Jedan od najbolje dokumentovanih slučajeva paranormalnog u istoriji Amerike: Prokletstvo Vještice Bellovih

Neobjašnjivi zvukovi su svake naredne večeri postajali sve glasniji, a jedne noći, zvukovima kucanja i lanaca se pridružio i neobičan glas starice koji kao da je pjevušio neke neobične molitve. Troje najmlađih članova porodice Bell su sa strahom odlazili u krevet jer su svake noći bili uvjereni da čuju pacove kako im glođu drvene krevete, kao i da neka nevidljiva sila vuče plahte sa kreveta dok spavaju

Većina ljudi voma rano nauči da duhovi, vještice i ostale sablasti nisu ništa više nego plod bujnog i mladog uma u razvoju. Naravno, uvijek smo uživali, i još uvijek uživamo čitajući jezive priče o raznim čudovištima, znajući da oni žive na sigurnoj udaljenosti u svijetu fantazije, a ne ispod naših kreveta.

Ipak, lako je biti skeptičan kada čujemo priče o stvarnim slučajevima ljudi koji su se suočili sa pravim užasima iz svijeta paranormalnog. Pogotovo kada postoji veliki broj svjedoka koji potvrđuju priču, uz vjerodostojnu istorijsku dokumentaciju.

Upravo ovo je bio slučaj sa Vješticom Bellovih, koja je prije više od dvjesto godina život jedne porodice iz Tenesija pretvorila u pakao. I što je još strašnije, postoje velike šanse da se vještica još uvijek nalazi u gradiću Adams, odakle je ova legenda i potekla.

Čudovište sa glavom zeca i tijelom psa

„Vještica Bellovih“ ime je za popularnu legendu o poltergeistu koji se pojavio na američkom jugu tokom 19. vijeka. Prema dokumentima iz tog vremena, gradić Adams u Tenesiju je u ljeto 1817. godine bio poprište jezivih dešavanja koja su zadesila porodicu Bell. Sve je počelo kada je Džon Bell Sr., koji je sa svojom porodicom živio na farmi, jedne večeri krenuo u obilazak svojih usjeva kukuruza.

U jednom trenutku, Džon je između redova kukuruza uočio nešto neobično, a prema njegovim riječima, radilo se o stvorenju koje je imao tijelo psa i glavu zeca. Uplašeni Džon puca u neobično stvorenje nekoliko puta, a zatim se vraća u kuću gdje ga je čekala zabrinuta porodica.

Kasnije te noći, u kući Bellovih pojavili su se neobični zvukovi kucanja i zveckanja lanaca. Neobjašnjivi zvukovi su svake naredne večeri postajali sve glasniji, a jedne noći, zvukovima kucanja i lanaca se pridružio i neobičan glas starice koji kao da je pjevušio neke neobične molitve. Troje najmlađih članova porodice Bell su sa strahom odlazili u krevet jer su svake noći bili uvjereni da čuju pacove kako im glođu drvene krevete, kao i da neka nevidljiva sila vuče plahte sa kreveta dok spavaju.

Iako se činilo da užasi ne mogu biti veći, za Džona i njegovu porodicu, pravi horor će tek početi.

Vještica šamarala i komšije

Stvari su postale opasne kada se činilo da se nevidljiva sila namjerila na Bellovu najmlađu kćerku Betsi koju je poltergeist čupao za kosu i nemilosrdno šamarao, tako da se nesretna djevojčica često budila uplakana i prekrivena modricama. Džon se toliko plašio onoga kroz šta je njegova porodica prolazila da se zabrinuo da će ga proglasiti ludim ukoliko bi nekome ispričao o dešavanjima u kući, ali nakon godinu dana terora, popušta i povjerava se svom najboljem prijatelju i komšiji Džejmsu Džonsonu.

Nakon što su Džonson i njegova supruga pristali provesti noć u domu Bellovih kako bi se uvjerili u Džonovu priču, na svojoj koži osjećaju sav bijes zla koje se ugnijezdilo u nekada miran dom. Džonson je spavao u krevetu kada se osjetio kako nešto nevidljivo vuče pokrivač sa njega, a zatim ga više puta snažno udara po licu. Šokirani Džonson skače iz kreveta i viče: „Zapovijedam ti u ime Oca, reci ko si i šta hoćeš!“. Odgovor nije dobio, ali je ostatak noći protekao relativno mirno.

