ISPOVIJEST HADŽI MUSTAFE ČAJLAKOVIĆA: Htjela me oženiti lijepa džinica!

Rijetko ćete u svom životu naići na tako živopisnu pojavu kao što je hadži Mustafa Čojlaković, dijete nedaleko poznatog podvlaškog sela Šerići, i već poodavno Zeničanima od glave do pete. Pojava ovog suhonjavog čovjeka svjedoći o životnoj snazi bosanskog čovjeka, koji je u stanju uhvatiti se u koštac i sa ovozemnim i onostranim nevidljivim problemima.

U gradu u kojem živi svi ga znaju kao čovjeka sa metkom u srcu, kojega s lahkoćom nosi još od borbi na Misoči kod Visokog 1992. godine. On liječi džinski vjetar, pomaže ljudima da skinu sihre, ali mu se može doći i za otklanjanje nekih sasvim običnih ljudskih bolesti. Dobar je poznavalac ezoterije, ali priznaje da svako ko se bavi ovim osjetljivim poslom, to radi sa promjenljivim uspjehom. On to objašnjava na vlastiti, sufijski način.

“Nekad si samo kap čiste izvorske vode, nekad svih sedam mora. Mnogo znanja uzeo je iz knjiga od kojih su neke, kaže, stare i 700 godina, a ostavio ih mu je njegov djed Mustafa, kojeg su zvali Mula Mustafa. O njemu govori s ljubavlju i poštovanjem:

Ezoterijsko naslijeđe djeda Mula Mustafe

“Završio je u svoj vakat Travničku fevziju, a nije bilo šala ići u takvu školu. Dvanaest godina se sabiralo znanje. Kada je moj pradjed, anjegov otac, nakon tri godine otišao u Travnik da vidi dokle je stigao njegov sin, pošto se vratio rekao je:

– Dobar je, naučio je Fatihu i malo klanjati. Kada je otišao nakon sedam dana…:

– Dobar je naučio je prilično klanjati. Nauk iz djedovih knjiga hadži Mustafa ne drži pod ključem, već mnogo toga od starih rukopisa, pisanih tintom od havdike, prenosi u nove knjige, pisane današnjim bosanskim jezikom. Opet neznanje i korist svijetu. Do sad je štampao sedam knjiga. Ovim brojem je zaokružio ciklus knjiga iz ezoterije.

Prva „ Babilonsko oko“ požnjela je veliku pažnju zainteresovanih za ono što se razumom ne može objasniti. I svaka slijedeća od „Tajne Sulejmanovig a.s prstena“, pa do poslijednje „Dijamant savršeno savršen“, bila je iščekivana s velikom pažnjom – daleko od promocija, prikaza na televiziji i u štampi – kod pirata koji su do sada na njihovom kopiranju zaradili desetine hiljada maraka. Narod mu najviše dolazi radi liječenja raznih bolesti, a najmanj za ljubav jer znaju šta će im u narodu popularni Čajlak kazati: „Ljubav će teći onako kako je Allah dž. š. Odredio i ja tu nemam šta raditi. Mogu jedino pomoći ako je neko sihrima ubacio neslogu u brak.

Da bi sve to mogao valjano raditi, ne jede bijeli luk, prasu, jaja, ne smije jesti puno mesa i svu drugu hranu koja bi mogla otupiti osjetila. Mora uvijek biti pod abdestom i jednom dnevno učiti kur’ansku suru El-bekare, i, naravno, što je moguće češće, činiti zikr.

“Poželjno je da onaj koji radi šta i ja bude i zakir-šejh“ – veli umotan u svoj crni ogrtač.

Stalno u ratnom stanju sa zlim džinima

Crna je jedna od njegovih omiljenih boja, ona mu godi i na vrelom ljetnom suncu jer ovakvom čovjeku je uvijek hladno. Malo da se kad može sresti u bijeloj odjeći, kada se na njemu vide sve moguće zaštite od zlih džina koji ga stalno napadaju. Sjećam se njegove priče od prije nekoliko godina, kada su mu zli džini s kojima je, prirodom posla, stalno u ratnom stanju, iščupali volan iz ruku dok se vozio prema Turbetu Huseina Hasanija.

On je, dakle, ovozemaljsko biće koje ima iskustva sa onostranim i može ga postići kad god želi. Jednom ga je, kaže, umalo, kada je bio mlad i radoznao, oženila mlada i lijepa, kao jela visoka, džinica imena Sunčeva Zraka. Samo ga je jako vjerovanje u Allaha dž. š. Uspjelo odvojiti od nje. Ne znamo da li mu je ona to ikad oprostila. No, i dalje, o onome što radi mora da se savjetuje sa džinima muslimanima, i to najviše iz plemena Čauši. Vrijedni su to, skromni i pošteni džini, uvijek spremni za činjenjem dobra. A, džina, kaže Čajlaković, ima vjernika – muslimana, katolika, pravoslavaca i Jevreja – ali i, nećete vjerovati, komunista. Možda će nekada ovaj i ovakav hadži Mustafa Čajlaković naći počasno mjesto u priči ili knjizi kakvog književnika. O tome ne razmišlja i , po svemu, nije mu do toga ni stalo.

/Arhiv Aure/