Hadži Mustafa Čajlaković, čovjek sa metkom u srcu: Umalo me ne zavede lijepa džinica po imenu Sunčeva Zraka!

 Džina, kaže Čajlaković, ima vjernika muslimana, katolika, pravoslavaca i Jevreja, a nećete vjerovati i – komunista

Šeih Čajlaković

 Rijetko ćete u svom životu naići na tako živopisnu pojavu kao što je hadži Mustagfa Čajlaković, dijete nadaleko poznatog podvlašićkog sela Šefići, i već poodavno Zeničanina od glave do pete. Pojava ovog suhonjavog čovjeka svjedoči o životnoj snazi bosanskog čovjeka, koji je u stanju uhvatiti se ukoštac i sa ovozemnim i onostranim nevidljivim problemima 

 U gradu u kojem živi svi ga znaju kao čovjeka sa metkom u srcu, kojega s lahkoćom nosi još od borbi na Misoči kod Visokog 1992. godine. On liječi džinski vjetar, pomaže ljudima da skinu sihre, ali mu se može doći i za otklanjanje nekih sasvim običnih ljudskih bolesti. Dobar je poznavalac ezoterije, ali priznaje da svako ko se bavi ovim osjetljivim poslom, to radi sa promjenljivim uspjehom. On to objašnjava na vlastiti, sufijski način.

Nekad si samo kap čiste izvorske vode, a nekad svih sedam mora. Mnogo znanja uzeo je iz knjiga od kojih su neke, kaže, stare i 700 godina, a ostavio ih mu je njegov djed Mustafa, kojega su zvali Mula Mustafa. O njemu govori s ljubavlju i poštovanjem:

„Završio je u svoj vakat Travničku fevziju, a nije bilo šala ići u takvu školu. Dvan`est godina se sabiralo znanje. Kada je moj pradjed, a njegov otac, nakon tri godine otišao u Travnik da vidi dokle je stigo njegov sin, pošto se vratio rekao je: – Dobar je, naučio je Fatihu i malo klanjati. Kada je otišao nakon sedam godina…

Nauk iz djedovih knjiga hadži Mustafa ne drži pod ključem, već mnogo toga od starih rukopisa, pisanih tintom od havdike, prenosi u nove knjige, pisane današnjim bosanskim jezikom. Opet na znanje i korist svijetu. Do sada je štampao sedam knjiga. Ovim brojem je zaokružio ciklus knjiga iz ezoterije.

Prva „Babilonsko oko“ požnjela je veliku pažnju zainteresiranih za ono što se razumom ne može objasniti. I svaka sljedeća, od „Tajne Sulejmanovog a.s. prstena“, do posljednje „Dijamant savršeno savršen“, bila je iščekivana s velikom pažnjom – daleko od promocija, prikaza na televiziji i u štampi – kod pirata koji su u do sada na njihovom kopiranju zaradili desetine hiljada maraka.

Narod mu najviše dolazi radi liječenja raznih bolesti, a najmanje za ljubav jer znaju šta će im u narodu popularni Čajlak kazati:

„Ljubav će teći onako kako je Allah dž.š. odredio i ja tu nemam šta raditi. Mogu jedino pomoći ako je neko sihirima ubacio neslogu u braku.

Da bi sve to mogao valjano raditi, ne jede bijeli luk, prasu, jaja, ne smije jesti puno mesa i svu drugu hranu koja bi mu mogla otupiti osjetila. Mora uvijek biti pod abdestom i jednom dnevno učiti kur`ansku suru El-bekare,i, naravno, što je moguće češće, činiti zikr.

“Poželjno je da onaj koji radi što i ja bude zair-šejh – veli za portal “aura.ba”umotan u svoj crni ogrtač.

Crna je jedna od njegovih omiljenih boja, ona mu godi i na vrelom ljetnom suncu jer ovakvom čovjeku je uvijek hladno. Malo ga se kad može sresti u bijeloj odjeći, kada se na njemu vide sve moguće zaštite od zlih džina koji ga stalno napadaju. Sjećam se njegove priče od prije nekoliko godina, kada su mu zli džini s kojima je, prirodom posla, stalno u ratnom stanju, iščupali volan iz ruku dok se vozio prema Turbetu Huseina Hasanija.

On je, dakle, ovozemaljsko biće koje ima iskustvo sa onostranim i može ga postići kad god želi. Jednom ga je, kaže umalo, kada je bio mlad i radoznao, oženila mlada i lijepa, kao jela visoka, džinica imena Sunčeva Zraka. Samo ga je jako vjerovanje u Allaha dž.š.uspjelo odvojiti od nje. Ne znamo da li mu je ona to ikada oprostila.

Šeih Mustafa Čajlaković

No, on i dalje, o onome što radi mora da se savjetuje sa džinima muslimanima, i to najviše iz plemena Čauši. Vrijedni su to, skromni i pošteni džini, uvijek spremni za činjenje dobra. A, džina, kaže Čajlaković, ima vjernika muslimana, katolika, pravoslavaca i Jevreja –ali i, nećete vjerovati, komunista. Možda će nekada ovaj i ovakav hadži Mustafa Čajlaković naći počasno mjesto u priči ili knjizi kakvoga književnika. On o tome ne razmišlja i, po svemu, nije mu do toga ni stalo. (aura/E. Hadžiahmetović)

Komentari

komentara