Istraga duga četrdeset godina: ZODIJAK – NIKADA RIJEŠENI ZLOČINI

Neki istražitelji smatraju kako su se sva ubistva desila za vrijeme bitnih astroloških događaja, dok su drugi otkrili da kada se na karti povežu tačke mjesta zločina, zajedno čine veliko slovo Z. Većina tih hipoteza bazira se na pismu koje je Zodijak poslao 26. juna 1970., u kojem poziva policiju da putem šifriranog jezika i karte obale San Franciska otkrije mjesto na koje je sakrio bombu

Opsesija jednog čovjeka da razriješi misteriozni slučaj ubice koji je sebi dao nadimak Zodijak, rezultirala je bestselerom koji je pak nadahnuo svjetski poznatog reditelja velikog filmskog hita “Seven”, Davida Finchera, da režira film “Zodijak”, o ubici koji je krajem šezdesetih i tokom sedamdesetih godina prošlog stoljeća harao sjevernom Kalifornijom.

Sve je počelo 20. decembra 1968. godine, kada se desilo prvo ubistvo. Te noći su se David A. Faraday i Betty Lou Jensen parkirali na odmaralištu uz jezero Herman. Sa zadnje strane njihovog automobila došuljao se ubica koji je kroz prvo staklo ispalio hitac mladiću u glavu, a zatim najmanje pet hitaca u leđa djevojci koja je pokušala pobjeći.

Samo šest mjeseci kasnije, u zoru 5. jula 1969. godine, desilo se vrlo slično ubistvo. Darlene E. Ferrin i Michael R. Mageau su također sjedili u automobilu, kada ih je prvo zaslijepila jaka svjetlost te potom pogodili meci. Darlene je preminula na putu do bolnice, dok je Michael nekim čudom preživio, iako je bio ranjen u lice, prsa i vrat. Međutim, zbog snažnog snopa svjetiljke nije uspio vidjeti počinitelja.

Karte i šifrirani dokumenti

Policija je uočila podudarnost u oba slučaja, a njihove sumnje da je riječ o istom ubici potvrdio je telefonski poziv nepoznatog muškarca u policijsku stanicu Vallejo koji je vrlo detaljno opisao zločine. Hladnokrvni počinitelj policiju je nazvao iz govornice koja se nalazila samo nekoliko metara od stanice. Prema psihološkom profilu koji je sastavio kriminolog Michael D. Kelleher, Zodijakov telefonski poziv bio je samo jedan od dijelova vješto i detaljno osmišljenog plana. Iako se radilo o potpuno poremećenoj, morbidnoj osobi, kriminolog je utvrdio kako je ubica iznimno precizan i organizovan. Kelleher je pretpostavio kako je ubicino ponašanje rezultat nesretnog djetinjstva u disfunkcionalnoj porodici.

Odmah je bilo evidentno kako se ne radi o slučajnim i povremenim ubistvima. Stručnjaci kriminalne psihologije vrlo jasno razlikuju dvije vrste ubica. “Obične ubice” osjećaju se zarobljenima u društvu u kojem žive i kroz neplanirano, uglavnom “spontano” ubistvo pokušavaju pobjeći od svog života. No, serijske ubice pažljivo planiraju svoje zločine, obavljaju ih sa zavidnom preciznošću i smislom za detalje te poduzimaju sve što je u njihovoj moći da ne bi bili uhvaćeni, a s obzirom da često mijenjaju način rada, uspijevaju ubijati dugo vremena.

Tako su i u ovom slučaju istražitelji tapkali u mraku sve dok počinitelj sam nije poslao identično pismo na tri različite adrese: u dnevne novine Vallejo Times Herald, San Francisco Chronicle i San Francisco Examiner, u kojima je opisao svoje stravične zločine, zahtijevajući da budu objavljena na naslovnici. Sva pisma počinjala su rečenicom: “Zodijak vam govori…”.

Ipak, najviše pažnje plijenio je dodatak uz pismo – šifrirani dokument koji je sadržavao više od 300 neobičnih znakova. Ubrzo nakon prvog pisma stigla su još četiri slična, šifrirana dokumenta. Prvo pismo uspjela su dešifrovati dva stručnjaka, dok značenje ostala tri (među kojima je i jedno sa samo 13 znakova, u kojem se navodno krije pravo ime ubice) ni danas nije poznato. Kriminolog Kelleher u svojoj psihološkoj analizi tvrdi kako je nakon prvih ubistava Zodijak, koji je cijelo djetinjstvo nakupljao bijes i mržnju, konačno stekao osjećaj kontrole. Šaljući pisma, koja su objavljivale novine, napokon je postao onaj koji kontroliše razvoj događaja i ulijeva strah u cijelo društvo.

