Gljive pod lupom nutricionista: Smiju li djeca jesti gljive?!

Strah od unosa gljiva najvjerojatnije proizlazi iz toga što su gljive osjetljiva namirnica s mogućnosti mikrobiološke kontaminacije, brzo i lako se kvare, te sadrže dosta vlakana što može uzrokovati težu probavljivost i nadutost kod djece.

Dohrana djece je vrlo osjetljiva tema kojoj mnogi roditelji pristupaju individualno. Institucije poput Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i Europskog društva za dječju gastroenterologiju, hepatologiju i prehranu (ESPGHAN) kreirale su smjernice koje daju konkretne i stručne informacije za uvođenje čvrste hrane prema dobi djeteta. Specijalizirani profil na Instagramu za mame, bebe i trudnice, @gugusvijet, posvetio je nedavno ovoj temi dosta pažnje, a mi u nastavku donosimo i proširene stavove nutricionista na ovu temu.


Nevena Pandža, mag. nutr: Gljive su lako kvarljiva namirnica i samim tim, kontroverzna!
Dohrana djece je vrlo osjetljiva tema kojoj mnogi roditelji pristupaju individualno. Institucije poput Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i Europskog društva za dječju gastroenterologiju, hepatologiju i prehranu (ESPGHAN) kreirale su smjernice koje daju konkretne i stručne informacije za uvođenje čvrste hrane prema dobi djeteta.
Gljive su po tom pitanju kontroverzna namirnica te dolazi do oprečnih savjeta. Međutim, nema potrebe da gljive budu ozloglašena namirnica. U navedenim smjernicama nigdje se ne navodi kako se gljive trebaju izbjegavati u dječjoj prehrani, ali ćete ih rijetko naći u kalendarima dohrane u prvih 10 mjeseci. Većina stručnjaka preporučuje uvođenje gljiva koje se svakodnevno konzumiraju poput šampinjona, bukovača i vrganja kod djece nakon navršenih 12 mjeseci. Kao i kod većine namirnice kada se uvode prvi put, savjetuje se postepeno uvođenje manje količine adekvatno termički obrađenih gljiva. U naredna tri dana ne uvodite ništa novo kako biste pratili potencijalni odgovor organizma djeteta.
Preporuka je odgoditi unos gljiva do iza 3. godine kod djece kojima su ustanovljene nutritivne alergije te ako u obitelji ima prisutnost alergija na hranu. Alergije na gljive nisu česte, ali se mogu pojaviti.
Strah od unosa gljiva najvjerojatnije proizlazi iz toga što su gljive osjetljiva namirnica s mogućnosti mikrobiološke kontaminacije, brzo i lako se kvare, te sadrže dosta vlakana što može uzrokovati težu probavljivost i nadutost kod djece.

Za uvođenje gljiva bez straha, gljive trebaju biti svježe, pravilnog i čvrstog oblika, bez promjene boje i mirisa i sluzi, te adekvatno termički obrađene (najmanje 15 min). Poželjno je jesti ih svježe pripremljene, ne ostavljati ih za naredni obrok niti podgrijavati. Pratite rok trajanja na pakiranju i izaberite tek pakirane plodove, odstranite zemlju, a za prehranu djece možete ih i oprati i oguliti prije termičke obrade, iako to nije uobičajeni način pripreme gljive.
Gljive su izvor proteina, vlakana,vitamina B2 i B3, kalija, bakra, željeza, selena, vitamina D, beta-glukana.. Nikada ne poslužujte gljive svježe i ne uzimajte gljive iz neprovjerenih izvora i slobodne berbe. Zbog svoje teksture, brze pripreme i velike mogućnosti kombiniranja, gljive mogu na jednostavan način imati svoje mjesto u dječijoj prehrani.

 Maja Tubić-Banović, mr.ph., specijalista nutricionizma: Teško se vare!
Mišljenja stručnjaka se veoma razlikuju kada je u pitanju uvođenje gljiva u ishranu djece. Neki kažu od 10 mjeseci, drugi od 10, čak i 12 godina.
Prednosti gljiva, hranjive vrijednosti i zašto ih uvesti u ishranu
Zbog hemijskog sastava svojih ćelija, gljive imaju izrazitu nutritivnu vrijednosti. Voda čini 90-95% njihove biomase, a sadržaj proteina se kreće od 3-5%. Udio proteina u suvoj masi obično iznosi od 20-30% zbog čega se gljive još nazivaju i „šumsko meso“. Međutim, udio proteina varira od vrste do vrste: 3,5% do 44%. Sadrže sve esencijalne aminokiseline i mogu u potpunosti zadovoljiti potrebu vegeterijanaca za proteinima.
Pritom imaju nizak udio masti koji iznosi do 1% i ugljenih hidrata kojih ima 1-4%.
Glavni ugljeni hidrati koje gljive sadrže su glikogen i hitin. Hitin je polimer vlaknaste strukture koji se teško vari. Prosti šećeri su prisutni u znatno manjim količinama nego što je to slučaj sa povrćem tako da gljive imaju nisku kalorijsku vrijednost. Zato predstavljaju odličnu hranu kod primjene niskokalorijskih dijeta i idealna su hrana za dijabetičare.
Masti su zastupljene sa 2-8% suve mase. Prisutne su slobodne masne kiseline, gliceridi, steroli i fosfolipidi. Od postojećih masnih kiselina 60-75% čini linoleinska kiselina (omega -3 masna kiselina naročito zastupljena u mozgu) koja je jedina esencijalna masna kiselina neophodna u ishrani čovjeka. Kao i povrće, ni gljive ne sadrže holesterol.

