Istinite urbane legende strašnije od svakog horora

Strašne, i ponekad istinite urbane legende možemo pronaći skoro u svakoj zemlji. Radi se o izmišljenim događajima koji predstavljaju dio modernog folklora, a njihov sadržaj može biti različit – od onih vezanih za sablasti i razna natprirodna bića ili fenomene, preko priča o jezivim ili bizarnim zločinima i nesrećama. Činjenica je da se strašne stvari svakodnevno dešavaju, pa mnogi ljudi u urbane legende vjeruju čak i kada je teško u njih povjerovati. Ipak, postoje neke priče koje potvrđuju da je stvarnost često strašnija od fikcije.

DUH KRVAVE MERI TRAŽI OSVETU

Prema legendi, Krvava Meri je duh koji se pojavljuje u ogledalu nakon što se njeno ime izgovori tri puta. Meri Worth je bila prelijepa djevojka koja je živjela u 17. vijeku u engleskom gradu Idlewoodu. Uprkos svojoj ljepoti, nikada nije imala momka, pa nije mogla zatrudnjeti. Ipak, jednog dana i to se dogodilo, Meri je zatrudnjela.  Međutim to nikome nije smjela reći jer bi je građani Idlewooda izbacili iz crkve i ubili, vjerujući da djevojka koja nije imala momka, a bila je trudna, nosi dijete koje je začeto od đavola.

Bogobojažljivi građani su Meri ubrzo proglasili vješticom, a Salemski sudac ju je osudio na smrtnu kaznu, koja je izvršena 31. oktobra, na Noć Vještica. Bijesna rulja se okupila, a svaki građanin je uzeo po komad stakla, razrezavši Meri po licu. Također, pred nju su stavili ogledalo kako bi mogla vidjeti svoje unakaženo lice koje više nikada neće htjeti pogledati nijedan muškarac. Ostavili su je na ulici da umre u mukama, a dok je gledala u ogledalo ispred sebe, bacila je kletvu na cijeli grad i njegove stanovnike, i zaklela se na svoju osvetu. Zato su je prozvali „Krvava Meri“.

S obzirom da je sahranjena sa ogledalom, vjeruje se da je zarobljena u njemu i traži osvetu čekajući nekoga ko vjeruje u nju i ko će je osloboditi. Prema legendi, ako neko uđe u kupaonicu, zamrači je i upali svijeću, i tačno u ponoć kada je pun mjesec izgovori tri puta „Ja vjerujem u Krvavu Meri“, ona će se pojaviti i ubiti ga ili odvući u podzemni svijet.

 OPSJEDNUTA OKIKU LUTKA

Misteriozna lutka koju je navodno opsjeo duh djevojčice, intrigira japansku javnost već godinama. Lutka, koja je nazvana po svojoj prethodnoj vlasnici, duga je oko 40 centimetara, kosa joj je u počeku bila kratka, ali je vremenom neobjašnjivo narasla na 25 centimetara, do lutkinih koljena.

 

Priča počinje 1918., kada je 17-godišnji Eikichi Suzuki kupio lutku svojoj dvogodišnjoj sestri Okiku. Djevojčica se u lutku porculanskog lica zaljubila na prvi pogled, i igrala se s njom svakog dana. Iduće godine, mala Okiku je iznenada umrla od prehlade, a njena porodica je lutku stavila na oltar u kući i molila joj se svaki dan. Ubrzo su primjetili da je kosa na lutki počela da raste, što su oni shvatili kao znak da je djevojčicin nemirni duh opsjeo lutku.

Krajem 1938., porodica Suzuki se preselila u Shakalin, a lutku Okiku su poklonili Mannenji hramu gdje se i danas nalazi. Niko sa sigurnošću nije u stanju objasniti zašto lutkina kosa i dalje raste, čak i nakon šišanja. Ipak, jedno objašnjenje su ponudili stručnjaci koji su nakon pregleda otkrili da kosa zaista pripada tragično preminuloj djevojčici Okiku.

 VRISAK ZLE VILE BANŠI NAJAVLJUJE SMRT

U irskoj mitologiji Banši je ženski duh koji se pojavljuje kada neko treba da umre. Veliki broj svjedoka je navodno čulo tog duha kako glasno nariče, a slijedećeg dana neka osoba koju poznaju, umre. Prema legendi, prvi koji je vidio zlu vilu bio je irski kralj Brajan Boru, 22. aprila 1014.godine. Dok je sa vojskom bio u šumi, navodno je vidio staru ženu koja pere odjeću u krvi. Sljedećeg dana je pronađen mrtav u svojoj kući.

Prema brojnim opisima, Banši je ljudske visine i ima dugačku crvenu kosu. Kada se jednom članu neke porodice približi smrtni čas, Banši se pojavljuje pred vratima buduće kuće žalosti i češlja kosu, pri tome proizvodeći strašne, neljudske urlike i vrištanja koji ponekad zvuče na neki neljudski plač.

Stručnjaci su godinama istraživali ovaj fenomen i došli su do zaključka da bi jezivi glasovi koje navodno stvara zla vila, mogle biti ptice koje su se nastanile u blizini mjesta gdje je Banši viđena. Mnogi ljudi koji su čuli vriskove zle vile Banši su detaljno ispitani i oni tvrde da zvuk ptica nije ni sličan onome što su oni čuli. Slična bića se spominju u nordijskoj i velškoj mitologiji.

 DUHOVI DJECE SPRJEČAVAJU NOVE TRAGEDIJE?

Priča o duhovima djece iz San Antonia je dobro poznata u američkoj istoriji. Krajem 1940.g., školski autobus pun djece je neočekivano zapeo dok je pokušavao prijeći šine na cesti koja se nalazila na manjoj uzbrdici. Vozač je uspio prednjim dijelom autobusa prijeći šine, ali zadnji dio je zapeo i nije se pomjerao.

Baš u tom trenutku, iz jednog smjera se pojavio jureći voz, a panika koja je zavladala onemogućila je većini male djece da pobjegnu iz autobusa. Tek nekoliko ih je uspjelo iskočiti kroz prozore na sigurno, dok su vozač i desetero djece na mjestu ostali mrtvi. Nakon ovog tragičnog događaja, gradske vlasti su donijele niz zakona kojima je povećana sigurnost djece i školskih autobusa.  Nije trebalo dugo vremena da se pojave prve priče o duhovima djece kako lutaju oko mjesta smrtonosnog sudara. Ono što ovu urbanu legendu čini još zanimljivijom je priča koja kaže kako ljudima koji zapnu vozilom na istoj toj uzbrdici, mnoštvo malih nevidljivih ruku pomaže pomjeriti auto, kao da pokušavaju spriječiti novu tragediju.

Mnogi su testirali ovu tvrdnju tako da su po zadnjem dijelu vozila posuli puder i namjerno zaustavili auto na šinama, kako bi snimili otiske ruku. Oni koji su to isprobali se kunu da se auto počelo pomjerati sa šina, čak i kada su isključili motor, kao da ga kontroliše neka nevidljiva sila, ostavljajući na autu male otiske ruku.

(aura.ba)

 

Komentari

komentara

error: Content is protected !!