Hiperuricemija, bolest koja to i nije: Povišena mokraćna kiselina – opasnost za zdravlje!

S obzirom na danas jasno dokazanu povezanost hiperuricemije i kardiovaskularnih, cerebrivaskularnih bolesti, metaboličkog sindroma, bubrežnih bolesti te arterijske hipertenzije, vrlo je važno provoditi redovne preglede i laboratorijsku analizu razine mokraćne kiseline u krvi kod svog ordinarijusa, sa ciljem smanjenja i eliminacije ovog važnog i opasnog faktora rizika.

Mokraćna kiselina je organski sastojak mokraće i konačan proizvod razgradnje purina – hemijskih spojeva koji su sastavni dio bjelančevina u jezgri ljudskih, životinjskih i biljnih ćelija, dvije trećine purina nastaje u tijelu, a jedna trećina dolazi iz hrane. Najveći dio mokraćne kiseline iz krvi se putem bubrega izlučuje u mokraću, a manji dio se izlučuje putem crijeva. Mokraćom se dnevno izlučuje oko 0,5 – 1 g mokraćne kiseline. Iako je ona otpadni produkt tijela, u krvi se normalno nalazi 3 – 4 mg mokraćne kiseline.

 Šta uzrokuje hiperuricemiju

Ako dođe do poremećaja u razgradnji purina vlastitih ćelija ili onih hranom unesenih u organizam ili ako bubrezi ne izlučuju dovoljno mokraćne kiseline iz tijela, koncentracija mokraćne kiseline u krvi se povećava. To stanje se zove hiperuricemija.

Hiperuricemija nije bolest i može postojati godinama bez simptoma. U većini slučajeva uzrok hiperuricemije je genetski poremećaj u prerađivanju bjelančevina. Uzrok može biti i nemogućnost bubrega da uklanja mokraćnu kiselinu iz krvi u mokraću. To može biti posljedica bolesti bubrega, ali i nekih drugih bolesti kao i nekih lijekova koji onemogućavaju izlučivanje mokraćne kiseline. Povišen nivo mokraćne kiseline u krvi može se javiti i kao posljedica pretjerane konzumacije hrane bogate purinima, pretilosti i uzimanja alkohola, ali i zbog premalog uzimanja vode.

Oštećuje bubrege

Kod hiperuricemije, bubrezi u početku pojačano izlućuju mokraćnu kiselinu. S obzirom da je ona u većoj koncentraciji od dozvoljene teško topiva, dolazi do njenog zadržavanja u krvi i taloženja njenih soli u obliku kristala. Ako se kristali mokraćne kiseline počnu taložiti u bubrezima, njihovo taloženje uzrokuje oštećenje bubrega. Oštećeni bubrezi više ne mogu izlučivati mokraćnu kiselinu u normalnoj količini, što pak uzrokuje daljnje taloženje kristala mokraćne kiseline i nastanak bubrežnog pijeska i kamenca.

Giht kao posljedica

Osim u bubrezima, kristali mokraćne kiseline talože se i na zglobovima na različitim mjestima u tijelu. S obzirom da se kristali mokraćne kiseline vrlo sporo talože na jednom mjestu, naslage polako rastu i često postaju vidljive i bolne tek nakon 10 i više godina. Samo kod jako povećane količine mokraćne kiseline u krvi, a koja je već uzrokovala i oštećenje bubrega, naslage kristala na zglobovima stvaraju se brže. Naslage kristala mokraćne kiseline uzrokuju deformaciju i upalu oboljelih zglobova ili urični artritis, poznat i pod nazivom ulozi ili giht.

Zglob na nožnom palcu najčešće je prvi koji zahvaća ta bolest. Kao posljedica hiperuricemije, giht se najčešće pojavljuje nakon četrdesete godine života. Češće se javlja kod muškaraca nego kod žena, što je u oko 30% slučajeva povezano s nasljednom sklonošću, iako često obolijevaju i žene nakon menopauze.

Simptomi gihta su iznenadna i oštra bol u oboljelom zglobu te crvenilo, toplina, natečenost i deformacija zahvaćenog zgloba. Međutim, često se pogrešno smatra da je giht samo bolest zglobova. Giht je bolest cijelog organizma pa osobe koje boluju od gihta često pate i od povišenog krvnog pritiska, šećera i holesterola, ateroskleroze te bolesti jetre i bubrega.

Liječenje

Količina mokraćne kiseline u krvi određuje se krvnom pretragom, pa se istovremeno može otkriti i hiperuricemija. Liječenje se provodi prije svega promjenom načina ishrane, a najčešće tzv. bezpurinskom dijetom čija je svrha da se maksimalno smanji unos purina hranom u organizam. Po potrebi se uzimaju lijekovi koji blokiraju proizvodnju mokraćne kiseline kao i lijekovi koji potiču izlučivanje mokraćne kiseline.

