GASTROENTEROLOG SAVJETUJE: EVO NA ŠTA TREBA OBRATITI PAŽNJU PRILIKOM UZIMANJA ANTIBIOTIKA

Antibiotska era započela je pronalaskom penicilina od strane Aleksandra Fleminga i to otkriće predstavlja jedno od najvećih dostignuća medicine 20. vijeka

Antibiotici su doprinijeli da se značajno smanji morbiditet i mortalitet od infekcija čiji su uzročnici bakterije, a mnoge fatalne bolesti postale su izlječive, čime se produžio životni vijek ljudi.

Još od pronalaska prvog antibiotika, Fleming je predviđao da će tokom vremena upotreba ovih lijekova postati sve masovnija i nekritičnija, čemu smo i sami danas svjedoci. Ne samo u vezi sa aktuelnom pandemijom infekcije Covid-19, već i mnogo prije toga, široka dostupnost i niska cijena dovele su do sve češće empirijske upotrebe antibiotika, bez adekvatnog razloga i preporuke od strane ljekara. Iz ovoga se može zaključiti da je bilo neminovno da će previše antibiotika dovesti do otpornosti odnosno rezistencije patogenih bakterija, što je jedna od glavnih posljedica njihove nekritične primjene. Upravo to nas može vratiti u tzv. “preantibiotsku eru”, što bi bila veoma skupa cijena po čovječanstvo, jer predstavlja jednu od najvećih zdravstvenih prijetnji.

Dr Miodrag Krstić, specijalista gastroenterolog i profesor na Medicinskom fakultetu u Beogradu, podsjeća da pojam “antimikrobna rezistencija” podrazumjeva otpornost bakterija na lijekove, te da je to svjetski problem, a ne samo naš ili problem našeg regiona. Iako se, kako kaže, na nivou Svjetske zdravstvene organizacije preduzimaju različite mjere da se taj probem riješi, ipak to nije lako, naročito što su se tokom pandemije antibiotici često propisivali bez dokaza o bakterijskoj infekciji ili su ih pacijenti uzimali na svoju ruku.

  • Bakterije su živa bića i imaju sklonost da se održe i prežive, tako da lako i brzo stiču otpornost i na najbolje antibiotike. Da bi se napravio jedan antibiotik potrebna je duga i komplikovana procedura. Trenutno je 20-30 supstanci u pretkliničkim istraživanjima da bi mogli da postanu antibiotici, i ako u narednih 5-10 godina, samo njih pet to i uspije, mi ćemo biti sretni – ističe prof. Dr Krstić.

On zapaža da nisu samo pacijenti krivi za prekomjernu upotrebu, odnosno, zloupotrebu antibiotika.

  • To je jedan multidisciplinarni problem koji obuhvata i ljekare koji neadekvatno propisuju antibiotike, ali i veterinarsku medicinu, jer se u liječenju životinja koriste isti antibiotici koji se koriste i za liječenje ljudi. Antibiotska terapija je drugačija od drugih lijekova. Tako npr., kod pacijenata sa temperaturom nisu sve infekcije izazvane bakterijama, jer i virusi izazivaju infekcije, a antibiotici nisu lijekovi koji se koriste za liječenje virusnih infekcija. Takođe, povišena temperatura je nešto što se javlja i kod različitih imunoloških bolesti i hematoloških oboljenja, tako da nije svaka temperatura izazvana infekcijom, i nije svaka infekcija izazvana bakterijom, te neće kod svih pomoći antibiotska terapija. Antibiotici se primjenjuju ponaosob kod svakog pacijenta, a uspjeh u liječenju zavisi od pacijenta, primjene adekvatne doze i dužini terapije. To znači da isti antibiotik često neće biti propisan dvjema osobama sa istim zdravstvenim problemima, jer i drugi faktori utiču na izbor antibiotske terapije.

