Gljive su savršeni čistači krvi

Carstvo gljiva obuhvaća organizme koji se hrane heterotrofno apsorpcijom, nemaju plastide, imaju stanične stijenke građene od hitina i β-glukana, imaju plosnate unutarnje izbočine mitohondrija te nemaju bičeve s trepetljikama. Danas je poznato oko 75.000 vrsta gljiva no procjenjuje se da ih zapravo ima više od milion i pol vrsta.  

Zbog jestivih plodišta neke se gljive mogu jesti. Veći broj jestivih vrsta može se skupljati u prirodi, pod uvjetom da ih se zna razlikovati od onih otrovnih, da nisu zaštićene zakonom zbog svoje ugroženosti te da ih se skuplja na propisani način. Među najpoznatijim vrstama jesu: obični vrganj, lisičica, mrka trubača, obična puza i prosenjak. U kulinarstvu je naročito popularan šampinjon koji pripada porodici pečurki (Agaricaceae).

Konzumiranje samo 100 g gljiva dnevno tokom samo sedam dana, snižava razinu holesterola za 12 posto. Istodobno, skupina ispitanika koja je u istom periodu jela oko 60 g maslaca dnevno, povećala je holesterol za čak 14 posto. Kontrolna skupina pak koja je konzumirala istu količinu maslaca u kombinaciji sa 100 g gljiva, smanjila je kolesterol za 4 posto. Na osnovi tih rezultata ustanovljeno je da su gljive “savršeni čistači krvi”.

Nutricionisti ih nazivaju i “šumskim mesom” jer osim ugodnog mirisa i okusa, posjeduju iznimnu biološku vrijednost. Imaju gotovo istu kvalitetu kao i životinjsko meso, sadrže čak 91 posto vode i mnogobrojne mineralne sastojke, napose kalij te nešto manje kalcija, fosfora, željeza i magnezija. Osim toga, bogate su biljnim vlaknima, a sadrže i vitamine B2, D i C.

Međutim, biološki su posebno vrijedne zbog bjelančevina i naročito važnih aminokiselina. Zanimljivo je da svježe gljive imaju dva posto bjelančevina, a sušene 22 posto.