Informatičar Nenad Božić iz Bosanske Gradiške vlasnik dva neobična bureta: Rakiju iz Titinog bureta čuva za ženidbu, a kraljevo će otvoriti kad dobije sina!

Titino bure ćemo načeti za moju ženidbu. I onda ćemo ja i buduća supruga živjeti kao Tito i Jovanka. A ovo kraljevo bure ćemo načeti kad dobijemo sina, pa neka on živi kao kralj, kroz smijeh govori Nenad Božić, potvrđujući da nema cijene za koju bi dao ova dva bureta.

 

Nenad Božić, profesor informatike i tonac u Radio Gradišci vlasnik je dva neobična, ali veoma skupocijena bureta. Riječ je o buradima izrađenim od najbolje slavonske hrastovine, sa žigovima u duborezu dvije bivše države. Veće bure je zapremine 40,1 litre, proizvedeno je 1934. godine i ima urezan grb kraljevine Jugoslavije. Drugo bure je manje i mlađe. Proizvedeno je 1970. godine, napunjenjo je sa 32,3 litre rakije i po grbu prošle Jugoslavije u duborezu, jasno je da je iz Titovog doba.

Djedovo nasljedstvo

Nenad kaže da je burad dobio u lošem, nefunkcionalnom stanju.

  • Jedan majstor mi je rekao da je najbolje da u njih posadim cvijeće. Zahvalio sam mu se i otišao kod čika Boška Grčića, najstarijeg bačvara u ovom kraju. Majstor Boško je prebrusio svaki dio, popravio obručeve, ubacio između duga nekakve grančice i vratio oba bureta u prvobitna stanja. Napunio sam ih rakijom do vrha i nakon nekoliko decenija ih vratio u život, kazuje Božić.

Oba bureta su u prelijepom rakijskom podrumu, koji je Nenad naslijedio od djeda Milutina, svojevremeno najpoznatijeg mlinara i kovača u dvadesetak sela. Podrum danas krasi više stotina litara šljivovice, lozovače  i drugih voćnih rakija. Iako ima zapečaćeno bure koje mu je djed Milutin ostavio za svadbu, Nenad kroz smijeh otkriva svoje  planove.

  • Titino bure ćemo načeti za moju ženidbu. I onda ćemo ja i buduća supruga živjeti kao Tito i Jovanka. A ovo kraljevo bure ćemo načeti kad dobijemo sina, pa neka on živi kao kralj, kroz smijeh govori Nenad Božić, potvrđujući da nema cijene za koju bi dao ova dva bureta.

Nenad kaže da će u staroj djedovoj pomoćnoj zgradi i kovačkoj radionici napraviti etno kuću. Sudeći po eksponatima bit će svojevrsni zavičajni muzej.

 Informatičar s motikom

Na sve strane po zidovima okačene su ručno izrađene testere za trupce, sjekire, razne alatke. Tu je i stubna  bušilica starija od 200 godina, mlin na kamen, ručna blanjalica za izradu držalica, mnogo čekića, kovačka vatra, naokovanj.

  • Svaku mašinu znam koristiti. Kad uhvatim vremena napravim držalice za motiku, sjekiru ili lopatu, potkujem mlinski kamen, sameljem kukuruze ili otkujem sjekiru. Sve me to djed Milutin naučio i na taj način od izumiranja spasio stare prelijepe zanate. Kad me umore programi, kompjuteri i miksete, dođem u radionicu, prekontrolišem burad i nešto otkujem ili sameljem. Mislim da sam jedini informatičar koji poznaje kovački, mlinarski, tesarski i druge stare zanate – kaže Nenad.

I to nije sve. Nenad Božić je na svom skromnom ranču u Bok Jankovcu zasadio autohtono voće i vinovu lozu. Uzgaja i povrće na organski način. Tako tokom cijele godine ima vlastite jabuke, kruške, lješnike, orahe, kupine, maline, aroniju, borovnicu, pa čak i razno egzotično voće.

  • Volim prirodu, volim starinske običaje, zanate i staro voće i povrće. Volim i dobre ljude, volim i elektroniku i informatiku. Jednostavno, volim sve što je lijepo i vrijedno, a nikoga ne mrzim i ne prezirem. Studirajući informatiku naučio sam koristiti desetinke i stotinke, ali djeda Milutin i stari zanati su me naučili da se vrijeme može mjeriti i danima, lijepim događajima, druženjem i laganim ritmom, kaže za Auru Nenad Božić, informatičar i poznavalac starih zanata iz Gradiške.

Obećao je da nećemo dugo čekati na svadbu i otvaranje Titinog bureta. A onda slijedeće godine neka otvori i ono veće, kraljevo.

Boško Grgić/aura.ba

 

Komentari

komentara