Ispovijest majke teško bolesnog Derina Blekvela: Maloljetnom sinu sam krišom davala marihuanu kako bih mu spasila život!

Bol je iz dana u dan bivao sve gori. Vrhovi prstiju mog sina Derina postali su tvrdi i crni od infekcije bakterijama koje su bile otporne na antibiotike. Nokti su mu otpali otkrivajući živo meso. Molim te mama, reci doktorima da mi odsijeku ruku, ne mogu ovo više podnijeti!

U svojoj ispovijesti za britanke medije Britanka Keli Blekvel otkriva kako je od sigurne smrti spasila svog sina Derina, kojeg su ljekari poslali u bolnicu kako bi tu proživio svoje posljednje dane, a Keli je objavila i knjigu u kojoj opisuje mučno putovanje svog sina do ozdravljenja.

Priča počinje 2010. godine kada je desetogodišnji Derin već bolovao od leukemije, i kada mu se stanje naglo pogoršalo. Roditelji su ga odveli u bolnicu gdje mu je osamnaest mjeseci kasnije rečeno da ima sekundarni kancer, izuzetno rijedak Langerhans ćelijski sarkom, koji je zabilježen tek pedeset puta u medicinskoj istoriji, a trenutno u svijetu od njega boluje tek petero ljudi. Ono što je mladog Derina činilo jedinstvenim je činjenica da niko nikada nije bolovao od dvije vrste raka u kombinaciji.

 

Četrnaestogodišnji ovisnik

Derin je bolničke dane provodio u krevetu trpeći nesnosne bolove , a nakon više od tri godine klasičnog medicinskog liječenja činilo se da je jedino opreostalo davanje jakih opijata kako bi je nesretnom Derinu barem malo olakšao bol.

  • Njegovo stanje je iz dana u dan bivalo sve gore a bolovi koje je trpio neizdrživi. Vrhovi prstiju mog sina postali su tvrdi i crni od infekcije bakterijama koje su bile otporne na antibiotike. Nokti su mu otpali otkrivajući živo meso. Molim te mama, reci doktorima da mi odsijeku ruku, ne mogu ovo više podnijeti! – rekla je Keli Blekvel za brtianske medije.

Bilo je očigledno da lijekovi koji su mu doktori svakodnevno ubrizgavali nemaju željeni efekat jer je Derin zbog njih osjećao mučninu, a da stvar bude još gora, ovaj tinejdžer je ubrzo postao ovisan o opijatima.

  • Doktori su mu propisali dozu na svakih sedam ili osam sati, ali već nakon sat vremena pritiskao bi dugme za poziv medicinskim sestrama kako bi mu dali još jednu dozu. Govorio bi: „Kada mogu dobiti svoj ciklizin? To je jedina stvar koja mi pomaže kod bolova. On mi pomaže da se osjećam sigurnim“. Poznavala sam nekoliko ovisnika od teških droga poput heroina, a moj sin se počeo ponašati isto kao oni – prisjeća se Keli Blekvel koja je 2013. godine počela pretraživati internet i pronašla je podatke o „bedorkanu“, lijeku protiv bolova baziranom na kanabisu.
  • Pomislila sam da bi to mogla biti bolja opcija od morfijuma, ali doktori su mi rekli da taj preparat, iako efikasan, nikada nije testiran na djeci, i da zato ne smiju da mi ga prepišu. Moje mišljenje o marihuani nikada nije bilo pozitivno, a narkotici su mi uvijek bili neprijatelji, ali ukoliko bi to moglo da spasi moje dijete od svakodnevnog mučenja, bila bih spremna na sve – priznala je Keli Blekvel.

 

Na robiju zbog posjedovanja lijeka

Odluka je pala. Keli i i njen suprug Sajmon sve nade u izliječenje svog sina su uložili u ilegalni lijek, odnosno kanabis, za koji se dobija pet godina zatvora za posjedovanja, a do četrnaest godina za snabdijevanje druge osobe.

  • Otišla sam u grad i kupila električnu cigaru sa isparivačem – specijalnu opremu za inhalaciju marihuane. U međuvremenu, moj muž Sajmon je stupio u kontakt sa nekim sumnjivim likovima od kojih je kupio kanabis. Bilo me je strah jer sam na televiziji vidjela priče o roditeljima kojima su djeca oduzeta jer su ih pokušali liječiti alternativnim tretmanima, poput marihuane. Dobro sam zapamtila riječi koje mi je uputio doktor: „Ukoliko odustanete od tradicionalnih metoda liječenja, vaše dijete će postati štićenik suda“.

Uprkos rizicima, Keli i Sajmon nisu odustajali od svoje namjere da sina pokušaju izliječiti kanabisom, posebno nakon što je Derin prošao koz još jednu neuspjelu transplataciju koštane srži.

