Jačajte mentalno zdravlje: MENTALNI TRENING ZA MOZAK ŠAMPIONA

 Čak i u slučaju da dođe do povrede mozga, on pokazuje nevjerovatnu prilagodljivost da se brzo oporavi i regeneriše. Drugim riječima, mogućnosti svakog pojedinca su ogromne, nevjerovatno velike, bez obzira na naslijeđe i trenutno stanje stvari.

Piše: Dušica Ranđelović, predsjednik udruženja “Zdrav život – zdrav stav”

Svako ko se malo ozbiljnije bavio sportom zna da je razlika među vrhunskim sportistima u njihovoj pripremljenosti veoma mala, skoro neprimjetna. Ono što pravi razliku među njima je mentalno zdravlje – motivacija, samokontrola… nešto što zalazi u domen duhovnog.

I ovde dolazimo do važnog zaključka. Važno je da dobro istreniramo naše mišiće, ali je još važnije da dobro istreniramo naš um. Snaga naših mišića neće biti dovoljna za pobjedu, ako naša mentalna snaga ne bude bila na većem nivou.
Mnogo je lakše steći veliko znanje, nego to znanje adekvatno primijeniti u praksi.

Mentalna higijena
Mnogi sportisti, sa izuzetnim fizičkim potencijalima, nisu ostvarili uspjehe jer nisu znali da kontrolišu sebe – ulazili su u nepotrebne sukobe, pravili incidente i na druge načine loše upravljali svojim emocijama.
Mentalna higijena i razvijanje samokontrole misli , osim što je presudno sportistima, postalo je presudno i nama običnim smrtnicima „zahvaljujući“ dešavanjima sa koronom. Od toga kako budemo izgradili i istrenirali mozak, zavisiće snaga i izdržljivost našeg kompletnog bića.
U praksi to znači sljedeće: U naš mozak stižu različite informacije iz dva izvora:

iz spoljne sredine (govor i ponašanje ljudi oko nas, film, muzika, knjige, reklame i dr.)

iznutra (misli koje gajimo, razvijamo ili potiskujemo). Ove informacije izazivaju kod nas različite emocije.

Poznato je da naše emocije, podstaknute određenim informacijama, dovode do stvaranja brojnih hormona koji regulišu mnoge aktivnosti, kao što su: metabolizam, rast, količina vode i minerala u organizmu, seksualne aktivnosti itd. Studije potvrđuju i da niti jedan čovjek nije trajno definisan svojim rođenjem i naslijeđem, niti je predodređen da bude žrtva lošeg početka u životu. To znači da sudbina nijednog čovjeka nije trajno određena lošim okolnostima u prvih nekoliko godina života, niti čovjek mora da bude trajna žrtva nekih svojih loših izbora i postupaka iz prošlosti.

Čak i u slučaju da dođe do povrede mozga, on pokazuje nevjerovatnu prilagodljivost da se brzo oporavi i regeneriše. Drugim riječima, mogućnosti svakog pojedinca su ogromne, nevjerovatno velike, bez obzira na naslijeđe i trenutno stanje stvari.

 Balansiranje između razuma i emocija
U sportu je veoma važno da imamo snažne i brze mišiće, kao i da usavršimo tehniku kojom trebamo da ih koristimo. Ali snažno mentalno zdravlje je ono što pravi razliku između šampiona i ostalih. I među šampionima postoje razlike. Postoje oni koji su jednom ili dva puta bili šampioni, a postoje oni koji su bili višestruki i višegodišnji šampioni. Ono po čemu su se razlikovali od drugih je ono što je bilo u njiihovom umu, a ne bolja istreniranost mišića.

Više od 80% našeg uspjeha zavisi od stanja našeg uma, odnosno mentalnog zdravlja, koje nam omogućuje da adekvatno odgovorimo na situacije sa kojima se susrećemo i da iz njih izlazimo kao pobjednici. Naša emocionalna inteligencija je mjera sposobnosti da vladamo samim sobom, koju ako podignemo na visok nivo, omogućit će nam da sve situacije, uključujući i one “nemoguće”, uspješno prebrodimo.
Balansiranje između razuma i emocija je neophodno. Nije dobro voditi se samo emocijama, kao što nije ni dobro imati uključen samo racio. Dakle kod mozga imamo razum i emocije pomoću kojih sa njim upravljamo. Razum i emocije možemo zamisliti i kao dva šefa firme – firme u kojoj smo mi vlasnik. Mi određujemo ko će biti šefovi u našoj firmi i kako će se firmom upravljati. Od toga kakve šefove postavimo (razum i emocije) zavisi kakva će biti proizvodnja, odnosno šta će se dešavati u našem mozgu i šta će izlaziti iz njega. Dobar razum i emocije će napraviti u mozgu vrhunsku proizvodnju svega što je potrebno organizmu, i uspjeh će biti zagarantovan.

