologiju koja bi omogućila američkim mornaričkim brodovima da postanu “nevidljivi” za neprijateljski udar. Prema riječima svjedoka, uveče 28. oktobra 1943., trup Eldridgea ispuštao je čudnu zeleno-plavu maglu dok su se brodski generatori okretali. Odjednom, Eldridge je nestao.

USS Eldridge je kasnije uočen u mornaričkom brodogradilištu Norfolk u Virdžiniji. Prema priči, navodno je nestao iz Norfolka i brzo se ponovo pojavio u Filadelfiji. Navodno, kada se brod ponovo pojavio, mornari su razvili misterioznu bolest ili su poludjeli. Za druge se priča da su još uvijek živi u brodu, nakon što su im dijelovi tijela spojeni sa metalom.