Gdje se krije naše pravo „Ja“? ZA USPJEH BILO KOJE VRSTE, PRESTANITE ŽIVJETI PO TUĐIM RECEPTIMA?!

Piše: Vahida Djedović, književnica i psihoterapeut

Pravo samopoštovanje i samopouzdanje nema puno veze sa vanjskim uspjesima i postignućima, nego mu je temelj u onome što neko zaista jeste i njihov uspjeh, odnosno neuspjeh, nema puno veze sa onim što dolazi izvana. Pravo samopoštovanje i samopouzdanje imaju osobe koje su zadovoljne iznutra i koje su spremne suočiti se i prihvatiti čak i neuspjeh kako bi sačuvali svoje vrijednosti i svoj integritet.

Dosta literature se može naći na internetu, i to baš one koja se bavi samopoštovanjem i samopouzdanjem, a uglavnom nude recepte. Pa kažu: jedna kašičica osmijeha, dvije kašičice radosti, tri kašičice zahvalnosti, četiri kašičice igre, pet kašičica optimizma…
I sve te savjete, koje nude razni „stručnjaci“, ne uzimajte previše ozbiljno, zato što to tako, jednostavno, ne ide.

Jer, i ona je radila po pravilima ovih samoprozvanih velikih stručnjaka, pa je ostala potpuno sama. Nazvala me njena sestra i zamolila da joj pomognem:
„ Išla je već negdje na neke obuke, ali sada sa sobom ne da razgovarati. Prvo je zatražila razvod, jer njen muž, po njenim riječima, naravno, nije bio dostojan nje. Ona, takva ljepotica, a on pravi šmokljan. Napustila je posao. Jedini od kojeg se izdržavala, jer, zaboga, nije za nju da radi na trafici. Sada je toliko umišljena da očekuje da joj steremo crveni tepih. Stalno govori kako je ona sebi najpreča i kako samo želi da se okruži pozitivnim ljudima, a mi neka se maknemo od nje. Ali, mi smo zaista zabrinuti.

Ako ovako nastavi, krepat će od gladi.“
Naravno, nikad nije došla na psihoterapiju, jer  je smatrala da njoj nikakva pomoć nije potrebna. Ona najbolje zna, šta je dobro za nju.
I svi oni koji žive po receptima, ne žive onako kako sami žele, nego onako kako im drugi nameću.

Ispunjavanje vanjskih ciljeva

Ena se prvi put javila na psihoterapiju kada je imala 28 godina. Savršene crte lica, ali nekako neprirodne. Usne, previše napućene i obrve suviše izvijene. Već je imala pet-šest plastičnih operacija lica i sada želi da ugradi silikone i, otac joj je obećao platiti, ali prvo neka ide koji mjesec na psihoterapiju. Zato je tu. Da udovolji ocu, a ona će poslije dobiti svoj dio kolača.

Na prvi pogled, bila je djevojka koja je imala sve. Ljepotu, mladost, bogatstvo, dobar društveni status, ali, nikada nije bila zadovoljna svojim izgledom do kraja i činila je sve kako bi se sebi svidjela. Inače, vesela, optimistična, pozitivna i opet, nekako površna. Ona, kao i većina drugih ljudi koji se upuštaju u pripravke kojekakvih recepata, zapravo streme ka ispunjenju tzv. vanjskih ciljeva. Kao i recepti za samopoštovanje i samopouzdanje i ovi vanjski ciljevu su nametnuti, pa bili oni nametnuti od ovih ili onih „stručnjaka“, svejedno. Kad vam se nešto nameće, to znači da to niste vi. Niste autentični, ako radite po receptima i to je lažno samopoštovanje i samopouzdanje.

Ostvarenje visokih kriterija i zadovoljenje nametnutih društvenih normi, također su odraz lažnog samopoštovanja i samopouzdanja.

