Hasan Memić Rob iz Drežnice – čovjek koji hoda po vatri i užarenom ćilimu

Hasan ima posebne pripreme uz pomoć tehnika koncentracije i meditacije. Nakon toga, on u narandžastoj odori uzdignutih ruku iznad glave i odmjerenim koracima prelazi preko žara kao da se kreće po obićnoj prostirci, bez ikakvih vidljivih znakova boli, grča ili neke uznemirenosti.

 

Hasan Memić Rob (aura.ba)

Za Hasana Memića Roba, bosanskog jogija, kažu da je najpoznatiji stanovnik u kanjonu Drežnice. Kako ne bi kada gazi vatru, kontrolira plamen, ne osjeća bol na temperaturi od oko 1000 stepeni, prolazi kroz zidove i vjerni je sljedbenik učitelja Baba Jia.

Po onome što radi Memić je jedinstven na prostorima bivše Jugoslavije. Odaje utisak smirenog čovjeka koji zna šta hoće. A da može i hoće pokazao je bezbroj puta. U Drežnici će vam za njega kazati da ga krase iskrenost, poštenje i sve druge vrline u karakteru koje naprosto iz njega zrače.

Kako je ovaj predratni manevrista na željeznici dobio nadimak Rob i odakle ljubav prema indijskoj filozofiji?

“Bio sam meraklija i volio sam dobru pjesmu. Pogotovo onu „Rob ljubavi“, stalno sam je pjevao. Kada je ljubav nestala, ostao je samo nadimak. I otac me zove nadimkom, a ne imenom. Tako me zovu svi u ovom prelijepom kanjonu koji podsjeća na Himalaje…

Da li je ovo podneblje uticalo na moje zanimanje za indijsku filozofiju teško je reći, ali sam prvi susret sa njom imao 1976. godine, našavši na seoskom putu zgužvani list novina na kojima je Živorad Mihajlović Slavinski reklamirao svoja izdanja. Naslovi su mi još u glavi: Psihički trening jogija, Ključevi psihičke magije i Simboli hermetizma. Kako me zanimala hipnoza, naručio sam sve tri knjige, a one su mi, mogu slobodno reći, promijenile život.

Odrekao sam se alkohola i cigareta, prešao na vegetarijanski način ishrane, a dvadesetak godina kasnije pronašao sam i svog duhovnog učitelja – Baba Jia, doživjevši neobičnu viziju na jednom kursu šetajuće meditacije. Taj lik mi se javljao nekoliko puta i rekao mi je da je on drugo biće koje tražim.

Kada sam prvi put vidio fotografiju Baba Jia, prepoznao sam lik iz vizije – kaže za portal “aura.ba” Rob.
Hasan Memić je, tvrdi, vjernik. Objašnjava nam da je Baba Jia svojim sljedbenicima objašnjavao da ne trebaju mijenjati religiju, jer sve vode jednom cilju, samo putevi različiti. Kako, za vrijeme ramazana, kada posti, klanja i ide u džamiju, na njegove molitve gledaju ostali vjernici?
“Objašnjavam im da Bog može imati mnogo imena, ali je uvijek samo jedan i samo jednom se obraćaš, iako ja poštujem Šivu, po Baba Jijevom učenju.

Vatreni tepih

Vatreni tepih u prosjeku je dugačak četiri, a širok dva metra. Kaže da su avi kvalitetni tepisi osta skupi, pa tako i Hasanov – užareni, za čije spravljanje je potrebno dosta kvalitetnih drva. Jedna drežnička porodica bi sa tim drvima mogla preživjeti cijelu zimu.

Pitali smo ga: kakvo je bilo prvo iskustvo i kako amortizirati bol?

“I to se desilo u Kopru, 1990. godine. Od tada imam jak odnos prema vatri. Ona iz mene čisti sve što me opterećuje. Ritualna hodanja najčešće izvodim u Drežnici, Mostaru, Jablanici…

Mnogobrojni gosti poznatog restorana „Kod Kade“ u Potocima kod Mostara imali su priliku vidjeti ritual 2000. godine, kada je sve snimljeno televizijskim kamerama. Kasnije me snimala i ekipa „Pozitivne geografije“. Nisvet Džanko je snimao emisiju o Drežnici i ja sam trebao da učestvujem. Odustao je i napravio dvije emisije – jednu je posvetio samo meni – smješka se Rob.

