Izrada suvenira je hobi Esada Džebića (38) iz Slapnice kod Velike Kladuše: Drvo govori ljepotom izrade

esad-dzebic-idemo-na-slapnicu

Esad Džebić: U njegovim rukama drvo progovori

fotelja

Fotelja

seoska-kola

Seoska kola

tradicija-kraja-u-drvetu

Tradicija kraja u drvetu

Svaki izrezbaren predmet govori ljepotom izrade – kaže ovaj majstor za izradu suvenira koji predstavljaju tradiciju ovih krajeva, kao što su: sinije, stapovi, drvene zaprege, hambari, vodenice…

Kada je Esad Džabić prije desetak godina počeo izrađivati suvenire od drveta nije ni slutio da se o njemu i njegovom selu Slapnica nadaleko pročuti. Ispričao je:

– Kao i svi moji vršnjaci u selu iz radoznalosti počeo sam đeljati drvo i od njega oblikovati zanimljive figure. Kada sam to odnio u Veliku Kladušu, udaljenu petnaestak kilometara od sela, i pokazao nekim mojim prijateljima, drvorezbarima, kazali su mi da imam dara i trebam to raditi. Poslušao sam ih, ozbiljno prionuo na posao i danas vele da sam među najaktivnijim u Unsko-sanskom kantonu i šire.

„Šaranje“ po drvetu

Esad će za naš magazin kazati kako je neko vrijeme najviše izrađivao poljoprivredne halatke od drveta.

– Sve što je trebalo za moje potrebe, ili za potrebe susjeda, izrađivao sam:  vile, grablje, kosilišta, sepete, sapila za sjekire, motike i trnokope. Neki bi se našalili i kazali kako to na selu zna svako raditi, a kad sam počeo „šarati“ po drvetu, e, onda rekoše kako imaju posla sa umjetnikom –  uz osmijeh kazuje ovaj 38-godišnji drvorezbar i dodaje kako su se njegove rukotvorine našle i izvan Bosne i Hercegovine. S ponosom ističe:

– Imao sam zajedničke i samostalne izložbe rukotvorina, te izložbe u okviru sajmova u Bihaću, Zagrebu, Ljubljani, kao i niz gostovanja na krajiškim televizijama i veoma zapažen nastup na TV USK.

 Drvo ima dušu

Za izradu suvenira Esad najčešće koristi bukvu, javor i lipu, uglavnom onu vrstu drveta koje ima u okruženju. Kaže:

– Ne koristim egzotične vrste, razumljivo jer mi nisu dostupne, ali i lokalna bjelogorica je dušu dala za obradu, a izrađujem one predmete koji su tradicija ovih krajeva, kao što su sinije, stolice, stapovi, drvene zaprege, hambari i salaši za žito, vodenice.

I halat, kojeg koristim za izradu, pripada ovdašnjoj tradiciji majstora tesara: čekić, dlijeto, blanja, testera, tutkalo, ljepak. Dosta manje radim predmete od metala, stakla i drugih materijala, jer drvo je u odnosu na sve druge materijale najzahvalnije i četo znam kazati kako jedino drvo ima dušu. Svaki izrezbaren predmet kao da govori, a govori ljepotom izrade!

„Pokretna“ radionica

Esad Džabić upražnjava kazati za sebe kako je „pokretna radionica“. Naiskrenije i najjednostavnije pojašnjava:

–  Kamo god da krenem uz mene je najnužniji halat i putna torba, a drvo je dostupno kod svakog domaćina. Ne mogu biti dokon i moje ruke ne miruju. Gdje god nađem pogodno mjesto, sjednem i nešto uradim korisno, a obično to su suveniri koje radim po želji zaljubljenika u rukotvorine.

(Mustafa SMAJLOVIĆ/aura.ba)

Komentari

komentara