Hrana kao život, ali i ulaznica u đavolje kolo: HLJEB I JAJA- SREDSTVO ZA MAGIJSKE RITUALE

Ilustracija

Ilustracija

Najbezazleniji predmeti, situacije ili otpaci mogu biti važan rekvizit u magijskim ritualima. Balkanska paganska vjerovanja u magijske rituale uključuju razne dodatke poput: perja, krvi, noktiju, a ni namirnice nisu izuzete iz magijskih vjerovanja. Balkanski rituali ne zaobilaze upotrebu soli, hljeba ili ljusaka od jaja… čak i najbezazlenije namirnice mogu biti izvor zla.

Namirnice: dobro sebi – šteta drugima

Zašto baš hrana u magijskim ritualima? Upravo namirnice imaju jaku energiju, daju život – one su pogonsko gorivo za aktivnost i razvoj. Zloupotreba namirnica i njihovo iskrivljeno energijsko djelovanja na ljude utiču negativno, ponekad izazivaju loše pojave.

Oduzimaju vitalnost – umjesto da je daju, novi početak koji simbolizira jaje postaje kraj ako je jaje razbijeno. Nekada u vrijeme kada su ljudi sami pripremali hljeb bez kvasca, rupa u kruhu značila je smrt bližnjeg. Da, i hljeb je imao svoju simboliku i mjesto u narodnim ritualima.

Kršćani za vrijeme vjerskih misa služe kruh i vino. Kruh nazivaju tijelo Isusovo, a vino simbolizira njegovu krv. U ovom primjeru hljeb je simbol, a ne sredstvo za izvođenje magije.

A, šta kada kada zloupotrebe svetost hljeba i njegova namjena postane nešto drugo? Čovjek se oduvijek povezuje s nečistim silama i upotrebljava sva sredstva u nakani da učini dobro sebi ili štetu drugima.

Ljubinko Radenković (naučni savjetnik Balkanološkog insituta SANU, koji je u nizu knjiga i članaka objavio rezultate etnoloških istraživanja o vjerovanjima i običajima Starih Slovena, o srpskoj narodnoj religiji u kojoj su i danas prisutna mnoga vjerovanja, zadržana još iz predhrišćanskog doba, o specifičnostima slovenske mitologije i drugim srodnim temama. ) često obrađuje ulogu hljeba kao magijskog sredstva u ritualima Južnih Slovena i navodi: Na ostrvu Hvaru su se svetili djetetu tako da su mu u kolijevku postavljali malo prijesnog ili pečenog hljeba, dijete bi tada bilo nemirno.

U Bosni su komadić hljeba koristili kao zaštitu od zlih duhova. Ova praksa je i danas raširena u našoj zemlji. Naime, ako se dijete nosi van kuće i i iz kolijevke, i to u zalaz sunca, obavezno se s njim nosi komadić hljeba, koje služi kao zaštita.
U Makedoniji bi komadić hljeba stavljali u njedra kao zaštitu pred demonima, a u okolini Ljubovije (Srbija) spravljali su posebne hamajlije od magijskih rekvizita: vučijeg zuba, dlaka životinja, tisovog drveta i komadića hljeba, kao simbola nafake.

Šuplji kolačići

Često se i brašno upotrebljava/lo kao magijsko sredstvo; od posebnog brašna napravio bi se hljeb koji bi potom bio zloupotrebljavan u nanošenju štete drugima. Birane su nove vodenice, mljelo se je žito u „nevakat“, a posebnu prednost su imale vodenice koje melju u lijevo (smatralo se da je lijeva strana pripada đavolu).
U Bugarskoj su spravljali „đavolji hljeb“ od vina, meda i brašna te ga žrtvovali đavolu koga su molili da bolesnika oslobodi ropstva. Hljeb je bio jako magijsko sredstvo ako su se u pripremu primiješaju nečisti elementi poput: pjetlove krvi, đurđevdanske rose ili majčinog mlijeka.