Nove metode

Serijska ubistva karakteristična su i po tome što svakom novom zločinu prethode veliki i detaljni planovi. Takav pristup imao je i Zodijak. Njegov slijedeći napad na mladi par, Briana Hartnella i Ceciliju Sheppard, desio se 27. septembra 1969. godine. Iznenadio ih je na pikniku na jezeru Berryessa odjeven popt krvnika: imao je crnu kukuljicu, zatamnjene naočale, a na prsima znak kojim se potpisivao na pismima – krst upisan u krug. Prvo im je začepio usta i ispričao neobičnu priču, a zatim ih je brutalno izudarao šakama. Nakon što ih je ubio, prešao je dug put do njihova vozila i na vrata napisao: “Vallejo 12 – 20 – 68 – 7 – 4 – 69 Sep 27 –  69 – 6:30” (Valejo, 20. prosinca/decembra 1968.; 4. jula 1969., 7. septembra 1969., u 6 sati i 30 minuta).

Radilo se o tačnim datumima prethodnih ubistava. Ubica je nastavio slati pisma koja su novine objavljivale u potpunosti. Međutim, u novinama je naglašeno kako je mladić živ te je pitanje je li ubica uopće sposoban ubijati muškarce. Ta mala novinarska provokacija izazvala je takav bijes kod Zodijaka da je odmah promijenio način ubijanja. Njegova slijedeća žrtva bio je Paul Stine, taksist iz San Franciska. Pucao je u njega kroz prozor automobila na uglu ulica Wašington i Cherry, što su vidjeli i brojni svjedoci s prozora svojih kuća.

Njihova precizna svjedočanstva omogućila su izradu fotorobota, ali ubica ni nakon toga nije uhvaćen. Međutim, od tada se sve promijenilo. Ubistva su prestala, ali je Zodijak i dalje nastavio slati pisma novinskim kućama. U jednom od pisama bila je i vrlo lična poruka namijenjena poznatom advokatu Melvinu Belli u kojem se ubica kaje za svoje zločine. Za kriminologa Kellehera taj čin kajanja uklapao se u profil osobe s poremećajem ličnosti; to je značilo da je ubica počeo sebe posmatrati sa distance, suočen sa opasnošću da bude otkriven. S vremenom su njegova pisma bivala sve manje pouzdana, a ponekad su sadržavala i laži. Počeo je sebi pripisivati zločine za koje nije bilo moguće provjeriti je li ih upravo on izvršio.

Teorija radijane

Mnogi su se pitali kako Zodijak odabire svoje žrtve i zašto je odabrao taj nadimak. Kelleher na ta pitanja odgovara:

  • Zodijak je svoje žrtve sretao sasvim slučajno, nije ih odabirao i smatram kako se radi o jednoj beskrupuloznoj, ne baš inteligentnoj osobi koja je uz sve to i kukavica.

Neki istražitelji smatraju kako su se sva ubistva desila za vrijeme bitnih astroloških događaja, dok su drugi otkrili da kada se na karti povežu tačke mjesta zločina, zajedno čine veliko slovo Z. Većina tih hipoteza bazira se na pismu koje je Zodijak poslao 26. juna 1970., u kojem poziva policiju da putem šifriranog jezika i karte obale San Francisca otkrije mjesto na koje je sakrio bombu. Kako to nije bio prvi slučaj da neko lažno prijeti da je u nekom dijelu grada postavio bombu, vlasti nisu ozbiljno shvatile njegove prijetnje. Nakon mjesec dana poslao je poruku u kojoj je u postskriptumu pisalo:

– Kodirani jezik Vražje planine vezan je uz radijane.

Krajem 80-tih godina prošlog stoljeća pisac bestselera o Zodijaku Garteh Penn pokušao je podrobnije istražiti slučajeve. On je uočio da se, ako se slijede Zodijakova uputstva i ako se Vražja planina uzme kao ishodišna tačka, dobiva trokut na čijem se radijanu nalaze tačke ubistava Darllene Frrin i Paula Stinea. Penn čak smatra kako se ubica odlučio na javno, rizično ubistvo Stinea samo kako bi to mjesto zločina upotpunilo savršeni geometrijski oblik. Ako je ova hipoteza tačna, za smišljanje takvog plana Zodijaku je bilo potrebno dugogodišnje planiranje, a to bi ujedno značilo i da je riječ o vrlo racionalnoj i inteligentnoj osobi. Zahvaljujući ostatcima DNK pronađenim na pismima, policija iz San Franciska mogla je eliminirati neke osumnjičene, ali joj nije pošlo za rukom uhapsiti Zodijaka. Kako više nije bilo novih dokaza koji bi se mogli slijediti, slučaj je 2004. godine proglašen neriješenim, ali opsežna arhiva još postoji.

(aura.ba)

 

Komentari

komentara

error: Content is protected !!