Prof. Dr Krstić apeluje da se antibiotici ne uzimaju na svoju ruku, već da se u slučaju određenih zdravstvenih problema osoba javi svom izabranom ljekaru koji će preporučiti dalje dijagnostičke procedure, na osnovu kojih će se utvrditi opravdanost uzimanja antibiotika.

Naime, pored pojave rezistencije, pretjerana i neadekvatna upotreba antibiotika dovodi do sve češćih ispoljavanja neželjenih efekata ovih lijekova najčešće dijareja, ali i alergijskih reakcija, pojave gljivičnih infekcija kao i bakterijskih superinfekcija. Antibiotici nisu pametni lijekovi, pa osim dejstva na one loše, mogu djelovati i na tzv. “dobre” bakterije u crijevima, pa njihova upotreba može narušiti normalnu crijevnu floru, koju je potrebno sačuvati i/ili obnoviti upotrebom adekvatnih probiotskih preparata. U tom smislu posebno se preporučuje primjena Saccharomyces boulardii, pošto je to jedina probiotska gljivica i otporna je na djelovanje antibiotika. Pored toga, primjenom Bulardija nema opasnosti od prenosa gena za rezistenciju na patogene, što može biti slučaj kod bakterijskih probiotika. Bitna prednost Bulardija se ogleda i u tome što se jedini može uzimati u isto vreme sa antibiotikom, i to od prvog dana antibiotske terapije, pa je mnogo komforniji za pacijenta koji često uzima više lijekova u različito vrijeme tokom dana.

S.boulardii zato i jeste dio svih svjetskih i evropskih vodiča i preporuka za mjere prevencije antibiotske dijareje.

Na koje još kriterijume treba obratiti pažnju prilikom kupovine probiotskih preparata u apoteci?

Važno je da znamo da su probiotici živi mikroorganizmi i samim tim su osjetljivi na vlagu, kiseonik i temperaturu. Kada su izloženi određenim ambijentalnim uslovima, broj probiotskih kultura u jednoj kapsuli tokom vremena opada. Zato je važno da birate one preparate kod kojih proizvođač u ispisu na kutiji garantuje da će se odgovarajući broj probiotskih sojeva očuvati do kraja roka upotrebe, a ne samo u momentu pakovanja, jer od adekvatne doze zavisi i efikasnost preparata.

Takvu stabilnost preparata obezbjeđuje samo adekvatno pakovanje. Maksimalnu zaštitu probiotskim kulturama i garanciju odgovarajućeg potrebnog broja do kraja isteka roka trajanja, predstavlja zaštitna folija ispunjena inertnim gasom koja omotava svaki blister u kutiji preparata. Inertni gas azot se dodaje u ovu foliju prilikom pakovanja proizvoda, što dovodi do istiskivanja kiseonika iz kesice, a to je posebno važno jer su probiotski sojevi uglavnom organizmi osjetljivi na kiseonik.

OSIM ANTIBIOTIKA I PROBIOTIKA TOKOM PANDEMIJE SVE VIŠE JE PREPORUKA I ZA SUPLEMENTACIJU VITAMINA D. ŠTA VI MISLITE O TOME?

Činjenica je da su mnogi vitamini, pa i vitamin D često deficitarni, kako na globalnom, tako i na lokalnom nivou. Prije desetak godina rađene su studije koje su pokazale da je oko trećina ispitanika imala značajno niže vrijednosti vitamina D u krvi od normalnih. S obzirom na to da je jasno potvrđena veza između vitamina D i imunog statusa organizma, kao i činjenica da unos vitamina D smanjuje rizik za nastanak respiratornih infekcija, ovaj vitamin je od značaja za očuvanje zdravlja. Međutim, pri tome, jako je važno da se prati uputstvo za korištenje proizvoda koji u sebi sadrže vitamin D. Uobičajena doza u hrani za posebne medicinske namjene je između 1000 i 2000 IJ dnevno, zaključuje prof. dr Miodrag Krstić.