Ispovijest teksaškog farmera koji je imao bliski susret sa vukodlakom: Stvor je bio mišićav, visok dva metra i imao je glavu njemačkog ovčara

Ukopan u mjestu, Walteru nije ni palo na pamet da povuče obarač puške. Samo je buljio u zvijer, uplašen kao nikad u životu. Stvor se nakon par trenutaka užurbanim koracima zaputio prema visokom drveću koje je graničilo sa Walterovim posjedom. Čudovište je nestalo u tami

Paradise (Raj), je mali teksaški gradić smješten nedaleko od puno većeg Fort Wortha. Osim izolovanih domova, guste šume i velikih zelenih polja, malo je toga što se može vidjeti u ovom uspavanom gradiću. Naravno, vrijedi spomenuti i jednog divljeg vukodlaka koji teroriše malobrojno stanovništvo…

 

  Sleđen od straha

Bilo je svježe septembarsko jutro 1996. godine, kada se farmer poznat samo pod imenom Walter i koji je godinama živio u Pradiseu, zaputio prema velikom pašnjaku iza kuće gdje su ga čekale krave. Bio je pospan i još uvijek umoran od sinoćnjeg posla na farmi, ali užasavajući prizor koji ga je dočekao na pašnjaku u trenu ga je razbudio: jedna od njegovih najvrijednijih krava je tokom noći ubijena, i prema izgledu leša činilo se da je nesretna životinja bila žrtva neke snažne podivljale zvijeri. Stvorenja koje se nikako ne bi smjelo nalaziti u mirnim gradićima poput Paradisea.

Walter nije gubio vrijeme. Brzo je pozvao policiju, ali osim njihovih riječi da se vjerovatno radilo o nekoj velikoj mački, niko od policajaca nije namjeravao da se ozbiljnije pozabavi ovom zločinom. Nezadovoljni Watler odlučuje da stvari uzme u svoje ruke i krene u noćni lov na čudovište koje mu je masakriralo voljenu kravu.

Četiri dana kasnije, naoružan puškom opremljenom noćnim nišanom, Walter je skenirao polja obavijena tamom u potrazi za čudovištem. Bilo je otprilike dva sata iza ponoći kada je uočio veliku dlakavu figuru ako hoda preko polja. Sledio se od straha. Stvor je bio visok oko dva metra, mišićavog tijela nalik na ljudsko, a glava i njuška kao da su pripadali velikom njemačkom ovčaru ili divljem vuku. Ukopan u mjestu, Walteru nije ni palo na pamet da povuče obarač puške. Samo je buljio u zvijer, uplašen kao nikad u životu. Stvor se nakon par trenutaka užurbanim koracima zaputio prema visokom drveću koje je graničilo sa Walterovim posjedom. Čudovište je nestalo u tami.

 Kamena glava koja mijenja izraz lica

Proći će dva dana prije nego se Walter ohrabri da obiđe polje iza svoje kuće gdje je prvi put vidio stvorfenje, za koje danas vjeruje da je bio vukodlak. Hodajući istim mjestom gdje se kretalo i čudovište par noći ranije, u travi je ugledao malu kamenu figuru. Bila je to glava nekog čudovišta sa velikim očnjacima, zlim očima i širokim nozdrvama.

Walter je ubrzo postao uvjeren da su misterioznu figuru iza sebe ostavili okultisti koji su satanističkim ritualima prizvali čudovište na njegov posjed. Kada ga je 2006.  godine posjeto novinar Nick Redfern kako bi saslušao njegovu priču, Walter je kao da je jedva čekao da sa nekim podijeli svoj teret. Nick, inače veliki zaljubljenik u paranormalno koji u svojoj kolekciji ima predmete poput lobanje kojota i ostatke velike raže, predložio je Walteru da mu pokloni misterioznu kamenu figuru. Čovjeku je laknulo i rado se otarasio jezive kamene glave.

Međutim, Nick je ubrzo shvatio da ima nešto izuzetno neobično u vezi ove figure.

  • Kada bih je izložio svjetlu ili ostavio u sjenovito okruženje, oči kamene figure kao da bi oživjele, poprimajući neki zlokoban izraz. Naravno, nema sumnje da je tu riječ o igri svjetla i sjene – glava definitivno nije mijenjala oblik. Ali činjenica je da se izraz lica čudovišne figure mijenjao kada bi bila izložena određenim svjetlosnim uslovima.
  • Kao da je neko namjerno napravio neku čaroliju da kamena glava promijeni izraz lica pod određenom svjetlom – kazao je Nick, i priznao da jeziva glava više nije u njegovom posjedu…

Što se tiče Waltera, on je i dalje uvjeren da negdje teksaškom divljinom luta krvoločni vukodlak u potrazi za svojoj sljedećom žrtvom.

Komentari

komentara

error: Content is protected !!