Ispovijest Zeničanke Larise M. o borbi s opakom bolešću: Eliksirom sa Kavkaza izliječila tumor veličine golf loptice!

Prof. dr. Šuhreta Trobradović Seka (061/320-726)

O simptomima koji su prethodili dobijanju zvanične dijagnoze, Larisa kaže da su bili vrlo neuobičajeni. Na sve je sumnjala, na najgore pomišljala ali da će joj nesvjestice, glavobolje i padanje u nesvijest – biti povezani s tumork na maternici, to nikako.

Maligni tumori jajnika su najsmrtonosniji ginekološki tumor. Uzrok tome su priroda oboljenja, njeno progresivno napredovanje, kasno otkrivanja i posljedično tome, loši rezultati liječenja.

Javlja se sa učestalošću između 4 – 20/100.000 žena. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) incidenca ovarijskog karcinoma u Evropi je 13.6, a u zemljama Evropske unije 13.1/100.000. Najvišu incidencu u evropskim zemljama imaju Latvija 18.9, Poljska 18.1 i Bugarska 17.9/100.000, a najnižu Island 8.5, Portugal 8.2, Albanija 4.2/100.000

U Bosni i Hercegovini incidenca je 10.4/100.000, a zemljama našeg okruženja je nešto viša: Srbija 16.2, Crna Gora 14.9, Makedonija 14.8, Hrvatska 13.8, Slovenija 13.8/100.000.

Među oboljelima se našla i naša sagovornica Larisa M iz Zenice. Priču je odlučila podijeliti sa čitateljkama magazina Aura kako bi, ističe, bila svjetionik i drugim ženama koje su se našle u istoj ili sličnoj situaciji u kojoj je i ona sama bila.

– Tumor je bio veličine golf loptice. Operabilan, a i nije. Mogla me operacija napraviti invalidom. Željela sam ga uništiti prirodnim putem i u tome sam uspjela – kazuje nam na početku Larisa.

U rukama drži tuce nalaza. Jedan, onaj najnoviji, pokazuje da tumora više nema. Datira iz februara 2018. godine.

Kad svjetlost smeta

– Za to je zaslužna moja draga doktorica Šuhreta – pojašnjava Larisa dok gleda s velikim poštovanjem u doktoricu Šuhretu Seku Trobadović u čijoj smo se ordinaciji sreli sredinom aprila ove godine.

O simptomima koji su prethodili dobijanju zvanične dijagnoze, Larisa kaže da su bili vrlo neuobičajeni. Na sve je sumnjala, na najgore pomišljala ali da će joj nesvjestice, glavobolje i padanje u nesvijest – biti povezani s tumork na maternici, to nikako.

– Prije bih pomislila da imam rak oka ili mozga ili nešto tako. Smetala mi je svjetlost, nisam mogla da čitam ni TV da gledam, naprimjer. Smetao mi je mobitel, zvukovi…zvonjava telefona bi me bacala u nesvijest. Često sam povraćala i imala groznice. Halucinacije. Mislila sam da su me opsjeli demoni – u mojim najluđim maštarijama to je tako izgledalo.

– Uglavnom, često bih završavala u hitnoj. Ni sama nisam isprva ozbiljno shvatala svoje simptome. Nisu me napadali u kontinuitetu, tek tako, ponekad. Mislila sam da sam iscpljena poslom, brigom oko djece i starih roditelja. Jačala sam imunitet ali, nije to bilo to.

– Kad sam već došla do “pravih” ljekara i prave dijagnoze, tumor je bio veličine golf loptice. Uglavnom, prilično velik, prečnika oko 3. 2 cm. Rečeno mi je da je operabilan, a i nije. Postojala je mogućnost da će se vratiti te da će mi se i maternica morati izvaditi. Htjela sam ga izliječiti prieodnim putem. U tome sam i uspjela, ali ne onako kako sam prvobitno planirala – otkriva Larisa.

Naime, naša je sagovornica bila u zabludi da će određenim čajevima i receptima sa interneta – vrlo brzo sanirati svoje stanje. To se nije desilo.

– Na internetu možete pročitati svašta, da će kombinacija limuna i meda ili đumbira i bijelog luka – učiniti čuda. Sve sam probala. Kljukala se vitaminima, mineralima, medom, propolisom, aloa verom…ali mi je bilo gore. Vjerujem ja da je sve to zdravo ali, možda u nekoj tačnoj recepturili ili čemu već. Meni nije pomoglo. Kad sam se javila doktorici Trobradović, znala sam da sam na pravoj adresi.

Kako preživjeti

– No, prije toga, rečeno mi je da ipak moram na operaciju koja je imala određene specifičnosti. Najprije u odnosu na dob pacijentice i njenu reproduktivnu historiju. Kod pacijentica koje nisu rađale, odnosno koje nisu završile sa rađanjem operativni postupak mora biti maksimalno poštedan jer je potrebno sačuvati zdravo tkivo jajnika

– Ja sam rađala i nisam mislila više, tako da je po tom pitanju sve bilo jasno. Međutim, tumor se proširio na obližnje organe: jajovod, uterus, okolni peritoneum, široke materične veze, sigmu, rektum, tanko crijevo…bilo je više nego izvjesno da se neću izvući bez operacije, a pitanje je bilo i da li ću preživjeti! Ali jesam. Sve muke koje sam doživila i preživila, bolove, patnju, strahove…- sve ostavljam iza sebe. Neću o tome ni da pričam.

– Samo je ovo bitno. Došla sam kod dr. Trobradović sa nalazima, otišla sa terapijom Eliksir sa Kavkaza i Cedar Neutralizer pločom. Šesti dan sam osjetila poboljšanje, 13. dana vrlo vidljive promjene. Mjesec dana kasnije hodala sam bez bolova, a dva mjeseca kasnije nisam trošila nikakve terapije. Tumor je nestao, ja sam zdrava i srećna i neoperisana! Samo bih još ovo istakla, i ja sam čula za doktoricu Trobradović posredstvom časopisa Aure i nadam se da će moja priča takođe pomoći nekome ko će jednog dana, takođe, sa nama podijeliti svoju priču…

 

Komentari

komentara

error: Content is protected !!