Jezive priče grobara iz „Doline mira“ – najvećeg groblja na svijetu: OŠAMARILA ME RUKA MRTVE ŽENE!

Groblje sadrži na milione pokopanih tijela, a oko 500.000 novih tijela se pokopa godišnje. Duhovi su ovdje uobičajena pojava, a grobari koji su ovdje godinama uvjereni su da se radi o jednom od najukletijih mjesta na svijetu. Ovo nije mjesto za turiste niti za ljubitelje paranormalnog. Kada padne noć, ovo mjesto poput magneta privlači sile koje nisu sa ovog svijeta

Kada na Google Maps vidite Wadi-us-Salaam, što u prijevodu znači “Dolina mira”, vjerovatno nećete imati pojma šta to zapravo gledate. Iako iz ptičje perspektive izgleda kao veliki pustinjski grad, pun četvrti i poslovnih zgrada, nakon što malo bolje pogledate, shvatit ćete da ovo nema veze sa gradom.

Wadi-us-Salaam je groblje. Najveće groblje na svijetu koje zauzima 13% ukupne površine grada Najafa smještenom 150 kilometara južno od Bagdada. Groblje se prostire na površini od nevjerovatnih 1485,5 hektara, a tijela muslimana šiita se na ovom mjestu sahranjuju više od 1400 godina.

Mnogi proroci i sultani su sahranjeni na Wadi-us-Salaamu. Na ulaznoj kapiji groblja prodaju se talismani koji nude zaštitu od strašnih i često nasilnih duhova koji ovdje lutaju.

Talismani

S obzirom da se radi o najvećem groblju na svijetu koje ima veliki religijski značaj za mještane, bilo bi zaista neobično da ovakvo mjesto nije ukleto. Ako je vjerovati radnicima koji održavaju groblje, ovo mjesto itekako vrvi od paranormalnih aktivnosti, duhova i drugih sablasnih pojava koje tjeraju strah u kosti svakom ko se poslije zalaska Sunca nađe na ovom mjestu.

  Napad iz mraka

I dok zaljubljenici u paranormalno u Americi i drugim zapadnim zemljama posjećuju groblja u nadi da će uslikati nekog duha ili osjetiti navalu adrenalina, ovdje je situacija mnogo drugačija. Za mještane Najafa, „Dolina mira“ je mjesto koje treba zaobilaziti u širokom luku, a grobari koji tamo rade tvrde da su duhovi Wadi-us-Sallama itekako stvarni i opasni. Porodice umrlih su jedini koji dolaze na ovo groblje – nema lovaca na duhove i sličnih zaluđenika.

Haider al Hatemi

Svaki grobar koji radi ili je radio na ovom mjestu ima neku svoju priču o duhovima, „oživjelim“ leševima, džinnima i vješticama.

Haider al-Hatemi (26), bivši radnik groblja imao je 2016. godine bliski susret sa bićem kojeg mještani znaju po imenu „Tantal“, „Bzebza“ ili „Ghreria“.

  • Sjedio sam na svom uobičajenom mjestu i s nestrpljenjem čekao zoru. Posmatrao sam tamno polje mrtvih ispred sebe i osluškivao vjetar koji je vijugao između grobova. Na stolu sam imao lampu koja je bila jedini izvor svjetlosti. Odjednom, iza sebe sam primijetio sjenu, a zatim je uslijedio snažan udarac u potiljak čije posljedice i danas osjećam. Imam poteškoće u hodu, i imam osjećaj da je duh koji me napao još uvijek u meni.

Njegova porodica za pomoć se obratila lokalnim iscjeliteljima, morali su prodati kuću kako bi platili troškove liječenja, ali tri godine nakon napada, stanje bivšeg grobara se nije poboljšalo.

  • Sve sam izgubio – govori kroz suze mladi Haider al-Hatemi.

  Šamar mrtve ruke

Murtaza Jwad Abo Sebi (23), kaže da se rijetko koji grobar dugo zadrži na radnom mjestu. Dovoljan je jedan incident sa duhovima pa da se svi razbježe. Abo Sebi također ima naobičnu priču, a šokantan događaj se desio 2013. godine.

  • Bila je noć. Ceremonija sahrane se bližila kraju i bilo je vrijeme da spustim tijelo žene u grob. Sagnuo sam se, a tada se njena ruka podigla i ošamarila me takvom silinom da sam se srušio na zemlju. Ostao sam šokiran. Leš se više nije pomjerao, i brže-bolje sam završio sa poslom i otišao kući da se smirim – rekao je.

Pokreti mišića mrtvaca nakon  što prođe mrtvačka ukočenost nisu ništa neobično, ali Abo Sebi kaže da je tijelo žene bilo čvrsto vezano u plahti. Blijeda ruka se nekako izvukla iz plahte i snažno ga ošamarila.  Abo Sebi odbacuje teoriju o mrtvačkoj ukočenosti i ističe da bi za tako snažan šamar bilo potrebno puno više od slabašnog pokreta mišića.

Bez obzira na uzrok, Abo Sebi kaže da je incident ostavio trajnu traumu, i godinama kasnije je imao noćne more. Nakon nekoliko pokušaja samoubistva, mladić je potražio psihijatrijsku pomoć u Bejrutu. Danas je izliječen, sretan i oženjen. I dalje radi u „Dolini mira“.

Murtaza Jwad Abo Sebi

 Milioni mrtvih

Šezdesetjednogodišnji grobar Hani Abu Ghnaim koji živi na groblju, vjeruje da u „Dolini mira“ postoji dvije vrste paranormalnih bića: duhovi i džinni.

  • Posao se prenosi sa koljena na koljeno, a narod koji živi ovdje već decenijama sluša o „Tantalu“. Vidio sam ga jedne noći kako skače sa groba na grob kako bi se hranio svježe zakopanim tijelima. Izgledom podsjeća na neku grotesknu kombinaciju velikog crva, djeteta i mačke u crnom krznenom kaputu. Često ga viđam i dovoljno je da zagalamim pa da nestane u tami – objašnjava Hani Abu Ghnaim.

Prema islamskoj tradiciji, ljudi ovaj svijet dijele sa melecima, demonima i džinnima. Džinni su bića stvorena iz vatre, izgledaju poput ljudi, s tim da su veći, razvijeniji i brži, ali manjih intelektualnih sposobnosti. Životni vijek im je između tri i četiri hiljade godina.

  • Džinn koji vreba ovim grobljem se hrani mrtvim tijelima, ali vjerujem da ne bi oklijevao da napadne i nekog živog. Groblje sadrži na milione pokopanih tijela, a oko 500.000 novih tijela se pokopa godišnje. Duhovi su ovdje uobičajena pojava, a grobari koji su ovdje godinama uvjereni su da se radi o jednom od najukletijih mjesta na svijetu. Ovo nije mjesto za turiste niti za ljubitelje paranormalnog. Kada padne noć, ovo mjesto poput magneta privlači sile koje nisu sa ovog svijeta – zaključuje Hani Abu Graim.

 

Hani Abu Ghnaim