Vatreni ritual, kako kaže Rob, može da traje nekoliko sati ili cijeli dan. Potiče iz indijske duhovne tradicije od velikog učitelja Baba Jia. Najsloženiji ritual, prava Velika vatra traje devet dana! Malo je ljudi u Evropi koje je Baba Ji educirao za to, a Hasan je jedinstven na balkanskim prostorima.

Duhovna potreba

Kako gledaoci doživljavaju taj opasni ritual i da li je bilo povreda?

“Doživljavaju kao cirkusku atrakciju, a za mene je to duhovna potreba. Vatra pročišćava svu negativnu energiju koja se akumulira na tom prostoru. Za prilazak žeravici, potreban mi je određeni impuls, a sa žara silazim potpuno neozlijeđen.

Samo jednom sam imao plikove. Desilo se to 1992. godine, jer su me neki vojnici uporno dekoncentrirali. Bez obzira što nisam postigao potpuni sklad sa vatrom, pokušao sam. Pojavili su se plikovi, ali su za nekoliko dana iščezli – odmahuje pred reporterima “aura.ba” Hasan.

Ovaj asketa živi veoma skromno uz svoje knjige, računar i CD-ove različite muzike. Dugo je bio bez stalnih primanja, vratili su ga na posao u svoju staru firmu – Željeznice Federacije BiH. Ni tamo više nine neshvaćen.

Silva učenje kao lijek za ljude i hajvane

Koliko je bitno ovo učenje Memić ilustrira činjenicom da čovjek najviše sam sebi može pomoći. On je u ratu pao sa stijene visoke 20-tak metara. Oko četiri sata bio je u nesvjesnom stanju. Kada se probudio svuda po tijelu imao je krvave podlive. Otišao je kod ljekara koji je uradio sve što je znao, ali su ostale mnogobrojne povrede glave i ekstremiteta.

Riješio je da skine flastere, vodeći računa da ne dođe do infekcije. Tri dana nakon skidanja flastera sve rane su zacijelile, a nakon sedam dana i svaki ožiljak.

Doktor Omer Pinjić bio je šokiran. Na sličan način, veli, izliječio je i porodičnu kravu kojoj veterinar nije davao nikakve šanse. Nakon dva-tri dana krava je ustala na noge i počela da jede!

Hodanje po vatri

Oduvijek su postojali ljudi sa izvanrednom osobinom da prkose snazi vatre. Do danas nije pronađeno naučno objašnjenje za nepovredivost od vatre, ali zaista je moguće hodati po jednom tepihu gorućeg žara od 800 do 1200 stepeni Celzijusa bez opekotina.

“Hodanje po vatri omogućuje nam pristup životnim i božanskim snagama u nama i pomaže nam u ponovnom uspostavljanju jedinstva sa prirodom. Hodanje kroz vatru je proces čišćenja svega lažnog u nama, pomaže nam da se oslobodimo starih navika razmišljanja i da ih prevaziđemo. Svaka osoba koja hoda po vatri eksperimentira vlastitim tijelom da se može prepustiti i vjerovati kosmičkoj energiji – objašnjava za “aura.ba” Rob.

Hasan ima posebne pripreme uz pomoć tehnika koncentracije i meditacije. Nakon toga, on u narandžastoj odori uzdignutih ruku iznad glave i odmjerenim koracima prelazi preko žara kao da se kreće po obićnoj prostirci, bez ikakvih vidljivih znakova boli, grča ili neke uznemirenosti.

Tokom priprema za izvođenje rituala prvo praktikuje joganidru, opuštanje čitavog tijela koje traje 40 minuta. Potom slijedi ritualno paljenje vatre a zatim još oko 40 minuta ponavlja sveti slog A-U-M, a onda mantru “Om Namah Shivaya”. (aura.ba/E.M-Dž.Dž)

Komentari

komentara

error: Content is protected !!