Pravo samopoštovanje i samopouzdanje nema puno veze sa vanjskim uspjesima i postignućima, nego mu je temelj u onome što neko zaista jeste i njihov uspjeh, odnosno neuspjeh, nema puno veze sa onim što dolazi izvana. Pravo samopoštovanje i samopouzdanje imaju osobe koje su zadovoljne iznutra i koje su spremne suočiti se i prihvatiti čak i neuspjeh kako bi sačuvali svoje vrijednosti i svoj integritet. Pravo samopoštovanje i samopouzdanje gradi se isključivo i samo radom na sebi, a kako će svako od vas raditi, opet zavisi od vas samih.

Vjerujem da znate šta je to Babuška, ili Matruška, kako je više poznata u Rusiji. To je drvena lutka koja se sastoji od nekoliko njih, koje su poredane jedna u drugu. Kao takva, matruška može imati dva značenja, a prvo je da smo navukli bezbroj maski na sebe kako bismo sakrili svoje suštinsko biće, koje nam se čini malo, neugledno, možda bezvrijedno i kao takvo mora ostati duboko zakopano. I, stremeći ka društvenim idealima, gubimo svoje pravo ja i ne znamo ko smo, pa postajemo depresivni i nesretni.

Drugo značenje matruške krije se opet u suštinskom biću:
Zamislimo da smo matruške i da matruške predstavljaju naš identitet. Svaki dio predstavlja nas i kako idemo prema sredini, dolazimo do svoje suštine. Međutim, vidimo da, kada otvorimo zadnju matrušku, tu se ne nalazi ništa. Prazan prostor. Postavlja se pitanje: da li je naša prava suština samo fikcija!? Da li JA zaista postoji? Postoji li možda jedna naša karakteristika koja nas definiše kroz cio život i privlači ostale dijelove nas, našeg identiteta, kao magnet?

Sve je u spajanju slojeva

Naša originalnost i neponovljivost jeste, upravo, u autentičnoj povezanosti i dinamici funkcionisanja svih slojeva matruški. Neke slojeve sebe možda smo previše stegli, zato se ponekad osjećamo tjeskobnim i depresivnim. Neki ljudi previše olabave slojeve pa imaju povišeno raspoloženje. Sve je u spajanju slojeva. Ne valja ih ni previše stegnuti ni previše olabaviti. Upravo, iz tog razloga se javljaju razni problemi i poremećaji: depresija, manija, utučenost ili ravnodušnost (apatija), javlja se bezrazložni strah, emocionalna nestabilnost…

Kada krenemo sa radom na sebi i kada popustimo ove stege ili ih učvrstimo, postajemo novi sami sebi. Ove matruške, ovako razbacane, valja složiti i uklopiti jednu u drugu. Poredati ih na pravi način. Svaka ima svoj dio. I to je sama  suština postojanja. Naći sebe, poznavati sebe i prihvatiti sebe. To možemo postići postavljajući sebi pitanja kao: Ko sam ja? Šta uistinu želim? Da li mi je potrebno to i  to da bi me usrećilo? Kada odgovarate na pitanje ko ste, trudite se da to radite s punom sviješću, jer kad tražimo svoj identitet, uvijek se od nečega otuđujemo, a također, treba da budemo svjesni i s čime se identifikujemo. Ko je to ko želite da budete?

Zapamtite da je to dio vaše odluke, dakle, možete oblikovati sebe u skladu sa onim što posjeduje vaše biće, a svi u sebi imamo ono dobro kojemu trebamo težiti. Matruški ima puno i valja ih raščlaniti i upoznati se snjima i sve ih opet složiti. A valja znati gdje pripada koji dio. Prazan prostor popunjavate svojim snovima, željama, htijenjima… A to je odlika slobodnog čovjeka. Čovjeka koji teži za unutarnjim mirom. Lao Ce je rekao:’Kad se oslobodiš onoga što jesi, postaješ ono što bi mogao biti.’ A naša jedina zadaća je da budemo, jer, bolje je da budemo, nego da imamo. I, samo kad jesmo, imamo unutrašnji mir i slobodu. (Iz knjige „Terapeut ljubavi“).

(aura.ba)

Komentari

komentara

error: Content is protected !!