Hrana i zdravlje: KAKO LIJEČITI RAK PRIRODNIM PUTEM

Max Gerson, dr. med., prije više od 80 godina razvio je terapiju koja nudi rješenje za većinu bolesti koje danas u zapadnom svijetu odnose nebrojene živote i narušavaju kvalitet življenja velikog dijela stanovništva. Njegov tretman zasniva se na preplavljivanju tijela lako dostupnim hranjivim tvarima (hiperalimentacija) i čišćenju tijela od otrova (detoksifikacija) koje uključuje česte klistire. Mnogi ga smatraju ocem prehrambenih detoksifikacijskih terapija koje u novije vrijeme ponovno dobivaju na popularnosti.

Dr. Max Gerson je rođen 1881. u židovskoj porodici u Wagrowiecu (Poljska). Još kao mali dječak pokazivao je sklonost prema proučavanju prirode i izvođenju zaključaka na osnovu onoga što je u prirodi opažao. Doživljaj koji mu se duboko urezao u sjećanje zbio se u vrtu njegove bake koja je voljela uzgajati cvijeće i povrće. Baka je odlučila neke lijehe nagnojiti umjetnim gnojivom, proizvodom koji se tada tek pojavio na tržištu.

Prateći što se događa s tim lijehama mali Max je primijetio kako gliste iz tla tretiranog umjetnim gnojivom bježe prema prirodno tretiranim gredicama. Zaključio je da je ta hemikalija morala sadržavati nešto što je smetalo glistama i tjeralo ih da bježe u prirodnu sredinu. Takva zapažanja utjecala su na njegov kasniji svjetonazor i sklonost jednostavnim i prirodnim rješenjima.

Migrena

Školovao se u Wroclawu, Wuerzburgu, Berlinu i Freiburgu. Migrene koje su ga pratile od djetinjstva postale su nepodnošljive. Posjetio je mnoge liječnike i profesore kao pacijent, no nije našao pomoć. Jedino što su mu mogli ponuditi bila je utjeha da će migrene vjerovatno prestati kada uđe u pedesete godine života. Uvijek spreman za eksperimente, poslije temeljitog istraživanja dostupne medicinske literature naišao je na jedan rad u kojem je opisan slučaj žene koja je bolovala od migrene, a kojoj je pomogla promjena ishrane. Tada je u potrazi za ishranom koja bi mu mogla pomoći krenuo od nule. Utvrdio je da mu vegetarijanska ishrana bez soli omogućava život bez teških glavobolja i mučnina.

Dr. Gerson je s vremenom i svojim pacijentima koji su bolovali od migrene počeo preporučivati promjenu ishrane. Svi koji su se pridržavali strogih prehrambenih pravila koja im je preporučio zaista su izliječili svoje migrene. Ali dogodilo se i nešto potpuno neočekivano. Jedan se bolesnik pohvalio da mu se, otkad je promijenio ishranu, počela povlačiti tuberkuloza kože (lupus vulgaris).

Dr. Gerson je u početku bio skeptičan, jer se radilo o neizlječivoj bolesti, ali mu je pacijent pokazao svoje laboratorijske nalaze. Gerson je bio zbunjen jer nije vidio vezu između migrene i tuberkuloze kože. Ipak je svoju “ishranu protiv migrene” počeo preporučivati i bolesnicima s tuberkulozom kože, ponovno s uspjehom.

Uz Sauerbruchovu podršku za Gersona i njegovu terapiju brzo se pročulo diljem Evrope. Među mnogim pacijentima koje je izliječio od tuberkuloze bila je i supruga dr. Alberta Schweitzera, dobitnika Nobelove nagrade. Schweitzer je za Gersona izjavio da je «jedan od najzaslužnijih genija u povijesti medicine» koji je «postigao više nego što se činilo mogućim u teškim okolnostima.» Gerson je i samog Alberta Schweitzera izliječio od dijabetesa kad mu je bilo 70 godina, omogućivši ovom velikom filozofu, liječniku i humanisti da nastavi sa svojim radom do 90.

Iskustva s rakom

Njegovi pacijenti su ozdravljali i od drugih zdravstvenih problema: alergija, astme, poremećaja tlaka i drugih poteškoća. A onda su krenula i prva iskustva u liječenju raka (1928. godine). Pozvala ga je jedna gospođa koja je bila operirana zbog raka. Ona mu je skrenula pozornost na knjigu o narodnoj medicini u kojoj su bile Hipokratove tvrdnje o važnosti detoksifikacije pacijenata određenom supom i klistirima.

Iako Gerson nije gajio velike nade u mogućnost njenog oporavka, pristao je dati sve od sebe da pomogne gospođi. Šest mjeseci kasnije bila je izliječena! Sljedeća dva pacijenta s rakom također su ozdravila.

Pojavom nacizma, tih ratnih četrdesetih godina prošlog vijeka, bježao je od Beča, preko Pariza i Londona do SAD. U Americi je usmjerio svoju pažnju na otkrivanje povezanosti između ishrane i raka. Razvio je uspješan tretman koji je djelovao čak i kod terminalno bolesnih pacijenata.

Gersonova stopa uspjeha kod liječenja raka kretala se oko 30%. Iako to može izgledati malo, treba znati da je veliki dio pacijenata njemu dolazio u terminalnoj fazi bolesti, nakon što bi konvencionalna medicina digla ruke od njih i poslala ih kući da umru. Kod ranih stadija bolesti uspjeh je bitno veći. Gerson je prikupio svoje materijale i objavio ih 1958. u svojoj posljednjoj knjizi A Cancer Therapy: Results of 50 Cases (Terapija za rak: Rezultati 50 slučajeva).

