Gdje je nestao Isa-begov štap, čuvar Bosne?

44aura22-23.qxdČudesna Isa-begova tekija do sada je bila inspiracija mnogim pjesnicima ali i nezaobilazno mjesto derviša u kojoj je čuvan Isa-begov štap, čuvar Bosne. Nakon više od 500 godina, štap je nestao…

Do sada smo u našem časopisu pisali o mnogim legendama i misterijama, kao i o neutvrđenim pričama o mnogim graditeljskim čudima širom naše zemlje. I ovo je jedna takva priča, o jednoj od prvih građevina u gradu na Miljacki, Isa-begovoj tekiji. Ona je, uz ostale njegove vakufe, sačinjavala nukleus iz kojeg će se kasnije širiti grad Sarajevo. Nažalost, baš kao i mnoge druge veleljepne građevine, i Isa-begovu tekiju pregazilo je vrijeme i politička nestabilnost tadašnjeg perioda. Mjesto gdje je sagrađena prije 550 godina, nažalost, danas prekriva asfalt. Tek ploča s natpisom upozorava prolaznike, turiste, građane Sarajeva šta se tu nalazilo prije više od pet stoljeća. Ne znaju da se baš ispod njihovih nogu nalazi najveći poklon Sarajevu.
44aura22-23.qxd
Rušena i obnavljana

Isa-begova tekija  svakako je jedna od najznačajnijih građevina u Sarajevu. Sagrađena je prije 1462. godine. U toku svoje višestoljetne postojanosti, tekija je više puta popravljana, gorjela u požarima, uništavana poplavama. Ali, svaki put bila je obnavljana.

– U tekiji i oko nje održavani su i kušanme-teferiči (proslave), gdje su esnafi (zanatski cehovi) dodjeljivali šegrtima zvanje kalfe, a kalfama zvanje majstora. Zavija je obnovljena 1840. godine, kada je uz nju podignuta i jedna džamija, koju je odnijela Miljacka 1860. godine – kaže Mufid Garibija, arhitekta i izuzetan poznavalac historije grada na Miljacki.

Tekija je sve do 1957. godine odolijevala svim političkim i prirodnim katastrofama kroz koje je Sarajevo prolazilo. Funkcionirala je tokom cijele austrougarske vladavine. Međutim, 1957. godine tekija je posljednji put srušena, a mezarje oko nje potpuno uništeno.

44aura22-23.qxd– Još 1941. ustaška vlast napravila je plan o novom uređenju Bendbaše i rušenju zavije. Taj plan nije proveden zbog rata, ali su komunističke vlasti 1950. odlučile da ga provedu uprkos negodovanju stručnjaka i građana – pojašnjava Garibija.

Štap, simbol Sarajeva

Od njenog osnivanja pa sve do rušenja prošlo je više od pet stoljeća. Sve to vrijeme u tekiji je čuvan jedan predmet od izuzetne važnosti.

– Bio je to štap koji je Mehmedu II Fatihu poklonio bogumilski djed kada je ovaj ušao u Sarajevo. Taj štap bio je simbol vladavine Sarajevom i čuvan je od strane sufija i derviša koji su vodili tekiju – prepričava Garibija.

Kako kaže naš sagovornik, predlagano je da se taj štap prebaci u jedan od sarajevskih muzeja kako bi se sačuvao od propadanja. Međutim, derviši to nisu dozvolili.

– Štap je bio u Isa-begovoj tekiji sve do 1957. godine, kada je nakon pet stoljeća postojanja srušena. Nišani derviških prvaka koji su ukopavani oko tekije zatrpani su nasipom a da nisu ekshumirani – kaže Garibija.

Izvršni odbor Grada Sarajeva je 1950. godine donio Odluku prema kojoj se, a zbog posjete jednog beogradskog funkcionera, stara tekija ruši, njeni ostaci se zatrpavaju i pokrivaju cvijećem i travom.

– Štap je, najvjerovatnije iznesen prije rušenja – uvjeren je naš sagovornik.

U to vrijeme vekil, odnosno zamjenik šeiha Isa-begove Mevlevijske tekije na Bembaši, bio je hadži Mustafa Strik. Nakon smrti hadži Mustafe, njegov sin Seid, također vekil nakšibendijskog tarikata u tekijama u Mlinima i Potoku, ostao je jedini čovjek koji je mogao znati gdje je štap iznesen.