Posebno su bilo popularni „šuplji kolačići“. Po cijelom Balkanu su mladići i djevojke spravljali „šuplje kolačiće“ te uz njih izvodili magijske rituale želeći zarobiti nečije srce.
Radenković je u svojim istraživanjima došao do raznih otkrića. Bosanci su „šuplji kolačić“ pravili od prvog brašna iz novog mlina, kolačić su bušili starim vretenom, kroz kolačić gledali željenu djevojku izgovarajući riječi:
“Kako se je onaj mlin okretao, koji je ovo brašno mljeo, onako se i ti za mnom okrenula”.

Poželjno je bilo da žrtva proba magijsko-ljubavni kolačić. Srbi iz okoline Niša su slijevali vodu niz leđa, kupili je pri zadnjici te od nečiste vode spravljali šuplje ljubavne kolačiće kojima su opčinili izabranice svog srca.

U Vlasenici su uz spravljanje magijskih hljebova koristili žive žabe – domaćica bi postavljala žabu na kruh uz udaranje ljeskovim prućem dozivala žrtvu, a Visočaci su vjerovali da ljubavne kolačiće treba zamijesiti šapom mačke koje još nije progledala, te su vjerovali da će njihova žrtva biti jednako slijepa kao mačka čiju bi šapu potom odrezali.

So i ocat se takođe često pojavljuju u magijskim ritualima. Vjeruje se da kuhinjska so štiti, ali i da može nanijeti veliku štetu. So pomiješana s hljebom, sirćetom i bijelim lukom bila je sigurna zaštita i lijek protiv zla. Upotreba spomenutih namirnica je mnogo manja od zloupotrebe kruha u magijskim ritualima, a jaja ili ljuske zauzimaju posebno mjesto u balkanskoj magiji koja je raširena i danas.

Smrvljena ljuska – krah

Jaja simboliziraju novi zametak, početak i vitalnost. Kršćani u proljetnom periodu slave Uskrs i Vaskrs, proljeće je vrijeme novog rađanja i početka. Uz spomenute praznike idu obavezno uskršnja, odnosno vaskršnja jaja koja simbolizuju novo rađanje i godišnji ciklus.

Jaja imaju jaku simboliku, enregetski i psihološki utjecaj na ljude. Oni loši, ljudi puni mržnje i zavisti, jaja koriste kao sredstvo u magijskim ritualima.  Jaja omotana konopcem pronađena na mjestima gdje kokoš nije uopšte mogla snijeti jaje, značila su da neko baca čini na domaćina.

Jaja površno zakopana  travom pronađena u vrtu, otkrivala su komšijsku ljubomoru i prepreku da nekome vrt bolje rađa.

Za bacanje jakih uroka koristili su se jaje crne kokoši, koje je imalo jači energetski naboj od običnih jaja. To se smatralo vrlo jakim urokom, te su se sumljiva jaja uvijek tretirala kao jak energijsko-magijski napad nekoga iz okoline. Energija jajeta nimalo nije pozitivna,  jače  i misterioznije od toga su ljuske jaja pronađene na sumljivim mjestima.
Ljuska simbolizira oklop oko jajeta koje bi trebalo donijeti život. Uništavanjem ljuske simbolično se uništava i vitalnost čovjeka. Česti nailasci na ljuske od jaja u vrtu, okućnici ili putem kojim se krećete siguran je znak da vas neko uz pomoć paganskih rituala želi uništiti. Zapitajte se kome i zbog čega smetate i to odmah ako primijetite ljuske od jaja na svom kućnom pragu, u vrtu, putem kojim prolazite.
Česte su priče o naivcima koji su pronađene ljuske od jaja preskakali, ali, zlu sudbinu nisu mogli izbjeći.

Njihov početak ili život je bio uništen. Moderne legende tvrde, da su ljudi koji su pronalazili i ignorisali uticaj odbačenih jaja završili tragično. Nepodjeljena jaja nakon uskršnjih ili vaskršnjih rituala  se obavezno bacaju. Jaje pa i njegova ljuska simboliziralisu neki novi početak, smrvljena ljuska jajeta je simbol kraha, neuspjelog novog početka ili smanjene vitalnosti.