 NARODNA APOTEKA

 

ČAJ OD LISTOVA MASLINE

POTREBNO JE: 1 kašika listova masline, 3 dl hladne vode.

Usitnjene suhe listove masline preliti hladnom vodom, zakipiti te lagano kuhati 2 – 3 minute. Nakon što pokriveno odstoji 15 – 20 minuta, čaj procijediti. Čaj uzimati 2 – 4 puta na dan, 1 – 2 sata poslije jela. Nakon 2 sedmice redovnog uzimanja, napraviti pauzu od sedam dana.

 ČAJ OD VRBE

POTREBNO JE: 1 kašika kore vrbe, 2,5 dl hladne vode.

Usitnjenu suhu koru vrbe preliti hladnom vodom, polahko zakuhati i maknuti sa vatre. Pokriveno ostaviti da odstoji 5 – 10 minuta i procijediti. Čaj uzimati 2 puta na dan, poslije jela. Nakon 8 sedmica napraviti pauzu od 2 sedmice.

ČAJ OD SAPUNIKE

POTREBNO JE: 1 kašika listova ili korijena sapunike, 2,5 dl vode.

Usitnjene suhe listove sapunike preliti kipućom vodom, pokriveno ostaviti da odstoji 5 – 10 minuta i procijediti. Usitnjeni suhi korijen preliti hladnom vodom i pokriveno ostaviti da odstoji nekoliko sati ili preko noći. Potom zakuhati i odmah procijediti. Čaj od listova uzimati 2 – 3 puta na dan, poslije jela, a čaj od korijena 2 puta na dan, poslije doručka i večere.

ČAJ OD BREZE

POTREBNO JE: 2 kašičice listova breze, 2,5 dl kipuće vode.

Usitnjene suhe listove breze preliti kipućom vodom, pokriveno ostaviti da odstoji 10 – 15 minuta i procijediti. Čaj uzimati 2 – 3 puta na dan, poslije jela. Nakon 8 sedmice napraviti pauzu od dvije sedmice.

ČAJ OD KOPRIVE

POTREBNO JE: 2 kašike listova i/ili sjemenki korpive, 2,5 dl kipuće vode.

Usitnjenu suhu koprivu preliti kipućom vodom, pokriveno ostaviti da odstoji 10 – 15 minuta i procijediti. Čaj uzimati 3 – 4 puta na dan. Nakon 8 sedmica napraviti pauzu od 2 sedmice.

TINKTURA OD ARTIČOKE

POTREBNO JE: 50 g listova artičoke, 2 dl 70%-tnog alkohola.

Usitnjene svježe listove artičoke staviti u staklenku, preliti alkoholom i dobro zatvoriti. Nakon što odstoji 2 – 3 sedmice, uz povremeno protresanje, tekućinu procijediti. Uzimati 2 – 3 puta na dan, prije ili poslije jela, po 10 – 15 kapi tinkture s malo vode.

Hrana kao lijek i preventiva

Kako bi se spriječila, ali i smanjila povišen nivo mokraćne kiseline u krvi, važna je pravilna ishrana.

Izbjegavati treba ili barem smanjiti unos hrane bogate purinima koja stvara mokraćnu kiselinu. Purinima obiluju sve vrste mesa, iznutrice i suhomesnati proizvodi, morski plodovi, posebno školjke i rakovi, riba, posebno sardina, haringa, šaran i pastrva, kvasac, žitarice, posebno pšenica i raž, graharice, posebno grašak, suhi grah, soja i leća, šparoge, špinat, blitva, cvjetača i gljive.

Povećati unos svježeg voća i povrća, tj. lužnate hrane koja pomaže neutralizirati mokraćnu kiselinu. Namirnice koje stvaraju najveću lužnatost i smanjuju nivo mokraćne kiseline u krvi su: trešnja, smokva, jagoda, crni ribiz, mrkva, prasa i celer. Istraživanja su pokazala da, naprimjer, već 250 g trešanja ili jagoda na dan, svježih ili iz konzerve, smanjuje nivo mokraćne kiseline u krvi.

Smanjiti unos masne hrane jer masnoće mogu povisiti nivo mokraćne kiseline u krvi.

Pretile osobe trebaju smanjiti tjelesnu težinu. Međutim, dijetu mršavljenja treba provoditi polagano, jer pretjerano uzdržavanje od hrane može povisiti nivo mokraćne kiseline u krvi.

Piti 2 – 3 l vode, biljnih čajeva i voćnih sokova dnevno kako bi se što više mokraćne kiseline putem mokraće izbacilo iz tijela. Uz sok od narandže i ananasa, izvrsno sredstvo za izlučivanje mokraćne kiseline je i sok od krastavaca, krompira i cikle.

Smanjiti unos crne kahve i jakog čaja jer oni, iako u manjoj količini, ipak sadrže purine.

Ne uzimati alkohol, posebno bijelo vino i pivo, jer sprječava izlučivanje mokraćne kiseline.

 

(aura.ba)