Iz pera tuzlanskog psihoterapeuta: Nije ljubav sve što vidiš, zato pazi kome zavidiš

Za aura.ba piše Vahida Djedović: psihoterapeut i književnica

Njima bi svako  pozavidio kada bi ih vidio. Onako, na prvu. Oboje zgodni, nemaju iznad četrdeset, sa dvoje djece, sinom i kćeri (12-14) godina, držeći se za ruke ušli su u luksuzni restoran da ručaju. Porodica sa naslovnica dolazi na porodični ručak. Porodica koja ima ostvareni američki san. Muž, žena i dvoje djece.

Sjedaju za sto, poručuju i čekaju. Djeca, vrlo uglađena i kulturna, vade svoje tablete i počinju sa uobičajenom zabavom. Tata, visok i zgodan, također, vadi svoj veliki telefon, čeprka nešto, ostavlja na sto i svakih malo, uzima i provjerava. Mama,lijepa i elegantno-sportski obučena, broji oblake. Ova savršena četveročlana porodica koja živi američki san, za vrijeme ručka, nije prozborila ni jedne jedine riječi.

Ispod ovakve površnosti, lepršavosti i prividnog savršenstva, krije se veliki broj porodica, kojima mi, koji ne možemo dostići ovaj mit, uvijek zavidimo. Zato što nismo u braku, zato što nemamo djece, zato što imamo jedno dijete, zato što ne možemo priuštiti sebi ručak u luksuznom restoranu, zato što…

Puno je zavisti u ovome „zato što“, a sada mi pada na pamet Brenina pjesma: „Nije ljubav sve što vidiš, zato pazi kome zavidiš.“

 

 

Komentari

komentara