Uništena porodica

Autor Martin Van Buren Ingram u knjizi „An Autehnicated History od Bell Witch“, tvrdi kako se ovdje radilo o pravom duhu, odnosno poltergeistu Džonove komšinice Kejt Bats koja je vjerovala kako je Džon na prevaru dobio imanje (koje i ona očito željela), te se na svojoj smrtnoj postelji zaklela kako će se vratiti i osvetiti.

Kejt Bats, kasnije poznata i kao Vještica Bellovih, često je napadala Džona tako što ga je gušila, iskustvo koje je Džon kasnije opisivao kao užasno, jer je osjećao da mu se nešto oštro zabada u grlo. Džonove patnje su trajale sve do 20. decembra 1820.godine, kada ja pao u komu iz koje se nikada nije probudio. Porodica je u njegovoj sobi pronašla bočicu otrova koju je, prema legendi, popio na nagovor vještice. Nedugo nakon smrti oca, mlada Betsi iznenada raskida romansu sa mladićem Džošuom u kojeg je bila zaljubljena, a neki vjeruju da je i to bio jedan od ciljeva zle vještice.

Kada je konačno ostvarila sve svoje zle ciljeve, Vještica Bellovih je pustila izmučenu porodicu iz svojih kandži, ali ne prije nego što je obećala da će se jednog dana ponovo vratiti. Čini se da nije lagala, jer je Džon Bell Jr. tvrdio da ga je vještica posjetila 1828. godine kada mu je ispričala niz tajni, uključujući i predviđanje građanskog rata.

 Za sve je kriv ljubomorni okultist?

Čudna dešavanja su se i dalje odigravala pod krovom nekada sretne porodice Bell, a misteriozne pojave i zvukovi su se počeli primjećivati i u pećini koja se nalazila iza farme. Mnogi su uvjereni da vještica i danas živi u mračnim hodnicima ove pećine, iako je nikada nisu vidjeli.

Prava istina o ovim dešavanjima nikada nije u potpunosti otkrivena. Neki mještani Adamsa vjeruju da Kejt Batts nikada nije postojala, te da se radilo o nekome ko je pokušavao da raskine ljubavnu vezu između Betsi i Džošue. Betsi se na kraju udala za svog starog učitelja, Ričarda Pavela, a zanimljivo je da su Bellovi postali žrtve natprirodnih sila nedugo nakon što se Ričard zaljubio u mladu Betsi koja je svoju pažnju poklanjala Džošui.

Ričard je u gradu važio za izuzetno pametnog čovjeka koji se interesovao za okultizam, a 1821. godine, baš kada je Betsi raskinula svoje zaruke sa Džošuom, Ričardova supruga umire pod nerazjašnjenim okolnostima. Betsi je vremenom postala majka osmero djece, i nagađalo se da je zarobljena u nesretnom braku, iako je ona tvrdila suprotno. Umrla je u 82. godini, a pokopana je u blizini Water Walley-a, u grobnici sa kćerkom i zetom. Da li je Ričard krivac za teror koji je snašao Bellove nikada nije potvrđeno.

Ne nosite kamenje iz vještičje pećine!

Stara kuća Bellovih odavno više ne postoji, a na njenom mjestu danas se nalazi replika kuće koju turisti mogu posjetiti, kao i druge atrakcije poput istraživanja vještičje pećine.

Danas je ova pećina otvorena za javnost, gdje ljudi mogu doći u obilazak da sami zaključe šta je istina. Neki su čuli glasove u daljini, drugi su osjetili neopisivu težinu na sebi, koja je naposljetku uzrokovala nesvjesticu. U pećini se mogu vidjeti svjetla i svjetlosne tačke koje plutaju po zraku.

Povremeni posjetitelji su uzimali kamenje i pijesak za uspomenu iz pećine, no naknadno su uvidjeli da im to nije bio najpametniji potez, jer su se njima i njihovim porodicama počele događati neobične stvari, koje bi prestale tek kada bi uplašeni ljudi vratili kamenje na svoje mjesto.

Komentari

komentara

error: Content is protected !!