Hamza Gani skoro pet godina je proveo na bolovanju: Teški sihir ili „agorafobija“?!

  Ti si, prijatelju, nagazio na sihir ludila. Trebao si sam sebi oduzeti život, ali te Svevišnji sačuvao jer si njegov čist i plemenit rob – kazao je semizovački efendija, te započeo duhovne tretmane skidanja sihira. Imali su tri tretmana…

Od kada zna za sebe, još dok je bio dječak Hamzu Ganija iz mjesta Orahovac, Kosovo, koji posljednjih 30 godina živi u Švedskoj, samo je zanimao volan i sve vezano za vožnju. Sa 18 godina već je bio vješt vozač, a onda je počeo usavršavanje, pa je na kraju položio i za vozača autobusa. Niko nije bio sretniji, ni ponosniji od njega kada je prvi put sjeo u autobus i počeo voziti putnike. Ništa mu nije smetalo; ni kiše, ni sunce, ni ponekad drski putnici, no loše ceste…

  • To je posao koji jednostavno moraš voljeti – kaže naš sagovornik na početku razgovora, a sa njim smo telefonski razgovarali nakon što smo dobili zanimljivo svjedočenje o njegooj teškoj borbi da se vrati za volan. Pet godina, naime, nije smio prići autobusu, niti volanu, a pregazio je sve skandinavske ceste.

 Oj šoferu dodaj gas

Hamza je bio jedan od bolje plaćenih šofera u Švedskoj. Poslodavci su bili prezadovoljni njegovim profesionalizmom i energijom. Iako su mu decenijama svi dani bili gotovo isti – autoceste bez kraja, ukočena leđa, umor, samoća… – njemu to ništa teško nije padalo. Svakog novog dana nove ture, ponekd uz pjesmu „oj šoferu dodaj gas….“

Volan, priroda, pjesma iz radio prijemnika, duga cesta – za vozača nema ljepše kombinacije. Osjećaj je predivan.

I onda odjednom vedro raspoloženje, tu ljubav prema poslu i volanu kao grom iz vedrog neba prekidaju neki čudni strahovi. Neki nelagodan osjećaj je narušio one višegodišnje osjećaje ushićenosti i uživanja u vožnjama. On bi najrađe da tu životnu epizodu danas preskoči jer, kaže, bilo je strašno, prestrašno….

  • Jednostavno osjećao sam neki strah. Čim bi se počeo spremati na posao srce je ubrzano lupalo, a u grudima ga stezalo, kao da me neko pokušava gušiti. Imao sam neki čudan predosjećaji da ću taj dan imati veliku nesreću, da će stradati putnici, a da ću ja završiti u zatvoru – priča naš sagovornik.

Slično je bilo i za volanom; stalno neka napetost, najcrnje misli mu se roje u glavi. A neki glas kao da mu je govorio „ti si lud, ti nisi za ovoga, ti ćeš biti kriv za smrt ovih ljudi….“

Bolovanje i sihir

Nosio se s tim tegobama nekoliko mjeseci, uključivao sve moguće psiho alarme, ali nikako te iracionalne strahove nije uspijevao ukloniti, niti se njih osloboditi. Kada je počeo iznenada da se trese, shv atio je da je sve to poprimilo ozbiljne tokove. Obratio se za pomoć doktorima.

  • Mjesecima sam bio na ispitivanjima, ležao po klinikama. Na kraju sam dobio dijagnozu „agorafobija“, bolest koja se vezuje za strahove od otvorenog prostora, pa i u saobraćaju. Od tada mi nisu dozvolili da sjednem za volan – kazuje Hamza.

Inače, „agorafobičari“  postavljaju mentalni radijus oko svoga doma, unutar kojeg se nastoje kretati i kojeg se ne usuđuju prelaziti. U mnogim slučajevima taj radijus je toliko malen da se osoba ne usuđuje izaći iz svoga doma, a vrlo često ne smije ostati ni sama u kući.

  • Uz mene je uvijek neko bio i kad su me uputili na oporavak, uz obaveznu medikamentnu terapiju. U Švedskoj je to bila moja supruga, a u Sarajevu moja sestra. Ljetos smo išli na mevlud na Nišiće i tamo su nam hodže preporučili da odemo kod efendije Mehmeda u Semizovac – priča naš sagovornik.

I otišli su u junu ove godine. Kod efendije Mehmeda su čuli skoro šokantnu vijest.

  • Ti si, prijatelju, nagazio na sihir ludila. Trebao si sam sebi oduzeti život, ali te Svevišnji sačuvao jer si njegov čist i plemenit rob – kazao je semizovački efendija, te započeo duhovne tretmane skidanja sihira. Imali su tri tretmana…
  • Ja zaista više nemam strahova, sada opet sanjam autzobuse i volan. Doktori u Švedskoj me opet drže na ispitivanjima i počinju da vjeruju da sam se oslobodio tih strahova. Već su mi dozvolili desetominutne vožnje, ali u pratnji njihovog stručnog tima. Svi su oduševljeni i vjweruju da ću ponovo sjesti za volan – kazao nam je na kraju Hamza.

Zanimljivo je da je Hamza sa efendijom Mehmedom boravio i u visočkoj Piramidi sunca. Kaže, da mu je i taj boravak u tunelu ispod Visočice pomogao da psihički i fizički ojača.

 

Komentari

komentara