Istorija je zabilježila neke nevjerovatne i neobjašnjive podudarnosti: „Slučajnost ne postoji jer Bog nije kockar“

Obje Laure Bukston su imale deset godina, bile su iste visine, imale su smeđu kosu zavezanu u kratki rep, i bile su peti razred osnovne škole. Obje su imale trogodišnjeg smeđeg labradora za kućnog ljubimca, sive zečeve, i zamorce sa identičnim šarama na krznu. Prilikom njihovog prvog susreta sasvim slučajno su nosile identičnu odjeću – ljubičasti džemper i svijetlo plave traperice

Svima su nam se u životu dešavale situacije u kojima smo mogli samo začuđeno zaključiti: ovo ne može biti puka slučajnost! Ljudima se od najstarijih vremena dešavaju neobična, gotovo sudbinska podudaranja. U naučnim krugovima i danas se češkaju po glavi i pitaju „kako se sve to objašnjava?“

Većina istraživača smatra da je sve samo privid i da se događaji ponekad sami od sebe organizuju u harmonične obrasce. Recimo,ukoliko se muškarac tri puta ženi, a svaka od njegovih žena ima isto ime, onda je to slučajnost. Drugi imaju drugačiji argument; s obzirom da je svemir razuman sistem, mi ne lutamo na talasima postojanja u potpunom i neorganizovanom haosu. Naime, sve se dešava sa razlogom.

Dvojnik kralja Umberta

Poznat je slučaj o italijanskom kralju Umbertu I (1844-1900) koji se jednog dana sreo oči u oči sa svojim dvojnikom. Kralj je zajedno sa svojom pratnjom došao u službenu posjetu Monzi, gradu nekoliko kilometara udaljenom od Milana.

Prilikom obilaska grada, kralj je svratio u jednu gostionicu gdje je uočio vlasnika koji je bio „pljunuti“ on. Kralj mu je skrenuo pažnju na to, nakon čega su njih dvojica proveli sate pričajući o sebi i kako se na kraju ispostavilo – nisu samo spolja bili identični.

Obojica su se rodili na isti, dan, isti mjesec i na istu godinu (14. marta 1844.). I krčmarevo ime je bilo Umberto, obojica su se oženili 22. aprila 1868. godine, i obojica su imali suprugu po imenu Margarita. Osim toga, i kralj i krčmar su imali sina istog imena – Vitorio. Također, kraljev imenjak je otvorio gostionicu istog dana kada je kralj Umberto I krunisan u Rimu. Kralj i krčmar su ubrzo postali veoma dobri prijatelji i savršeno su se razumjeli. Međutim, kako su godine prolazile, dvoje prijatelja su se počela udaljavati jedan od drugog.

Ipak, sudbina je imala još vremena da dodatno začini ovu priču. Kralj nije zaboravio svog imenjaka i naložio je slugama da ga pozovu u goste kako bi dobio počasnu titulu grada. Međutim kralja je dočekala loša vijest da je krčmar Umberto to jutro ubijen u pucnjavi. Kralj je čitav dan bio tužan, a onda se desilo nešto što niko ne može objasniti. To isto veče izvršen je atentat na kralja Umberta.

Teslino upozorenje

Kada su ovakve priče u pitanju, čovjek ne može a da se ne zamisli da li smo mi samo marionete dok neka viša sila povlači konce i upravlja svakim trenutkom naših života. Još više ostajemo zbunjeni kada se desi da život do najsitnijeg detalja imitira potpuno izmišljenu priču, poput ove:

Američki pisac Morgan Robertson najpoznatiji je po svom djelu „Sudbina Titana“ iz 1898. godine. U priči se opisuje kako je na svom prvom velikom putovanju brod udario u santu leda i potonuo, pri čemu je živote izgubilo na stotine putnika. Četrnaest godina kasnije, najpoznatija pomorska katastrofa svih vremena se zaista desila. Titanik je nakon udara u ledeni brijeg potonuo i na dno ledenog Atlanskog okeana povukao na stotine nesretnika.