  • Ljekari su nakon toga potpuno digli ruke od dječaka, bukvalno su mu davali još nekoliko dana života. Ipak moram zahvaliti jer sam vidjela da su učinili sve što su mogli i znali. Ja i Sajmon smo tada još čvršće odlučili da nastavimo sa eksperimentisanjem sa kanabisom, a nakon daljeg istraživanja otkrila sam da trebamo da kupimo aparat za kuhanje riže i biljni glicerin, kako bismo mogli napraviti tinkturu pogodnu za isparivač – navodi Keli u svojoj knjizi „Jedan u sedam milijardi“.

 72 sata do smrti

Derin je,naravno, bio veoma uzbuđen što će probati marihuanu uz blagoslov mame i tate. S druge strane, Keli je osjećala veliku nervozu zbog toga što joj je sin još uvijek bio maloljetan, a posebno zato jer su se nalazili u bolnici.

  • Navukli bismo zavjese tako da nas niko ne bi mogao vidjeti kroz prozor, a zatim bi Sajmon Derinu dao napunjenu „olovku“ sa kanabisom. On bi udahnuo isparenje i ispuhao oblak pare, a mi bismo panično mahali rukama u pokušaju da „rasprše“ dim. Nakon deset minuta sin mi je rekao da ga manje boli i da se osjeća opuštenije, ali njegovo stanje je nastavilo da se pogoršava – priča Keli.

Jedne noći Derin se probudio plačući i rekao majci: „Ne želim više morfijum, mama. Osjećam kao da više nisam ovdje“.

  • Sjedila sam pored njegovog kreveta i držala ga za ruku. Situacija je bila očajna, a doktor sa kojim sam te večeri razgovarala mi je saopštio da bi i obična prehlada za Derika bila fatalna te da ima tek tri dana života. Počela sam se pitati šta bi se desilo ukoliko bih Derinu dala malo tinkture kanabisa direktno u usta. Isparivač mu je donio neko olakšanje, ali može li mu veća doza dati bolje rezultate? Uzela sam mali, prazan špric iz medicinskog ormarića i u njega sam stavila pet mililitara supstance slatkog cvijetnog ukusa. Pola sata nakon što je progutao tinkturu, Derin nije imao napade panike. Bio je opušten i miran – tvrdi Keli.

Nakon što mu je idućeg jutra medicinsla sestra ušla u sobu sa namjerom da mu ubrizga novu dozu ciklizina, Derik joj je rekao da ne želi lijek jer je osjećao da mu više nije potzreban.

  • Narednih dana, moj prioritet je bio da ukoliko je već to neizbježno, Derin umre bistrog uma, pa bih mu kada god bi osjetio bol, dala dodatnih pet mililitara tinkture ispod jezika, i za nekoliko minuta bi se opet osjećao dobro. Jedne noći, Derin me je uzbuđeno pozvao, i skinuvši zavoj, pokazao mi je prst koji je do tada bio potpuno crn i mrtav – sada je bio zacijeljen. Bila sam zbunjena kako je to moguće jer Derinov imunitet uopšte nije postojao i nije imao načina da se bori protiv infekcije – navodi Derinova majka.

Mililitri života

Odgovor nisu imali ni ljekari, koji nisu znali da su Derina njegovi roditelji posljednih mjeseci krišom liječili kanabisom. Derin je proveo još tri mjeseca u izolaciji, a njegova majka mu je nastavila redovno davati po pet mililitara tinkture kanabisa dok doktori nisu gledali. Rezultati su ubrzo postali očigledni i neosporni.

  • Mjesec dana nakon što su mu doktori dali još tri dana života, Derin je boljeg zdravlja nego što je bio kada je tek došao. Doktori nisu mogli da objasne kako je to moguće. Bila sam uvjerena da je kanabis zaslužan za njegovo ozdravljenje, ali nisam ništa smjela da kažem ljekarima. Željela sam da kažem čitavom svijetu, da to podijelim sa svima, ali sam znala da je to previše opasno da to sve dođe do bilo koga od vlasti. Bilo je dovoljno dokaza da je tinktura kanabisa igrala vitalnu ulogu njegovom ozdravljenju. Kada god nije uzimao kanabis, njegova krvna slika je bila loša. Nisam ni u najluđim snovima sanjala da bi to moglo da spasi život mog sina – rekla je Keli.

Od tada, Derin Blekvel je postajao sve jači i zdraviji. Ovaj dječak danas ima sedamnaest godina i prošle godine se vratio u školu, i konačno počeo da živi život normalnog tinejdžera. Ono što je posebno obradovalo Derina i njegove roditelje je činjenica da su posljednje ljekarske pretrage pokazale da je sve manja vjerovatnoća da će se bolest ikada vratiti.

Komentari

komentara