Istina o pjesmi “Đurđevdan”: Prvi put zapjevana u ustaškom “Vozu smrti” u Sarajevu 1942. godine!

Osvanuo je šesti maj 1942. godine. Bilo je to hladno sarajevsko jutro. Policija NDH naredila je Srbima i Romima, te jednom broju Muslimana, koji su stali u odbranu svojih komšija da se pripreme za “đurđevdanski uranak”. Jedan od bojovnika je dobacivao: “Besplatno vas vodimo na teferič u Jasenovac!”.

Sada već evergrin i klasika – kultna pjesma “Đurđevan” /”Ederlezi” snimljena je 1988. godine, a predstavjena je u Kusturicinom filmu “Dom za vješanje”. Jedna je od zaštitnih pjesama “Bijelog dgmeta”, u period kada je vokalni solista bio Alen Islamović. Kasnije su je presnimili mnogi, a najupečatljivija verzija je ona u izvedbi Zorice Brunclik.

Autor pjesme Goran Bregović nikada nije htio ispričati sve detaljen o istorijatu pjesme, kao I motive za njenu obradu. U javnost je pustio samo jedan dio priče:

“Pjesma je, zapravo, jedan mali hommage Đorđu Balaševiću, koji nažalost nikad nisam napisao na ploči, ali ta pjesma je mali hommage… Jer je prvotni stih za tu pjesmu zapravo Balaševićev stih ‘Kad ja nisam s onom koju volim – objasnio je Bregović u jednom imntervjuu za TV Beograd.
Svjesno ili ne (poznavajući ga, rekli bi, mudro je zaobišao priču o nastanku stihove i pjesme “Evo, zore, Bogu da se pomolim….”

Nastanak pjesme, prema kazivanju preživjelih svjedoka i novinara Vukašina Beatovića, vezuje se za “Voz smrti” iz ratnih godina u Sarajevu, koji je saobraćao na relaciji Sarajevo – Jasenovac.
“Osvanuo je šesti maj 1942. godine. Bilo je to hladno sarajevsko jutro. Policija NDH naredila je Srbima i Romima da se pripreme za “đurđevdanski uranak”.

U četiri sata ujutru u grad su se slivale kolone zarobljenika iz Jajce-kasarne – sa brda iznad Bembaše. Pridružili su im se sapatnici iz logora Beledije, Ćemaluše te Centralnog i Gradskog zatvora kao i kasarne Vojvode Stepe. Kolone su se susrele na Obali Kulina bana gdje su dočekali voz smrti.
Naime, tramvajska pruga u Sarajevu imala je širinu uskotračne željeznice pa je voz iz Broda po naredbi rukovodstva NDH ušao u grad.

Pred očima zarobljenika na Obali Kulina bana pojavila se duga kompozicija teretnih vagona koja se prostirala baš koliko i kolona zatvorenika – od Vjećnice pa sve do Elektrocentrale. U koloni je bilo oko tri hiljade mahom mladih ljudi. Među njima je bilo i domaćina koji su utamničeni zajedno sa svojim sinovima.
Pored Srba i Roma, među zarobljenima je bio i jedan broj Muslimana koji su kažnjeni jer su se zauzimali za svoje sugrađane i komšije pravoslavce i Rome. Jedan od bojovnika je dobacivao:
“Besplatno vas vodimo na teferič u Jasenovac!”.

Na vagonima je pisalo “sedam konja ili četrdeset vojnika” a ustaše su u jedan vagon uvodile i do dve stotine ljudi. Voz smrti je tog istog 6. maja 1942. godine, na Đurđevdan iz Sarajeva krenuo u Jasenovac. Na putu prema kazamatu, zatočenici u vagonima bez hrane i vode počeli su padati u krize zbog straha i neizvjesnosti.

U opštem haosu jedan od njih za koga se tvrdi da je bio član sarajevske “Sloge” u sopstvenom grču i nemoći, iz ponosa i prkosa, svojim izvježbanim i smjelim baritonom iz srca i duše zapjevao je:”Proljeće na moje rame slijeće, đurđevak zeleni, svima osim meni – Đurđevdan je!”

Po dostupnim svjedočenjima, ustaše su zbog pjesme Đurđevdan zatvorile šibere na vagonima, a zatvorenici su ostali bez vazduha na malom prostoru zbijeni jedni do drugih. Od tri hiljade koliko ih je krenulo iz Sarajeva, u Jasenovac je stiglo dvije hiljade duša, a njih dvije stotine je preživjelo torturu…(aura.ba/E.M.)

Komentari

komentara