(A. DRAMALIJA/aura.ba/arhiva magazina Aura)

U nastavku pročitajte potresnu priču o Abidu iz Kladnja, žrtvi komšinice kojoj su ljuske od jaja služile kao magijski rekvizit. Spas je pronašao kod vidovite Lejle…

Potresna ispovijest Abida Š. (54), žrtve magijskog rituala s jajima i komšinice sihirbasice: “Ja nju hljebom, a ona mene jajima!”

– Svakome se desi da s vremena na vrijeme doživi da mu se kazaljke na satu “vjerovatnoće” bar, naizgled čudesno poklope, zar ne? Ako ništa drugo, taman što pomislite na nekoga koga niste dugo vremena vidjeli, a onda tu osobu sretnete ili vam se javi na telefon. U vjerovatnoću i slučajnost oduvijek sam vjerovao. I u sreću i ljudsku dobrotu. No, poučen jednim iskustvom, nažalost vlastitim, u niz naizgled nepovezanih nesreća koje se obruše na jednog čovjeka, više ne vjerujem da su plod slučajnosti. Barem kod mene nisu bile.

Ovim je riječima Abid Š. (54) započeo svoju dramatičnu ispovijest o ženi koja mu je magijskim ritualima nanijela veliku štetu. Da nesreća bude još tragičnija, ženi iz ove naše priče, Abid je dobro valj’o u životu. Kad su joj svi okrenuli leđa, on joj je pružio ruku spasa. Pogledajmo u nastavku kako je na njegovo dobročinstvo uzvraćeno.

– Ne znam odakle da počnem. Ma, odsvakud ću pomalo, pa kako ispadne – kazuje nam šeretski, kao da sve do juče, nije sizifovski život živio.

Otkriva nam da je rođen u Kladnju, prije 54 godine. Trenutno je nastanjen u Njemačkoj, no, uskoro se vraća u rodni kraj.

– Opisat ću se kao velikog radnika. Borca. Čovjeka koji je u rovu proveo najbolje godine. Ne žalim. Nisam ja branio ovu državu, branio sam sebe, majku, oca, sestru. Ženu i tek rođenu djecu. Nažalost, kao i mnogi drugi, poslije rata se nisam snašao. Prije rata sam radio kao konobar, a poslije…eh. Prestar za konobarisanje, premlad za penzije. Napatio sam se k’o malo ko. Odgladov’o i naodricao svega i svačega, samo da moji pilići gladni ne budu. Bila je to borba za opstanak, a svaki novi dan donosio je bodove koji nisu šli u moju korist.

– Da odem u Njemačku, neimaština me natjera. Sretoh jednog dana druga po rovu. Ja bez banke u džepu, u poderanim prijeratnim farmerkama, nikakav. On napucan, udešen. Jedva ga prepoznah. On mene isto tako. Uglavnom, sažali se on na mene. Pozva me u Njemačku. Ja odmah pristadoh.

– Drug je održao riječ. Poslao mi para, sredio sve što je trebalo srediti. Stan, posao…ma ne mogu mu to nikad zaboraviti. Djeca su se brzo na dobro navikla. Žena i ja malo teže, ali, valjalo je živjeti.

– Konačno da me obasja sunce – klicao sam na sve boljem njemačkom jeziku!

U novostečenoj stabilnosti, Abid nije htio ni druge zaboraviti. U rodni je kraj svakog mjeseca slao pozamašne novčane sume. Zbog pronađene sreće u Njemačkoj, nije mogao ni htio zaboraviti nesreću drugih, posebno svojih zemljaka.

– U Njemačkoj sam susretao mnoge iz naših krajeva. Svakom sam nastojao biti od koristi. Ništa zauzvrat nisam očekivao. Pogotovo ne zlobu. Pa tko još na dobro može uzvratiti zlim – pita se i čak i danas naš sagovornik.

