Genije, naučnik, izumitelj, vizionar – Nikola Tesla, jedan od najzaslužnijih umova čovječanstva čije inovacije su temelj današnjeg modernog svijeta (1): Najveći genije na području elektrotehnike sa reputacijom samotnjaka i ekscentrika!

Čovjek koji je prorekao sadašnjost! Daleku budućnost je predvidio. Genije kako su ga tada nazvali je pronašao magnetni točak. To je bilo jedno od najkorisnijih djela koje je jedan čovjek bilo kada dao svome rodu. Ovaj pronalazak bio je možda sasvim očigledan, ali pronalazak jednog nevidljivog točka, koji je napravljen ni od čega drugog nego od magnetskog polja, bio je daleko od očiglednog i to je ono što mi dugujemo velikom naučniku Nikoli Tesli. To je moglo da ponikne samo u jednom briljantnom i jedinstvenom intelektu’. (Profesor R.Kap, iz predavanja povodom stogodišnjice rođenja Nikole Tesle) .

 

Gotovo svakog trena u svom zrelom stvaralačkom dobu Tesla je istovremeno radio na nekoliko ideja. Neke je privodio kraju i već radio na svojim čuvenim ‘vizuelnim’ eksperimentima, a druge zamisli su se tek rađale. U vrijeme kada je razmišljao o daljinskom upravljaču počeo je da skicira i svoj prvi sistem bežičnog komuniciranja na velikim razdaljinama. Prvi testovi su bili ohrabrujući. Na rijeci Hadson je postavio maketu broda. Mogao je da upravlja njegovim kretanjem iz svoje laboratorije, na razdaljini od 40 kilometara. Ali, i to je bio tek djelić onoga što su uređaji obećavali.

Komunikacija sa Marsom
Godine 1898. odobrena mu je patentna prijava broj 613.809, u kojoj je opisao daljinsku radio-kontrolu za upravljanje vozilima. Bio je to prvi praktični rezultat bežične transmisije. Tesla, kao ni mnogo puta kasnije, nije smatrao za potrebno da odvojeno prijavi radio, a zatim prvo ostvarenje u automatizaciji. Prikazao je zajedno i jedno i drugo i tako otvorio mogućnost da mnogi prisvoje njegove zamisli.
Tesla je već bio toliko uvjeren u svoje napore da je tvrdio da će za kratko vrijeme omogućiti komunikaciju sa Marsom. Časopis ‘Electrical Review’ donosi članak o Teslinom radu: ‘Tesla ima namjeru da bez upotrebe žica ostvari prijenos kroz prirodnu sredinu – zemlju i vazduh – ogromnih količina energije na razdaljine od hiljade kilometara. To nam liči na san, na priču iz ‘1001’ noći.

Međutim, izuzetna Teslina otkrića tokom posljednjih godina napornog rada potvrđuju da je njegov rad u ovoj oblasti uspješno prošao kroz fazu laboratorijskih eksperimenata i da je spreman za praktičnu provjeru u proizvodnji. Ostvarenje njegovih zamisli značilo bi da će energija sa energetskih izvora kao što su Nijagarini vodopadi jednog dana moći da se koristi u bilo kom dijelu svijeta, bez obzira na razdaljinu’.

U to vrijeme on je uporno gradio ‘Tesline’ transformatore različitih oblika i veličina. Tako je došao i do rezonantnog transformatora, kojim je proizvodio elektropokretačku silu od nekoliko miliona volti. Ovaj transformator postao je okosnica čitave ideje, jer je bio tako napravljen da je drastično smanjivao gubitak energije.

arsovci statistički postoje
Za primjenu takvog uređaja, vjerovao je, nije bilo granica, poruka se mogla poslati do Marsa, sa istom lakoćom kao i do Čikaga. U časopisu ‘Electrical Review’ Tesla je pisao: ‘Istražujući u ovoj oblasti, došao sam i do otkrića nekoliko izuzetno važnih činjenica. Atmosferski vazduh, na primjer, mada je obično savršen izolator, slobodno provodi struju ogromne elektromotorne sile stvorene u mom novom transformatoru…
Takođe sam došao do zaključka da se provodljivost vazduha brže povećava što je razrijeđenost atmosfere i električnog pritiska veća. Provodljivost dostiže nivo kada se potpuno izjednačava sa provodljivošću bakarne žice’.

Baveći se provodljivošću vazduha, Tesla je došao do jednog sporednog otkrića. Primijetio je da pražnjenje elektromotorne sile od nekoliko miliona volti izaziva promjene u strukturi atmosferskog azota tako da se on jedini sa kiseonikom i drugim elementima. Govorio je: ‘Promjene su toliko dinamične i neobične, da sam često strahovao da se može dogoditi da se atmosfera odjednom zapali, što bi zaista bilo užasno’.

Sijalice koje bi trajale vječno
Uz pomoć električne rezonance i precizne sinhronizacije elektičnog kola, Tesla je tumačio: ‘Azot bi mogao da se izvoji iz vazduha i da se proizvede bogato azotno đubrivo. Mogla bi se proizvoditi i svjetlost difuzna kao što je sunčeva i uz daleko manje troškova, sa ‘sijalicama’ koje nikada ne bi pregorijevale.
Njegovi snovi kao da su prepisani iz Utopije: Zemlja oslobođena gladi i žeđi, olakšano komuniciranje u svijetu, kontrola klime, obilje energije, neograničeni izvori svjetla i posljednji ali ne i najmanje važan Teslin san – veza sa životom za koje je vjerovao da postoji na drugim planetama. Smatrao je da postojanje Marsovaca statistički ne može da se dovede u pitanje.
Tih godina Tesla je sa istim žarom istraživao na području mehaničkih vibracija. Jednog dana 1898. godine, dok je provjeravao elektromehanički oscilator, povezao ga je, bez ikakve prethodne ideje, sa gvozdenim stubom koji je pored njegovog prozora u hotelskoj sobi bio postavljen duž cijele zgrade. Uključio je oscilator i sjeo da bilježi sve što primijeti. Ovi aparati su ga uvijek zabavljali, jer je povećanjem učestalosti vibracija dolazio do rezonance, prvo u jednom, a zatim u drugim predmetima u radionici. Dok je bilježio zapažanja, Tesla nije bio svjestan da se vibracije preko stuba učvršćenog u pjeskovito tlo šire čitavim Menhetnom u svim pravcima. Zgrade su počele da se ljuljaju, prozori tresu, a gomile ljudi su istrčavale na ulicu u velikoj panici.

Reputacija sumnjivog lica

U policijskoj stanici, gdje je Tesla već stekao reputaciju sumnjivog lica, odmah su shvatili da je ‘zeljotres’ zahvatio samo ovaj dio grada. Dva policajca su, naravno, pošla pravo do Tesle. On je i sam primijetio da nešto nije bilo u redu i čekićem je brzo razbio oscilator. Istog trenutka kada su policajci ušli u njegovu sobu, prestao je i zemljotres.
U narednim brojevima Aure čitajte u nastavcima Tesline naslove – Kako razlomiti planet, Mašine sa razumom, Tesla tvorac kompjutera itd .

 

(Zoran Šumadinac/aura.ba)