Incident na rijeci Alagaš: PRIJATELJI OTIŠLI NA PECANJE, PA ZAVRŠILI U SVEMIRSKOM BRODU

Noćne more su prvo došle po Džeka Vajnera. U njima je vidio bića sa dugim vratovima, i velikim glavama. Tim bićima je posebno bila zanimljiva Džekova ruka koju su pomno proučavali, dok su Džim, Čak i Čarli sjedili na obližnjoj klupi, potpuno nemoćni da intervenišu

Crtež Čarlija Folza prikazuje dramatične događaje te noći

Maine, savezna država koja se smjestila na krajnjem sjeveroistoku SAD-a na granici sa susjednom Kanadom može se pohvaliti velikim prirodnim ljepotama koje se rijetko mogu pronaći u drugim dijelovima zemlje. Zelene planine, nepregledne livade, šume i kristalno čiste rijeke i jezera samo su dio čari koje svake godine u ove krajeve mame na hiljade turista širom svijeta.

Zanimljivo, osim prirodnih ljepota, Maine je blagoslovljen i dugom istorijom paranormalih događaja, a na vrhu ove ljestvice čvrsto su se zacementirali gosti iz drugih galaksija, odnosno vanzemaljci u potrazi za novim ovozemaljskim žrtvama.

Plovni put Alagaš sačinjen je od niza jezera i kanala koji sijeku podnožja prelijepih planina. Teško je zamisliti da će ovo idilično okruženje postati predmetom istrage jednog od najbolje dokumentovanih slučajeva vanzemaljskih otmica ikada. Koliko je ovaj incident izazvao pažnje najbolje govori činjenica da se na osnovu izjava i svjedočenja žrtvi snimilo nekoliko dokumentaraca, a dramatizovana verzija priče je prikazana i u popularnoj američkoj emisiji „Neriješene misterije“.

U incidentu na rijeci Alagaš učestvovala su četiri prijatelja, braća blizanci Džek i Džim Vejner, te njihovi prijatelji Čak Rek i Čarli Folz. Dvadesetog avgusta 1976. godine, ovi mladi studenti fakulteta za umjetnost i dizajn u Masačusetsu namjeravali su dan provesti pecajući i uživajući u prirodnim ljepotama Mainea. Ono što je trebao biti običan izlet i dan proveden u opuštanju, pretvorio se u noćnu moru koja će ih pratiti godinama kasnije.

Doživotno obilježeni: Džek i Džim Vejner, Čarli Folz i Čak Rek

“Sijalo je jače od zvijezda“

Tog vrućeg avgustovskog podneva prijatelji su se okupili oko malog aviona koji ih je odveo do popularnog mjesta za ribolov, i sve je bilo spremno za uživanciju u divljini Alagaša. Otisnuli su se kanuom u kristalno čistu rijeku i zabacili udice u nadi za velikim ulovom. Međutim, prošlo je nekoliko sati, a ribe nisu grizle. Kako su brzo ostajali bez hrane, odlučili su da se vrate na obalu i okušaju sreću ponovo kada padne noć.

Par sati kasnije, Sunce je Mjesecu ustupilo mjesto na čistom zvjezdanom nebu, a grupica prijatelja prije ponovnog polaska na pecanje pali valiku vatru na obali kako bi im služila kao putokaz u slučaju da se izgube na rijeci.

  • Bilo smo na sredini rijeke koja nas je lijeno vukla na crnim talasima. Bilo smo udaljeni stotinjak metara od obale. Zabacili udice u vodu, kada sam čuo Čaka kako nas doziva sa kraja kanua. Ja sam bio naprijed i kada sam se okrenuo da pogledam šta nam Čak pokazuje najprije sam pomislio da se radi o Mjesecu – kazao je Čarli Folz godinama kasnije u intervjuu za jedan američki dokumentarac.
  • Prvo što smo ugledali bio je objekat kako se uzdiže iznad šume. Bio je udaljen oko dvjesta dvadeset metara od našeg kanua i sijao je žutim sjajem jačim od sjaja zvijezde.
  • Sva četvorica smo nijemo posmatrali kako se ovaj divovski objekat izdigao iznad šume. Bio je prečnika od oko dvadeset i pet metara i ono što me šokiralo je činjenica da objekat te veličine ne proizvodi apsolutno nikakav zvuk! Bilo smo okruženi mrtvom tišinom dok smo posmatrali ovu divovsku pojavu na nebu – kazao je Džek Vejner.
  • Stajali smo u kanuu sa pecačkim štapovima u rukama i nijemo gledali kako nam se ova svijetleća kugla približava. Drveće ispod nje je bilo osvijetljeno blijedo žutim sjajem, poput Sunca. Taj sjaj je bio veoma čudan. Micao se kao da je živ – rekao je Čarli.