Godinama kasnije naučni krugovi su nagađali o tome da li je moguće da je Robertson svojim djelom izazvao tragediju ili je sve ipak samo nevjerovatna slučajnost? Osim toga na jedan od putnika „Titanika“ je trebao biti i bogati industrijalac J.P. Morgan. Međutim, od tragedije i skoro sigurne smrti ga je spasio niko drugi nego Nikola Tesla koji ga je savjetovao da se ne ukrcava na taj brod. Morgan je vjerovao u Teslinu intuiciju i vratio je kupljenu kartu. Međutim Džon Džejkob Astor, bogati američki investitor i industrijalac nije poslušao Teslino upozorenje te je podijelio tragičnu sudbinu stotinu putnika Titanika.

Slučaj zlatnog balona

Prije nekoliko godina zabilježen je još jedan nevjerovatan slučaj zahvaljujući kojem su dvije djevojčice postale nerazdvojne prijateljice. Juna 2001. godine, na maloj farmi u Stafordšireu u Engleskoj, desetogodišnja djevojčica Laura Bukston je slavila pedesetu godišnjicu svog djeda. Na nagovor veselog djeda, Laura je na komadić papira napisala „molimo vratiti Lauri Bukston“, zajedno sa adresom, a zatim je malu kovertu zavezala za zlatni balon i pustila ga u nebo.

Dva dana kasnije i više od dvjesto kilometara dalje u Milton Lilbornu, farmer je posmatrao svoje krave kada je na ogradi svojih susjeda ugledao ispuhali balon. Namjeravao je da ga baci u smeće međutim ugledao je poruku na kojoj je pisalo ime Laure Bukston. Farmer se sjetio da se kćerka njegovih susjeda zove upravo tako. Balon je završio u njenim rukama i odlučila je da pošalje poruku Lauri iz Stratfordšira kako bi se srele i upoznale.

Obje su imale deset godina, bile su iste visine, imale su smeđu kosu zavezanu u kratki rep, i bile su peti razred osnovne škole. Slučaj je privukao veliku pažnju medija a u razgovoru za lokalnu radio stanicu otkrile su još neke podudarnosti: Obje su imale trogodišnjeg smeđeg labradora za kućnog ljubimca, sive zečeve, i zamorce sa identičnim šarama na krznu. A prilikom njihovog prvog susreta obje Laure su sasvim slučajno nosile identičnu odjeću – ljubičasti džemper i svijetlo plave traperice.

 Sve je samo kosmički plan?

Mnogi stručnjaci nastavljaju razbijati glavu pokušavajući saznati šta se zapravo krije iza ovih nevjerovatnih „slučajnosti“.  Albert Ajnštajn je na primjer vjerovao da kosmos ima plan za svakog čovjeka i da se Bog ne bi tek tako poigravao sa sudbinama ljudi, te da svaki događaj ima svoju višu svrhu.  Čuveni psihijatar Karl Gustav Jung jednom prilikom se i sam susreo sa sličnim slučajevima, nakon čega se veoma zainteresovao za ovu temu.

Naime, jedna pacijentkinja mu je ispričaja san koji je imala o zlatnom skarabeju, a Jung je skoro istog trenutka u svojoj ordinaciji začuo neobičan zvuk. Na simsu prozora svoje ordinacije ugledao je u Evropi izuzetno rijetku bubu – zlatnog skarabeja.

Nakon ovog događaja, Jung je ostao čvrsto uvjeren da su svi događaji međusobno povezani na dubljem nivou i da se u univerzumu dešavanja ne „nabacuju“ jedno za drugim tek tako, te da ljudi nisu samo marionete kojima  upravlja sila zvana „slučajnost“. Poznati psihijatar smtrao je istinitim stara ezoterijska učenja: „Neobična podudaranja se dešavaju da bismo mi, smrtnici, napokon primjetili i shvatili pravilan plan kosmosa“.

Komentari

komentara

error: Content is protected !!