Glavna cesta Amerike puna je paranormalnih fenomena: Najpoznatiji duhovi legendarne Rute 66

O kultnoj američkoj cesti napisani su brojni romani, spjevane pjesme i snimljeni filmovi. Ako se uputite na putovanje ovim autoputem, doživjet ćete izravan susret s istorijom SAD-a, proći ćete kroz razne živopisne gradiće uz koje se vežu neobjašnjivi i bizarni fenomeni

Negdje u decembru daleke 1926. puštena je u promet cesta koja je povezivala daleka američka prostranstva od Chicaga prolazeći Kansasom, Missourijem, Oklahomom, Texasom,Novim Meksikom, Arizonom sve do sunčane Californije i L.A.

Kad je otvorena, Route 66 je predstavljala pravo čudo graditeljstva. Dužine od čak 3,940 kilometara, ta cesta je u tridesetim godinama prošlog vijeka odigrala značajnu ulogu kada su američke porodice masovno trbuhom za kruhom selile na zapad. Na svojih gotovo 4.000 km, 66-ica je mijenjala čak tri vremenske zone, privikavala se na različite klime i pejzaže, utjecala na ljude koji su njome prolazili i mijenjala živote na njihovim putovanjima, bila je to glavna ulica, arterija života Amerike.

Bijesni Billy

Rođen 1928., u Joplinu, državi Missouri, Billy Cook Jr. imao je male šanse da izraste u uspješnog i normalnog čovjeka. Imao je samo pet godina kada je ostao bez majke, i kada ga je njegov strogi otac napustio radi posla u rudniku i ostavio ga da se snalazi kako zna. Izglednjelo dijete ubrzo pada u ruke socijalnih radnika koji su ga dali na usvajanje, ali zbog svog ratobornog ponašanja, nije ga željela nijedna porodica.

Konačno, pojavila se jedna žena koja je pristala da se uz nadoknadu države brine o Billyju, ali njihov odnos bio je hladan i pun netrepeljivosti. Nakon strmoglavog pada u svijet nasilja i kriminala, Billy jednog dana jednostavno “puca”, i bijesan na čitav svijet odlazi na ubilački pohod Rutom 66 prema Oklahoma Cityu. Ubio je ukupno sedmero ljudi prije nego što ga je policija uspjela uhvatiti. Osuđen je na smrt, a njegovo tijelo je prebačeno u rodni Joplin gdje je sahranjen u neobilježenom grobu. Imao je samo 23 godine.

Ono koji su godinama kasnije vozili Rutom 66 i prolazili pored njegovog groba koji se u dvorištu Peace Church crkve prijavljivali su neobična svjetla i sjene koje su se izdizale iz nadgrobnog spomenika. Bilo je i onih koji su tvrdili da su u gluho doba noći vidjeli duh Billya kako sa krvavim nožem u rukama i očima punim mržnje stoli pored autoputa i čeka svoju sljedeću žrtvu.

 

Umro od straha

Godine 1907., James Phillips sjedio je u svojoj zatvorskoj ćeliji u gradiću Guthrie,u Oklahomi i čekao na izvršenje presude. Philips je trebao biti prvi bijelac Prvog Teritorijalnog zatvora koji će biti obješen za svoje zločine. Ali, prije izvršenja presude, trebalo je napraviti nova vješala s obzirom da je prošlo nekoliko godina otkako su posljednji put korištena.

Zatvorski radnici su se bacilli na posao, a izgradnju novih vješala je posmatrao i James kojeg su čuvari pronašli mrtvog u svojoj ćeliji. Nesretnika je izdalo srce, a ljekari su zaključili da mu je presudio stres zbog posmatranja priprema za vlastito smaknuće.

Zatvor je još uvijek u funkciji, a čuvari koji danas rade u njemu se kunu da ponekad u Philipsovoj bivšoj ćeliji čuju nervozne korake, i vide lice koje preplašeno gleda kroz prozor ćelije prema mjestu gdje su se nalazila vješala.

 Restoran duhova

Restoran Maria Tereza sagrađen je oko 1830. godine u Novom Mexiku i do 2004. godina predtavljao je omiljeno odmaralište putnika Rute 66. U restoranu se nalazi najmanje pet duhova, a najpoznatiji je duh Marije koju su gosti i zaposlenici opisali kao mladu crnikosu djevojku koja veoma voli djecu, pa je češće viđaju mališani nego odrasli. Najčešće se pojavljuje u jednom od tri sale za ručanje.

U restoranu je identifikovan još jedan duh, a riječ je o prikazi starijeg čovjeka u tamnoj odjeći. Prema riječima svjedoka, ovaj duh se može vidjeti samo u odrazu ogledala, a brojni su gosti koji su tvrdili da su u ogledalu, osim sebe vidjeli i starijeg čovjeka u crnoj odjeći kako stoji iza njih, čak i kada su bili uvjereni da iza njih niko ne stoji. Neki vjeruju da je se radi o duhu Salvadora Armija, koji je zapravo izgradio ovaj restoran.

Pored ovih duhova, u restoranu su zabilježeni još neki bizarni fenomeni poput zvukova klavira ili smijeha koji odjekuju u praznim sobama.

 Tragedija u kinu

Kino Kimo u Alburquerqueu otvorilo je svoja vrata za javnost 19. Septembra 1927, i odmah postalo veliki hit među mještanima. Kino se moglo pohvaliti najsavremenijom opremom tog vremena za projekciju tihih filmova, sedam stotina sjedišta, balkonima  i raznim zabavnim sadržajima. Posao je tekao bez problema pune 24 godine kada se desila tragedija koja će zauvijek promijeniti ovo kino i život vlasnika Orestea Bachechia koji je u ovaj projekat uložio 150.000 dolara.

Šestogodišnji Bobby Darnell sjedio je sa svojim prijateljima na balkonu i gledao film. Odjednom, ustao je i u žurbi krenuo prema stepenicama koje su vodile u predvorje, a do danas nije jasno šta ga je natjeralo da iznenada potrči prema izlazu balkona. U trenucima dok je jurio niz stepenice, u podrumu je eksplodirao bojler, a eksplozija je uništila dio predvorja i stepenište kojim je silazio Bobby. Dječak je na mjestu ostao mrtav.

Bioskop je morao biti zatvoren na nekoliko sedmica kako bi se popravila šteta, a kada su se vrata za javnost ponovo otvorila, gosti su počeli da govore kako viđaju duha malog dječaka u kariranoj košulji kako se igra na stepeništu ili na balkonu gdje je Bobby sjedio samo nekoliko trenutaka prije eksplozije.

Vremenom su se u kinu počele održavati i predstave uživo, a glumci su stvorili naviku da prije nastupa, iza scene ostavljaju jednu krofnu kako bi odali počast Bobbyu.  Naime, glumci vjeruju da ukoliko ne pokažu poštovanje prema preminulom dječaku, njegov duh će im podmetati nogu tokom nastupa i uzrokovati razne probleme na sceni. Danas se u kinu nalazi i manji hram posvećen Bobbiju gdje gosti i turisti ostavljaju svakakve poklone i poruke.

error: Content is protected !!