Mjesto na rijeci gdje su muškarci postavili kamp

Izgubljeni sati

Objekat se nastavio kretati prema njihovom kanuu,ovaj put mijenjajući boje u crvenu, zelenu, pa opet u bijelo-žutu.

  • Kada nam se približio na oko stotinu metara, uzeo sam svjetlijku i signalizirao objektu „SOS“ kod. Bio je to jedini kod koji sam znao, i željeli smo vidjeti kakvu ćemo reakciju dobiti od tog svjetla. Istog trena, objekat se zaustavio. Sekundu kasnije iz svijetlećeg kruga se pojavio debeli snop svjetlosti koji nas je munjevitom brzinom pronašao u kanuu. Počeli smo panično da veslamo prema obali, ali bilo je nemoguće pobjeći ovom svjetlu koje nas je u trenu obuzelo – objašnjava Čarli.

Sljedeće čega se sjećaju, muškarci su ponovo stajali na obali rijeke. Misteriozni svijetleći objekat se i dalje nalazio na noćnom nebu. Čarli je ponovo uperio svoju svijetiljku prema gore ali ovaj put objekat nije krenuo prema njima. Uzdigao se, još jednom pokazao snop blijede svijetlosti te nestao u nebu.

I dalje ne shvatajući šta ih je snašlo, muškarci su ostali šokirani kada su vidjeli da je od velike vatre koju su zapalili ostao samo tinjajući pepeo. Za takvo nešto je svakako trebalo proći nekoliko sati, a ekipa je na jezeru bila nešto manje od sat vremena kada se na nebu pojavila neobična svijetleća kugla. Šta se desilo u tih nekoliko sati?

Zbunjeni muškarci su jedva razmijenili par riječi dok su pakovali stvari. Svako od njih se sigurno vratio kući, nastavili su sa svojim životima i karijerama, ne sluteći da će ih ova noć progoniti do kraja života.

Čak Rek nacrtao je ovaj crtež nakon jedne od hipnotičkih sesija

Prošli detektor laži

Noćne more su prvo došle po Džeka Vajnera. U njima je vidio bića sa dugim vratovima, i velikim glavama. Tim bićima je posebno bila zanimljiva Džekova ruka koju su pomno proučavali, dok su Džim, Čak i Čarli sjedili na obližnjoj klupi, potpuno nemoćni da intervenišu.

Biće koje je Čak Rek vidio
u noćnim morama

Džek je za ova humaniodna bića govorio da imaju sjajne, metalne oči bez kapaka. Ruke su im ličile na ruke insekata, koje su imale četiri prsta. Ostala tri muškarca su također imala slične snove, u kojima su se smjenjivale slike te užasne noći na rijeci. 1988. godine, iz čiste radoznalosti, Džim Vajner posjećuje NLO konferenciju čiji je domaćin bio istraživač paranormalnog Rejmond Fovler.

Nakon konferencije, Džim se susreo sa Rejmondom kako bi mu ispričao svoje iskustvo. Uzbuđen zbog priče koju je upravo čuo, i zbog činejnice da postoje još tri svjedoka, Fovler predlaže Džimu da on i ostali podvrgnu regresivnoj hipnozi, vrsti hipnoze koja vraća izgubljena sjećanja.

Čarli Folz i Džim Vajner redovni su gosti konferencija sa NLO tematikom

Muškarci pristaju, i nakon sesija otkriveno je da su sva četvorica bili žrtve otmice, te da su bili podvrgnuti ponižavajućim fizičkim eksperimentima i ispitivanjima tokom kojih su im uzeti uzorci kože i tjelesne tekućine. S obzirom da se radi o studentima umjetnosti, muškarci su detaljno nacrtali stvorenja, leteći brod i instrumente za eksperimente. Čak Rek je kazao kako je „vanzemaljska ordinacija“ bila veoma slična veterinarskoj, sa velikim metalnim stolom u sredini.

Naglasio je jednu neobičnu činjenicu: Imao je velikih problema da fokusira pogled na vanzemaljce. Svaki put kada bi pokušao, u glavi bi mu sve postajalo nejasno i čuo bi zvuk zujanja.

Nakon što su prošli psihijatrijske testove, četvorica muškaraca su pristali i na detektor laži. Nakon što su uspješno prošli i taj test, muškarcima je potvrđeno da su mentalno stabilni i da njihova priča nije izmišljotina.

Sve informacije prikupljene iz detaljnih hipnotikčih sesija i analiza, te istraživačkih izvještaja nude snažan dokaz da su muškarci te ljetne noći naišli na našto što „nije sa ovog svijeta“. Njihov slučaj se i u strogim naučnim krugovima i dalje smatra neobjašnjivim.

(aura.ba)

Komentari

komentara

error: Content is protected !!