Istorija čovječanstva ispunjena je neriješenim misterijama koje godinama intrigiraju javnost: NAJPOZNATIJE MISTERIJE SVIJETA NA KOJE JOŠ NEMAMO ODGOVOR!

Bilo da se radi o riješavanju jednostavnih zagonetki, čitanju detektivskog romana ili nečeg trećeg, istina je da svi volimo jezive priče i misterije koje nas navode na dublje razmišljanje i ispitivanje svijeta koji nas okružuje. Brojni svjetski naučnici i istoričari su posvetili čitave karijere pokušavajući odgonetnuti neke od najvećih misterija čovječanstva, ali uprkos njihovom trudu i današnjij tehnologiji, one su i dalje ostale neriješene, a nauka i danas na njih nema konkretne odgovore

VOJNIČEV RUKOPIS
Vjerovatno najtajanstvenija knjiga na svijetu, Vojničev rukopis je ručno napisani kodeks u nepoznatom sistemu pisanja. Knjiga je dobila ime po Vilfridu Vojniču, poljskom trgovcu knjiga koju je na nju naišao na nepoznatoj lokaciji u Evropi, 1912.g. Vjeruje se da je prije njega, knjiga bila u posjedu raznih evropskih vladara, alhemičara i mistika.

Rukopis na svojih 250 strana napravljenih od specijalnog pergamenta sadrži brojne tekstove i nepoznati alfabet ilustrovan neobičnim ilustracijama zvijezda, dijagrama, znakova Zodijaka i biljaka. Iako na prvi pogled Vojničev rukopis izgleda sasvim čitljiv, tek nekoliko njegovih znakova podsjeća na one nama poznate, uključujući i simbole koji izgledaju kao brojevi. S obzirom da kriptografi i mnogi stručnjaci nisu bili u stanju da pročitaju tekst, većinski dio teksta su podijelili na šest različitih dijelova.
U prvom, botaničkom, nalaze se detaljne ilustracije 113 biljaka za koje stručnjaci i danas ne mogu da utvrde o kojim se vrstama radi. U drugom, astrološkom, nalazi se 25 „zvjezdanih crteža“ u obliku krugova, treći se odnosi na biologiju i prikazuje crteže malih golih žena, najčešće u nekoj tečnosti i sa velikim stomacima. Četvrti dio sadrži detaljan prikaz devet krugova ispunjenih zvijezdama i oblicima nalik na ćelije, u petom su crteži preko stotinu vrsta ljekovitog bilja i farmaceutskih posuda, a u šestom dijelu se nalazi tekst sa opisima nepoznatih sazviježđa.

Vojničev rukopis se danas nalazi u biblioteci Bajneke na univerzitetu Yale, a tu je došao nakon što je Vojnič godinama pokušavao da ga proda i za njega tražio 160.000 dolara. Nakon njegove smrti 1930. g., knjigu kupuje njujorkški trgovac knjigama Hans Kraus i poklanja je pomenutoj biblioteci. Vojničev rukopis je decenijama bio predmet izučavanja mnogih profesionalnih kriptografa i razbijača šifri, ali do danas niko od njih nije dešifrovao ni jednu jedinu riječ.

KO JE BIO JACK TRBOSJEK?
Pravi identitet najpoznatijeg serijskog ubice na svijetu golica maštu kriminologa i ljubitelja misterija već više od jednog stoljeća. Zloglasni sijač smrti svoj krvavi pohod započeo je u jesen davne 1888.g., kada je u sitne sate vrebao prostitutke siromašne londonske četvrti u East Endu. Iza sebe je ostavio pet mrtvih tijela, a način na koji su ubistva počinjena lede krv u žilama.
Tipična Trbosjekova ubistva događala su se ili na javnim ili polu javnim mjestima; njihov grkljan je prerezan, a potom je žrtva bila izložena sakaćanju stomaka i drugh dijelova tijela. Mnogi danas misle da su žrtve prvo zadavljene da bi se ušutkale. Zbog prirode rana na nekim Trbosjekovim žrtvama, kojima su u nekim ubistvima izvađeni i organi, misli se da je Jack Trbosjek bio hirurg ili mesar. Ni ova teorija, kao i sve druge teorije, nikada nije potvrđena.
Godinama kasnije, detaljnom DNK analizom genetskog materijala sa jednom od