Ali, svoju je dobrotu skupo platio. Ženu pod imenom Sanela, čiji identitet kao ni svoj ne želi u cjelosti otkriti, sreo je na ulici. Pritrčao joj je u pomoć i…zakatančio svoju sreću.

– Nije dobro govorila njemački. Zamolila me da je odvedem do policije. Navodno je stigla iz Bihaća, trebala se udati za nekog gastarbajtera. Umjesto svadbe, dobila je batine. Izbačena na ulicu, bez para, igdje ičega.

– Narednih mjeseci, samo sam njoj posvećen bio. Pomagao joj na sve načine. Našao joj stan, isprva ja plaćao kiriju. Vodio je ljekarima, savjetovao…Podobro smo se zbližili, ali, kao žena, ona mene nije interesovala. No, postalo je očito da je ona oko bacila na mene. Svaki dan joj je trebala neka usluga; prijevoz, novčana pozajmica, prijevod, opravka bojlera. Pritom, sve se nešto uvijala, stenjala, izazovno oblačila. Zarad mira u vlastitom domu, Bogami i duši, počeh je izbjegavati. Prošlo je nekoliko mjeseci kako je nisam vidio. A onda poče saniranje ceste koja je vodila do mog posla. Do druge, zaobilazne ceste, morao sam proći ispred kuće u kojoj je Sanela živjela.

– I prolazio sam svako jutro, a naveče se vraćao, moleći Boga da je ne sretnem. I nisam. Umjesto nje, “sretao” sam ljuske od jaja. Nekoliko puta sam je uhvatio kako viri iza zavjese. Pogled joj je bio mračan. A takav je ubrzo i moj život postao.

– One ljuske od jaja, sve sam češće nalazio i pred kućnim pragom. Ispod auta. Gdje god bih krenuo, na mene su vrebala razbijena jaja. Bilo je kao u nekoj smiješnoj sceni iz crtanog – prepričava naš sagovornik prve dodire s magijom.

Drugih dodira, zapravo nije ni bilo. Zdrav – prav, pade Abid u bolesničku postelju. Groznica, dijareja, bolovi…zatim halucinacije. Snoviđenja u kojima bi mu Sanela pružala ruku spasa. Milovala hladnom rukom njegovo vrelo čelo, donoseći trenutke predaha.

– Bila je tako stvarna, a zapravo je bila utvara. Zbog nje sam ostao bez posla i zdravlja. Dozivajući je u košmarima, dozvao sam đavola. Supruga me ostavila, odvela djecu. Od uspješnog poduzetnika, spadoh na socijalnu potporu. Nije bilo druge, osim povratka u Kladanj. A i tamo, samo za Sanelom sam žudio. Žena i djeca mi nisu bila na pameti…

Njegovu žeđ za ženom koja ga zapravo nije ni interesirala, “ugasila” je vidovita Lea. Pojasnila mu je svrhu ljuski od jaja koje je tako često viđao proteklih mjeseci.

– Ovo je klasični “školski primjer” neuzvraćene ljubavi. Htjela vas je kazniti jer nije bilo po njenom. Nije vas zavela tijelom, pa je htjela magijom imati čovjeka uz sebe koji bi se o njoj brinuo. U tu fazu tek treba da dođete, ali, javili ste se na vrijeme – pojasnila mi je Lea.

– Zatim je poništila magiju, zaštitila me hamajlijom “99 Allahovih imena”. Danas, opet radim, brinem za porodicu koja mi se vratila. Ne prestajem činiti dobra djela, ali mi sada tuđe zloo ne može ništa. Leina hamajlija je jača. Što se tiče Sanele, opet je na ulici. Više joj njene bajalice i čarotinje ne mogu pomoći…

KONTAKT VIDOVITE LEJLE: 00 387 61 109 196

Komentari

komentara

error: Content is protected !!