Gersonov unuk Howard Straus

Gersonova terapija danas

Gersonova najmlađa kći Charlotte, koja je bila uključena u njegov rad i pomagala mu u klinici, nastavila je popularizirati očev rad objavljujući niz knjiga i video materijala o liječenju Gersonovom terapijom. I dalje je aktivna i drži predavanja. Danas vodi Gersonov institut u San Diegu u Kaliforniji (www.gerson.org). Institut pruža obuku za liječnike i za njegovatelje pacijenata. Charlotte vodi i centar za poboljšanje zdravlja Charlotte Gerson Health Restoration Center u San Diegu (nije namijenjen osobama s rakom i teškim bolestima).

Djedovim stopama krenuo je i Howard Štraus, On je nedavno boravio u zagrebu, gdje je održao predavanje o uzrocima i djelovanju Gersonove terapije te odgovarao na pitanja sudionika. Među najvažnijim temama bile su ebalans tijela – kiselost/lužnatost, klistiranje kavom, uzimanje ricinusova ulja.

Postoji nekoliko licenciranih centara za liječenje pacijenata Gersonovom terapijom, Baja Nutri Care blizu Tijuane u Meksiku (http://www.bajanutricare.com/) i Gerson Health Centre u blizini Budimpešte u Mađarskoj (http://www.egeszsegforras.org/). Max Gerson je 14. maja 2005. primljen u Kuću slavnih Međunarodnog društva za ortomolekularnu medicinu.

Elementi terapije: U ISHRANI GLAVNI – SOKOVI!

Prilično je restriktivna. Iako je uglavnom vegetarijanska, u terapiji se koriste određeni dodaci životinjskog porijekla. Mlijeko i mliječni proizvodi, kao i svo meso, zabranjeni su. Zanimljivo je da su zabranjene i neke namirnice koje se inače općenito smatraju zdravima, kao npr. klice i sok od mlade pšenice, za koje je praksa pokazala da više štete nego što pomažu. Soja i svi proizvodi od soje također su zabranjeni. Pacijenti uopće ne piju vodu: smatra se da bi dodatna voda samo nepotrebno razrijedila probavne sokove pacijenata. Od ulja koriste se samo laneno i ricinusovo ulje.

Jedan od glavnih elemenata ishrane su sokovi. Koriste se četiri osnovne vrste soka: jabuka-mrkva, mrkva (čista), sok od naranče i zeleni sok (od salate kupusa i drugog zelenja). Obično se pije 13 čaša sokova tokom dana. Hrana je većim dijelom sirova, ali dr. Gerson je smatrao da je određeni postotak kuhane hrane nužan kako bi se pospješila probava i apetit pacijenata. Jedan od svakodnevnih sastojaka je «Hipokratova supa» kojoj se pripisuje velika detoksifikacijska moć. Kod kuhanja velika se pažnja posvećuje zadržavanju hranjivih tvari, pa se koristi lagana vatra i minimalna količina vode. Aluminijsko posuđe je zabranjeno, a preporučuje se korištenje srebrnog pribora za jelo.

KLISTIRI KAFOM

Još iz vremena dok je radio s tuberkulozom Gerson je znao da jetra ima ključnu ulogu u oporavku. Između ostalog, ona uklanja otrove iz tijela metabolizirajući ih tako da se mogu izlučiti u žuč i izbaciti kroz crijeva. Zaključio je da su za detoksifikaciju jetre neophodni klistiri, pri čemu najbolje rezultate daje klistiranje kafom, jer se tako šire žučni kanali i olakšava protok žuči.

Većina pacijenata dobiva četiri kafena klistira dnevno, u slučajevima velike zatrovanosti i više. Koristi se oko 900 ml pripremljene kafe po klistiru. Budući da klistiri uklanjaju dio minerala iz crijeva, smatra se da treba održavati ravnotežu između broja klistira i popijenih sokova. U slučajevima kada pacijent povraća, i neki sokovi mogu se davati rektalno, zagrijani do temperature tijela. Oni se ne izbacuju, već se zadržavaju dok ih tijelo ne apsorbira. Ricinusovo ulje se također povremeno koristi kao klistir.

LIJEKOVI

U sklopu Gersonove terapije pod tim se pojmom podrazumijevaju uglavnom dodaci ishrani koji se sastoje od prirodnih tvari. Dr. Gerson je smatrao da je jedan od osnovnih problema kod svih hroničnih degenerativnih bolesti gubitak kalija i prodiranje natrija u stanice. Prehrana u razvijenom svijetu relativno je siromašna kalijem, a sadrži daleko previše natrija. Radi korekcije te neravnoteže ishrani pacijenata dodaje se 10%-tna otopina triju kalijevih soli. Iz istog razloga je iz ishrane potpuno izbačena kuhinjska sol koja sadrži natrij.

Injekcije ekstrakta sirove životinjske jetre i kapsule sa sušenom, odmašćenom jetrom u prahu daju se kako bi se olakšao oporavak jetre pacijenata. Radi ubrzanja metabolizma dodaje se jod u obliku razblažene Lugolove otopine i tablete štitnjače. Pacijentima se daju još i tablete vitamina B3 (niacin), vitamin B12, pankreatin (ekstrakt probavnih enzima gušterače), pepsin (enzim želuca), a u novije vrijeme uključeni su i koenzim Q10 i odmašćeni kolostrum. Koriste se i injekcije amigdalina, spoja iz jezgri marelica za koji se vjeruje da selektivno uništava stanice tumora.

Uzimanje ostalih vitaminskih ili mineralnih dodataka se ne preporučuje. Dr. Gerson je posebno štetnim smatrao uzimanje dodatnog kalcija. (aura.ba)

Komentari

komentara