Jeziva ispovijest Kanite Z. (45) iz Brčkog o ukletom nakitu koji je ženama u njenoj porodici desetljećima nanosio zlo: Mrtvi su ustajali iz grobova i skidali sa mene svoj nakit

Duhovni iscjelitelj Aljo

Nevidljive ruke su me stezale oko vrata, davile. Zatim su te ruke postale itekako vidljive, stvarne. Razni ljudi, nepoznati muškarci i žene su trgali sa mene naušnice, narukvice, prsten…Bili su obliveni krvlju. Govorili su da sam ja kriva za njihovu smrt te da ostavim njihovo blago na miru.

Sve što nas okružije ima svoju energiju bilo da je riječ o slikama, odjeći, nakitu…Neke vrste energije su dobre i pozitivno utiču na ljude, dok one druge, negativne, imaju izrazito destruktivan karakter na svog vlasnika.

Danas se malo o tome govori, ali brojni primjeri ukazuju da ono što nosimo, ne znajući kakvu energiju ili kletvu smo time probudili, može biti izuzetno kobno po nas ali i ljude u našoj okolini. Najnoviji slučaj iz prakse duhovnog iscjelitelja Alje ef. Harića upoznat će nas sa sudbinom žene koja je bila rob davno umrlih ljudi i to posredstvom predmeta čiji su, upravo oni, bili vlasnici.

– Ne kaže se džaba oteto-prokleto. Naravno, kad sam na dan vjenčanja od svoje majke dobila kutiju s nakitom za koju sam znala da je generacijama u našoj porodici, ni slutila nisam da će mi taj poklon uništiti život. Riječ je o kompletu – prsten, ogrlica, narukvice i naušnice. Predivan, starinski i izuzetno lijep i skupocjen nakit. Isprva sam ga nosila rijetko, strahujući da me ko ne opljačka. No, kad ga kolegice s posla počeše hvaliti i zavidno mjerkati, nisam ga skidala sa sebe.

– Nekako sam se saživila sa svojim novim ukrasima. Nakit sa sebe nisam skidala ni kad bih spavala, pa čak ni onda kad mi se po koži pojavio osip. Bilo je zapravo očigledno da je nesnosan svrab posljedica nakita kojeg sam nakratko skinula, oprala i opet nastavila nositi – započinje svoju ispovijest Kanita Z. (45) iz Brčkog.

Nije sreća sve što sja

No, pranje nije pomoglo. Osip se vratio zahvaćajući vrat, uši i ruke – upravo ona mjesta gdje je koža bila u doticaju sa zlatom.

– Mislila sam da je riječ o nekakvoj alergiji. Testovi su pokazali da nije. Testirala sam samu sebe – skinem nakit i budem dobro, vratim ga na sebe i onda se počnu čuda dešavati. Koža gori, ruke bole. Jezive misli lete glavom, a nevidljivi glas ponavlja:

– Bićeš invalid, stradaćeš, umrijećeš.

– Svoje sam strahove i nedoumice naravno, prvo s majkom podijelila. Shvatila sam da sve što mi se dešava, ima veze s nakitom. Tražila sam neku poveznicu i našla je. Ispostavilo se da je i moja majka počela pobolijevati nakon udaje, kada je od svoje majke dobila taj isti nakit. I njena majka, a moja nena, cijelog je života bila bolesna. Kako se nakit prenosio s koljena na koljeno, žene su u našoj familiji na čudan način obolijevale. Ozdravile bi tek nakon što su nakit proslijedile dalje. Najgore sam prošla ja koja nakit nije maltene ni skidala sa sebe. One su se kitile zlatom od teferiča do teferiča – prepričava Kimeta svoje prve sumnje i natuknice.

Odlučila je, kazuje nam u nastavku, saznati šta se krije iza ovih čudnovatih događaja te odakle nakit zapravo potiče. No, u “istrazi” su je spriječili novi, paranormalni događaji.

Miris svježe krvi davno preminulih ljudi

– Nevidljive ruke su me stezale oko vrata, davile. Zatim su te ruke postale itekako vidljive, stvarne. Razni ljudi, nepoznati muškarci i žene su trgali sa mene naušnice, narukvice, prsten…Bili su obliveni krvlju. Govorili su da sam ja kriva za njihovu smrt te da ostavim njihovo blago na miru. Zatvorila bih oči nastojeći se smiriti, nadajući se da će me ostaviti na miru. Ali nisu. Osjećala sam u nosnicama miris svježe krvi. To je bilo previše za moj, ionako oslabljen um.

– Plašeći se da će me proglasiti za paranočnog šizofrenika, ludaču i budalu, svoje sam strahove odbijala podijeliti s porodicom. Primijetili su oni da se sa mnom nešto čudno dešava, ali nisam dozvoljavala da saznaju istinu. Pomoć mi je trebala, ali ne od njih. Obratila sam se Alji ef. Hariću. To je jedan izuzetno pošten čovjek. Mogao je nakit uzeti sebi pod nekakvim izgovorom ali nije. Rekao mi je da je nakit uklet, davno otet od siromaha kojemu je to bilo jedino bogatstvo. Prošao je kroz mnoge ruke, ratove, pljačke. Nakit je sa sobom nosio đavolje sluge koji su gospodarili kako nakitom, tako i osobom koja ga nosi.

– Čuvši to, odmah sam sa sebe sve poskidala s namjerom da se riješim jednom za sva vremena tog prokletog zlata. Aljo je rekao da nema potrebe. Pročistio je nakit, te posebnim dovama i tretmanima duhovnom medicinom skinuo sa mene crnu magiju. Zatim sam prinijela žrtvu – kurban prijašnjim vlasnicima nakita. Danas je moj nakit – samo to. Nakit, ukras koji opet ponosno nosim. Nemam problema ni sa snovima, kao ni javom. Crna magija i prokletsvo sada su prošlost, zahvaljujući alji ef. Hariću – ispričala nam je Kanita.

 

Komentari

komentara

error: Content is protected !!