Indijski monah ima 120 godina i srce k`o u mladića:Najveće umijeće u životu je znati kontrolisati svoje potrebe!

Kako kaže, svoju dugovječnost duguje umjerenosti u jelu i piću, pomaganju ljudima, svakodnevnom vježbanju joge i – apstinenciji od seksa. Ovaj 120-godišnji djevac se nikada nije ženio niti imao djece!

Indijski monah Swami Sivananda 8. avgusta ove godine će napuniti 121 godinu. Rođen je davne 1896. godine, a njegov cilj je ući u Guinnessovu knjigu rekorda kao najstariji čovjek na svijetu.

Danas je zaista neobično i fascinantno duboku starost dočekati u dobrom zdravlju, a Swami vjeruje da svoju dugovječnost i živahnost duguje umjerenosti u jelu i piću, pomaganju ljudima, vježbanju joge i što se mnogima neće svidjeti – suzdržavanju od seksa. Naime, ovaj vjerovatno najstariji djevac na svijetu se nikada nije ženio niti imao djece.

Ono što i dalje zbunjuje znatiželjne doktore koji su ga posjetili je činjenica da Swami čak i u 13. desetljeću svog života  nema potrebu ni za kakvim lijekovima. Doktora je prvi put u životu posjetio tek prošle godine i to zbog blage glavobolje, a nakon pregleda su mu rekli da  ima srce ko u mladića!

  • Čitav život sam vodio politiku zdravog života. Jeo sam jednostavnu hranu i vodio skroman i velikodušan život. Volim kuhanu hranu poput riže s povrćem, bez ikakvih začina. Također jedem zdrobljeni zeleni čili svaki dan. Najbolje se osjećam kad dajem sve od sebe da pomognem ljudima u nevolji.
  • Disciplina je najvažnija stvar u životu i njom možete sve pobijediti i svemu se oduprijeti – lošim prehrambenim navikama, željom za drogama i alkoholom i što je najvažnije, ali i najteže – želji za seksom. Najveće umijeće u životu je znati iskontrolisati svoje potrebe, i mislim da sam živio ovoliko dugo jer mi materijalne stvari nikada nisu bile važne i ne čine me sretnim – kaže Swami.

Kada je priča o njemu izašla u javnost, ljudi širom Indije počeli su dolaziti kod Swamija po savjete za dug život, sreću i zdravlje. Iako se isprva nije želio eksponirati u javnosti, 120-godišnji monah kaže da je to učinio zbog svojih učenika.

“Nisam želio da se eksponiram jer to nema nikakvu svrhu u životu. Ali moji učenici kažu da bi bili vrlo sretni kad bih dospio u Guinnessovu knjigu rekorda” – rekao je je Swami Sivananda.

(aura.ba)

Komentari

komentara