Jelisije Cvjetković, gradiški šeret, strastveni lovac i ljubitelj prirode, ima najneobičnije ime: PROCVJETA OD SREĆE KADA MU POGRIJEŠE IME I ZOVNU GA „JESILIJE“ (JESI LI JE)

Umjesto Jelisije ljudi me oslovljavaju sa Jesilije .A ja im uvijek kažem, jesam! I tačka.Odmah mi srce zaigra od sreće, oraspoložim se i zaboravim na brige.Dovoljno je da me samo jedanput neko dnevno zovne Jesilije i ja procvjetam

 Sedamdesetjednogodišnji Jelisije Cvjetković iz Kozinaca kod Gradiške uživa u penziji. Zaradio je u Njemačkoj radeći na građevini. Važio je za odličnog majstora armirača, a potom je bio i poslovođa.

Priznaje da se sprijateljio sa dvojicom poslovođa, Nijemcima Alfredom Glaudinom i Fricom Selnom i da dugrastvo i danas održava. Družili su se 25 godina, zajedno radili, u slobodno vrijeme provodili vrijeme u kafani ili šetnji.

-Bili smo  a i sada smo kao braća. Evo slike sa njima, uokvirio sam je i držim je  na zidu. Radujem se njihovom dolasku, vjdjećemo se tokom maja ove godine. Roštilj je spreman, a tu su i prvoklasna vina, rakija, pivo…

 Srce na mjestu

Jelisije Cvjetković je rodom iz Zavidovića, momkovao je po Ozrenu, radio u Njemačkoj, a penzionerske dane provodi u Gradišci. Svakodnevno kada je lijepo vrijeme biciklom prokrstari po dvadeset kolimetara, kaže da mu je to norma.

  • Evo danas sam išao u Lamince, najveće lijevčansko selo. Malo me čudi što sam vozeći kroz čitave Lamince vidio samo dvije snaše, jedna mi se malo nasmijala. Očekujem da će porastom temperatura i dolaskom toplijih dana i žena biti više vani, meni je odmah srce na mjestu, kaže Jelisije.

Ovaj šeret, strastveni lovac i ljubitelj prirode ima najneobičnije ime. Vjeruje da od Gradiške do Banja Luke i rodnih Zavidovića nema ni jednog imenjaka. Upravo zbog toga, a i zbog velikoj sklonosti ka šali mnogi mu griješe prilikom izgovaranja imena.

-Umjesto Jelisije ljudi me oslovljavaju sa Jesilije.A ja im uvijek kažem, jesam! I tačka.Odmah mi srce zaigra od sreće, oraspoložim se i zaboravim na brige.Dovoljno je da me samo jedanput neko dnevno zovne Jesilije i ja procvjetam. A kada mi neka žena kaže Jesilije, okrene mi se sve u glavi, pa se u prvi mah ne mogu ni orijentisati kuda sam pošao, kaže Jelisije Cvjetković.

 Šampion „Lažijade“

Jesilije je pobjednik lažijade u Omarskoj kod Prijedora i to prije mnogo godina. Pričao je kako mu je kao dječaku bila nedostupna municija, pa je ukrao djedovu pušku i pravio metke.

-Nabio sam barut, ali nije bilo olovnih kuglica. Najeo sam se trešanja , a košpice trpao u metke umjesto olova. Naišao je srndać, nanišanio sam i pogodio ga. On se samo stresao i pobjegao. Došao je slijedećeg ljeta sa  trešnjinim granama umjesto rogova, kroz smijeh priča Jelisije Cvjetković.

Jelisije ili Jesilije Cvjetković kaže da mu je ime aktuelno uprkos razmijenjenoj osmoj životnoj deceniji. Prošao je mnogo svijeta, vidio dosta dobrih ljudi i lijepih žena. Priznaje da je vječiti osmijeh , koji mu ne silazi sa lica, ključ uspjeha pogotovo kod žena.

-Rasterećen sam, nikome zlo ne mislim, smijeh mi je uvijek u prvom planu. Zato naveče lako i zaspim, spavam mirnim snom i obično sanjam lijepe stvari. Čak me i u snu zovu Jesilije. Moja  supruga Zaga kaže da je više puta čula da sam u snu odgovorio ‘Jesam’. A šta mogu kad me ljudi vole, a posebno žene, kaže kroz smijeh Jelisije, daleko poznatiji kao Jesilije Cvjetković.

Boško Grgić/aura.ba

Komentari

komentara