Međutim, proizvodnja u mozgu i stvaranje novih kapaciteta (moždanih ćelija i mreže koja ih povezuje) može potpuno da zamre ako organizam zatrpamo nezdravim i štetnim materijama i negativom oko sebe. U takvom trenutku je veoma važno da razum preovlada nad emocijama i tako spasi sam sebe.

Dva uma
Dakle, znati balansirati između ta dva je ključno. Oslanjanje samo na razum može dovesti do toga da život izgubi ljepotu koja je nijansirana bojama koje stvaraju emocije, kao i da ne bude u stanju da prepozna mnoge stvari koje razum ne može da dokuči. Oslanjanje samo na emocije može čovjeka skrenuti u domen bolesne zavisnosti gdje se osoba oslanja samo na osjećanja, a ne i na razum (u tom slučaju osoba ne razmišlja iz kog izvora dolaze ta “lijepa” osjećanja).
Iz tog razloga, naučnici često govore o postojanju dva uma- racionalni um koji misli i drugi – emocionalni – koji osjeća.

Često ova dva uma (dva načina posmatranja – racionalni i emocionalni) mogu biti potpuno različita. Racionalni um se bavi analiziranjem i razmišljanjem, dok emocionalni um često karakteriše snažna i impulsivna reakcija, koju prati osjećaj sigurnosti – osjećaj koji obično nastaje kao posljedica površnog posmatranja stvari. Zbog toga se smatra da je emocionalni um najčešće brži od racionalnog jer ne zastaje da razmisli o onome što čini. Kod mnogih ljudi najprije nastupaju osjećanja, a potom misli, i kao posljedica toga nastaju postupci pod uticajem osjećaja. Činjenica je da je racionalnom umu potrebno nekoliko trenutaka više da bi odreagovao na situaciju sa kojom se suočava, u odnosu na emocionalni um koji najčešće reaguje brzo, i bez razmišljanja.

Većinom smo naučeni na negativno reagovanje ali kao što smo naučeni, tako možemo i da se odučimo. Negativan obrazac ponašanja je najčešće posledica obrazaca ponašanja i prepoznavanja stvari, koji se prihvataju živeći i učeći u odredjenoj sredini. Često smo naučeni da na određene pojave reagujemo na pogrešan način i da zbog toga ne iskoristimo velike mogućnosti koje nam se nude. U mnogim slučajevima nije lako postupiti ispravno jer sredina u kojoj živimo očekuje od nas da odreagujemo na drugačiji način – koji je pogrešan. Jedini ispravan način je da slušate svoju dušu i radite ono što je dobro za vas, a ne ono što će da ugodi okolini.

Svako zlo ima svoje dobro
U procesu mentalnog treninga veoma je važno da se trudimo da u svakoj situaciji budemo sposobni da izvučemo pozitivne aspekte i da na osnovu njih gradimo dobre odluke.
Svim ljudima, pa i dobrima, se ponekad dešavaju loše stvari, i zato je važno da pozitivno sagledavamo sve što nam se dešava. Na loše stvari možemo gledati kao na prepone koje trebamo preskočiti na putu do cilja, a ne kao razlog za prestanak borbe.
Kao što svaki tamni oblak ima svoju svijetlu ivicu, tako svako zlo ima svoje dobro – oni koji su mentalno jaki znati će to da prepoznaju.

Praksa je, nažalost, pokazala da su ljudi skloni da sude drugima mnogo strožije nego samome sebi, jer o drugima sude na osnovu njihovih postupaka, a sebi na osnovu svojih namjera . Bilo bi fer da i drugima sudimo na osnovu njihovih namjera. Ali, da li možemo da ih znamo? Dakle, veoma je važno da pravilno procjenjujemo ljude i situacije, da bismo bili u stanju da donosimo ispravne zaključke i da stvari ne uzimamo previše lično.

Sve što ljudi rade, rade da bi se oni osjetili bolje, i na kraju svako će prema svojim mislima i živjeti- ne možeš za sebe privući dobar život ako drugima želiš loše. Jer, kakve su ti misli –takav ti je život.

Komentari

komentara

error: Content is protected !!