Trbosjekovih žrtava, skoro je potvrđen identitet misterioznog ubice. Naime, DNK se savršeno poklopio sa jednim osumnjičenim – poljskim imigrantom Araonom Kosminskim. Kosminski je umro u psihijatrijskoj bolnici u 56. godini života i krivnja mu nikada nije dokazana. Iako su novi dokazi najuvjerljiviji do sada, stručnjaci i dalje ne mogu sa sigurnošću potvrditi njegov pravi identitet.
Naime, Kosminski je u vrijeme ubistava imao samo 23 godine, radilo se o osobi koja je paranoična i čuje glasove u glavi. Takve osobine ne pristaju pravom Jacku Trbosjeku koji je pažljivo planirao svaki svoj korak i pedantno izvršavao svoje zločine. Naravno, tu su i sumnje u pouzdanost DNK analize, tako da ćemo za pravi identitet Jacka Trbosjeka morati još pričekati.

PLES SMRTI
Plesna kuga iz jula 1518.godine, je bio slučaj plesnog ludila koji je zahvatio Strasburg (tada dijelu Svetog Rimskog Carstva). Tokom perioda od mjesec dana , nekoliko ljudi je iz neobjašnjivih razloga počelo plesati po ulicama, danima bez prestanka. Epidemija je započela kada je žena, Frau Troffea, iznenada počela plesati na ulicama Strasburga. Njen ples je trajao između četiri i šest dana. Tokom sljedećih dana, pridružile su joj se još 34 osobe, a za mjesec dana ih je bilo oko 400. Plesali su bez prestanka, kao opsjednuti, a mnogi od njih su na kraju pali mrtvi od umora, srčanog ili moždanog udara.

Kako se plesna epidemija širila, lokalni plemići su tražili savjete doktora, koji su isključili astrološke ili paranormalne uzroke, zaljučivši kako je bolest “prirodnog porijekla”, uzrokovana “uzavrelom krvlju”. Ali, umjesto da prepišu liječenje, gradske vlasti su ohrabrivale ples tako što su otvarale dvorane i sajmišta, izgradivši čak drvenu pozornicu za ples. Kako bi povećali efikasnost tretmana, vlasti su čak unajmile muzičare da muzikom prate plesače.
Historičar John Waller ustvrdio je kako ni današnji maratonci ne bi mogli podnijeti količinu fizičkog napora uloženog u ovaj ples.Brojne su teorije pokušale objasniti i otkriti razlog ovog bizarnog događaja, uključujući korištenje otrova, epilepsiju, tifus, masovnu psihogenu boles. Do danas nije poznato zašto su ti ljudi plesali, neki čak i do smrti.

MISTERIOZNI WOW! SIGNAL
Džeri Ehman, volonter programa SETI (Potraga za vanzemaljskom inteligencijom), u noći 1977.godine, zabilježio je do danas najjači dokaz postojanja vanzemaljskog života u ljudskoj istoriji. Ehman je radio na skeniranju radiovalova duboko svemira, u nadi da će uhvatiti signal koji bi mogao dolaziti od vanzemaljskog života.
Usred noći, bez ikakvog upozorenja kompjuteri i instrumenti su „poludjeli“, signal je trajao 76 sekundi, nakon čega više nikada nije detektovan. Zaprepašteni stručnjaci su kasnije otkrili da je signal došao sa udaljenosti od nevjerovatnih 220 miliona svjetlosnih godina. Na papirnom ispisu kompjutera, Ehman je napisao komentar „Wow!“, po čemu je signal i dobio ime. Ono što je mnoge stručnjake uvjerilo da su signal poslali upravo „mali zeleni“, je taj da je primljeni signal bio na baš pravoj frekvenciji, a da ne bude interpretiran kao šum ili da bi bio presreten. Odnosno, ukoliko biste željeli komunicirati sa vanzemaljcima, koristili biste tačno tu frekvenciju. Nažalost, svi pokušaji lociranja signala bili su neuspješni, zbog čega naučnici ostaju zbunjeni oko podrijetla signala i njegovog značenja.

(aura.ba)

Komentari

komentara

error: Content is protected !!