44aura22-23.qxd– Međutim, krajem marta ove godine, i Seid je preselio na ahiret, a samim tim i tajna o Isa-begovom štapu. Iako sam ga u nekoliko navrata pitao za štap, rahmetli Seid nije želio govoriti o njemu – kaže Garibija.

Ko zna, možda u gradu na Miljacki još uvijek postoji osoba koja zna gdje se nalazi “ključ vrata” Sarajeva, bogumilski štap koji je stotinama godina bio simbol Sarajeva.

Seid Strik, mistik i profesor

Prof. Seid Strik bio je jedna od najznačajnijih ličnosti tarikatskog centra i jedan od najvećih poznavatelja Sarajeva, naše zemlje i sufijske kulture i tradicije u Bosni i Hercegovini. On i šejh Fejzulah ef. Hadžibajrić su 1957. godine obnovili rad tarikatskog centra, te pokrenuli inicijativu ponovnog otvaranja tekija, nakon njihovog zatvaranja u BiH i tadašnjoj Jugoslaviji.

Bio je izuzetan poznavatelj historije i autor mnogobrojnih publikacija od kojih su neke prevedene i na strane jezike. Bio je poznat po jedinstvenom izvođenju ilahija te skladatelj nekoliko poznatih poema. Najveći dio svog životnog vijeka radio je kao profesor biologije i hemije u o.š. “Razija Omanović” (danas Mula Mustafe Bašeskije), a jedno vrijeme predavao je i Općenarodnu odbranu s obzirom da je u nekadašnjoj JNA imao čin kapetana.

Pored svojih svakodnevnih aktivnosti bio je i vekil nakšibendijskog tarikata u sarajevskim tekijama u Mlinima i Potoku. Imao je i veliki broj svojih učenika i simpatizera koji su ga zvali “baba” što u sufijskoj tradiciji obilježava osobu sa velikim znanjem te osobu koja u sebi nosi neku tajnu. O tome svjedoči i podatak da je prije osam mjeseci najavio da će se rastati sa ovim svijetom sa dolaskom proljeća u martu 2010. godine. Odlaskom prof. Seida Strika, Sarajevo je ostalo bez jednog od najvećih baštinika tajni ovog grada i jednog od onih Sarajlija koji su ovaj grad činili mističnim biserom svijeta. U 77. godini preselio je na bolji svijet. Ukopan je u krugu Nakšibendijske tekije u Potoku.

Šejhovi iz Konje

Tekija je koncipirana u cik-cak formi, kao harfovi u obliku dva elifa (slovo “a”) i jedan lam (slovo “l”). U gornjoj etaži bila je semhana, gdje se učio zikr (veličanje Boga), i mejdan, u kojem se sjedilo. U donjoj etaži su bile ćile (prostorije za osamljivanje derviša).

– Mevlevijsku zaviju na ovom mjestu spominje putopisac Evli Čelebi 1659. godine napominjući da ju je obnovio neki hadži Mahmut. Kada je Eugen Savojski spalio Sarajevo, ona je stradala, što je opjevao sarajevski pjesnik Rešid-efendija, a obnovu 1762. godine zabilježio je hroničar Mula Mustafa Bašeskija. Šejhovi ove tekije često su dolazili iz turskog grada Konje, a posljednji je bio Lutfi Konjevi 1879. godine. Poznat je bio i Sarajlija šejh Ruhija, koji je šejhluk dobio od šejha Anifa Ješila iz tekije na Skenderiji – kaže Garibija.

Izbor mjesta tekije nije ljudski

Nakon što je 1957. godine tekija srušena, nastavljeno je sa razaranjem tekijskog prostora. Izgrađena je saobraćajnica prema Palama, nezakonite benzinske pumpe, ugostiteljski i drugi objekti. Lokacija same Isa-begove tekije nije slučajno izabrana. Naime, tekije su se inače uvijek gradile u prirodnom okruženju i potpuno otvorene prema njemu. Rijeka, stijena klanac ili kanjon te brdo, najčešće su oznake mjesta na kojima se tekije podižu, što je slučaj sa ovom tekijom. Same sufije su mišljenja da taj izbor nije ljudski. Sveto mjesto bira Bog i kao takvog ga pokazuje ljudima. Krajolik je dio obrednog postupka i zato i dio tekije.

(J. HADŽIAHMETOVIĆ/aura.ba/arhiva magazina Aura)

Komentari

komentara

error: Content is protected !!