Gljive sadrže i veliki broj vitamina i minerala neophodnih u svakodnevnoj ishrani. Naročito su bogate vitaminima B kompleksa, sadrže riboflavin (B2) niacin (B3), pantotensku kiselinu (B5), tiamin (B1), biotin (B7), folnu kiselinu (B9) i kobalamin (B12). U ishrani vegeterijanaca je posebno značajan sadržaj vitamina B12, kog povrće uopšte ne sadrži. Gljive sadrže i vitamin D, dok je sadržaj vitamina A, C, E i K nizak ili ih uopšte nemaju.

Od minerala naročito su bogate fosforom, natrijumom, kalijumom, željezom, kalcijumom i selenom. Količina minerala zavisi od podloge na kojoj rastu.
Nizak udio šećera i teško razgradljivi hitin u ćelijskom zidu čini gljive pogodnom hranom za dijabetičare. Spadaju u tzv. „vlaknastu“ hranu koja podstiče peristaltiku crijeva i obara nivo holesterola. Eksperimenti koje su proveli Fukushima i saradnici 2000. godine na pacovima su pokazali da ishrana šampinjonima može značajno sniziti koncentraciju holesterola u krvi.

Nedostaci i potencijalne opasnosti
Gljive akumuliraju u svom tijelu teške metale, pa ne bi trebalo konzumirati primjerke sakupljane u blizini saobraćajnica. Treba biti oprezan i sa gljivama kod čije je proizvodnje korištena velika količina pesticida, budući da oni u svojoj osnovi sadrže teške metale ( olovo, živa, bakar, kadmijum…).
(Pesticidi se naročito koriste prilikom uzgajanja šampinjona jer rastu na plodnom zemljištu crnici koje se tretira herbicidima i insekticidima kako bi se spriječio rast korovskih biljaka i životinja koje se gljivama hrane.)

Dalje, gljive se teško vare zbog prisustva vlakana, u prvom redu hitina. Neki stručnjaci navode upravo ovo kao razlog zbog kojeg se djeci ne bi rano trebale davati gljive.
Iako alergija na glikoproteine gljiva ne spada u skupinu 8 glavnih nutritivnih alergena (kravlje mlijeko, soja, jaja, gluten, kikiriki, orašasti plodovi, citrusi, riba i plodovi mora), ona ipak postoji, i zato sa uvođenjem krećemo postepeno i pratimo reakciju, naročito kod djece koja već imaju neku nutritivnu alergiju, kod kojih se predlaže odložiti uvođenje gjliva u oshranu do treće godine.
Ipak, glavni su razlozi opreza mikrobiološka kontaminacija, brza i laka kvarljivost namirnice te, zbog većeg sadržaja dijetalnih vlakana, teža probavljivost. Naravno,ako je riječ o djetetu koje već ima neku nutritivnu alergiju, stručnjaci se slažu da se uvođenje gljiva u prehranu odgodi do iza druge, pa čak i treće godine života.

Gljive sumnjivih boja, bliske isteku roka trajanja, neugodnog mirisa, osušene ili sluzave površine obavezno izbjegavajte, osobito kad je riječ o prehrani vašeg djeteta. Iako ovaj postupak ne spada u standardni način čišćenja gljiva, prilikom pripreme jela za najmlađe najbolje je gljive blago isprati i oguliti te ukloniti tvrđe i žilave dijelove.

Gljive NIKADA ne poslužujte sirove ili nedovoljno termički obrađene, kako zbog opasnosti od mikrobiološke kontaminacije, tako i zbog teže probavljivosti, koja se poboljšava kuhanjem prilikom kojeg se razgrađuje hitin. Na primjer krem supe, umaci, variva.
Zaključak

Iako su mišljenja različita, većina stručnjaka je saglasna da su gljive bezbjedne za uvođenje u ishranu djeteta počevši od napunjenih 12 mjeseci. Za djecu koja imaju neku nutritivnu alergiju od treće godine.
Gljive trebaju da budu termički obrađene i koje su sigurne (gajene ili ubrane na sigurnom području od strane dobrih poznavalaca). Preporučuje se davati im gljive blažeg ukusa i uvoditi u ishranu malo po malo.
Naše podneblje nudi mnoštvo vrsta gljiva, međutim s najvećom zastupljenošću kao prvi izbor gljive u prehrani djece preporučuju se šampinjoni, bukovače i vrganji.

aura.ba

error: Content is protected !!