Izgubljena civilizacija koja se užasavala sunčevih zraka: Gdje su nestali Mjesečevi ljudi?

 Postoji još veliki broj kamenih struktura, zidova, ruševina i utvrda raštrkanih širom Apalačkog gorja, kao i rezbarija i figurica koje se danas nalaze u istorijskim muzejima okruga Čeroki. Niko sa sigurnošću ne može reći ko je sve to napravio osim samih Čeroki Indijanaca koji kažu da ti predmeti pripadaju Mjesečevom narodu

Priče o izgubljenim civilizacijama i neobičnim ljudima postoje vijekovima, a istorija skoro svake kulture bilježi misteriozne rase koje više pripadaju svijetu mitova i naučne fantastike.

Jedna takva priča nam dolazi iz Apalačkih planina u SAD-u, te govori o čudnoj rasi albino bića koja su se užasavala Sunca i hodala ovim područjem prije i nego što su se pojavili Indijanci.

Slijepi tokom dana

Članovi ovog misterioznog plemena navodno su bili patuljastog rasta, niži od prosječnih ljudi. Imaju jako blijedu kožu i nevjerovatno bijelu kosu. Boja njihove kože se može porediti jedino sa čistim alabasterom, vrstom gipsa. Neobični su i po tome što imaju nečovječno velike plave oči osjetljive na svjetlo do te mjere da nisu mogli vidjeti po danu, pa otuda i njihovo ime.

Ova bića su u potpunosti vodila noćni život, a dan su provodili krijući se u podzemnim pećinama. Na površinu su izlazili samo kada bi Sunce zašlo jer bi ih sunčeve zrake mogle ubiti. Prema legendi, oni su bili prvi narod koji je naselio ovaj prostor Amerike, a kasnije su ih protjerala indijanska plemena. Članovi klana Čeroki vodili su nemilosrdnu kampanju da protjeraju ova blijedolika stvorenja u druge zemlje.

Američki botaničar i fizičar, Benjamin Smith Barton pisao je o ovim ljudima 1797. godine u svojoj knjizi „Nova gledišta: porijeklo plemena i naroda Amerike“:

„Indijanci iz plemena Čeroki su zabilježili da kada su prvi put došli u ovu zemlju, tu su zatekli tzv. „Mjesečeve ljude“, koji su tokom dana bili potpuno slijepi. Na kraju su ih protjerali.“

 Tragovi krvavog sukoba

Šta se tačno desilo Mjesečevom narodu nije u potpunosti jasno, ali njihovo naslijeđe navodno još uvijek postoji i to u vidu drevnih kamenih struktura i ruševinama iz predkolumbijskog doba koje se protežu Apalačkim gorjem sve od Sjeverne Karoline do Alabame.

Možda najpoznatija od ovih struktura je kameni zid za kojeg se vjeruje da je napravljen u periodu između 400. i 500 godine ove ere. Dužinom od 260 metara proteže se kroz državni park State Mountain, i predstavlja trag krvavog rata između misterioznog Mjesečevog naroda i Čeroke Indijanaca. Postoji još veliki broj kamenih struktura, zidova, ruševina i utvrda raštrkanih širom Apalačkog gorja, kao i rezbarija i figurica koje se danas nalaze u istorijskim muzejima okruga Čeroki. Niko sa sigurnošću ne može reći ko je sve to napravio osim samih Čeroki Indijanaca koji kažu da ti predmeti pripadaju Mjesečevom narodu. Uz to postoje rezbarije u kamenim strukturama koje su vidjeli i Evropljani kada su stigli na ovo područje.

Iako je folklor indijanskih plemena izuzetno bogat i ispunjen raznovrsnim bićima, pleme Čeroki ih opisuje kao još jednu rasu kao je naseljavala Zemlju.

Plavooki Indijanci

Naravno, uz sve ove bizarne priče o podzemnim blijedolikim patuljcima koji se užasavaju Sunca poput vampira i koji su iza sebe ostavili misterozne tragove i kamene strukture, vremenom su se pojavile i brojne teorije o tome ko su ova stvorenja zaista bila.

Najpopularnije objašnjenje ove zagonetke jeste da su se tadašnji Indijanci zapravo sreli sa evropskim istraživačima koji su do Amerike stigli ranije nego što je to istorija zabilježila, što bi ujedno moglo biti i objašnjenje legende o „Velškim Indijancima“.

Priča o blijedolikom Indijancima koji govore velškim jezikom datira iz 16. vijeka, odnosno rukopisa velškog antikvara Humphreya Llwyda koji piše kako su velški doseljenici na obale Amerike stigli u 12. vijeku, predvođeni knezom Madocom. Madoc je iz Velsa u Novi svijet emigrirao oko 1170. godine, pristigavši negdje u blizini Mobile Baya u Alabami.

Knez Madoc je navodno brodovima iz Velsa prevozio na stotine svojih sljedbenika u Ameriku gdje su se raštrkali i izgubili u divljini Apalačkog gorja. U narednim vijekovima pojaviće se priče o bijelim, plavookim Indijancima koji su govorili jednim oblikom velškog jezika. Postoji mnogo priča o ovim plavookim  Indijancima koji najvjerovatnije imaju veliku ulogu u riješavanju misterije zvane „Mjesečev narod“.

 Drevni astronauti sa druge planete?

Još jedna teoriju iznio je Benjamin Smith Barton koji kaže su pripadnici Mjesečevog naroda potomci Guna naroda iz Paname koji su imali neobično visoku stopu albinizma pa su ih nekada zvali bijelim Indijancima, a koji su također izuzetno dobro vidjeli noću.

Postoji i verzija priče u kojoj su Indijaci umjesto da ratuju sa Mjesečevim narodom, počeli da se sa njima miješaju, kao i one malo nategnute teorije koje kažu da ova stvorenja predstavljaju novu vrstu i rasu ljudi, ili čak pripadnike drevnih astronauta sa druge planete.

Da li je ova rasa bila samo jedan od naroda koji se malo fizički razlikovao od drugih ili neka potpuno nova rasa izgubljena u istoriji? Ko su bila ova albino bića koja su bježala od Sunca? Da li se radi o potomcima istraživača iz pretkolumbijskog doba ili vanzemaljcima iz dalekih galaksija? Da li su uopšte i postojali?

Na ta pitanja niko trenutno nema definitivan odgovor, ali priče o Mjesečevom narodu uspjele odoljeti zubu vremena i preživjeti više od jednog milenija. Možda s razlogom, a nama ostaje jedino na probuđenom maštom nastavimo tražiti odgovore.

 

 

 

Komentari

komentara