FRA IVO PAVIĆ I HODŽA DŽEVAD KLEPIĆ: VJERA VJERI JE UVIJEK POMAGALA

 Ovo je priča o zajedničkom duhovnom liječenju katoličkog i islamskog iscjelitelja 12 – godišnje Ivane Zeba iz Slavonskog Broda, koju su bili napali džini

 Nakon što je njihova kćerka zapjevala, poželjela da ide na misu u crkvu, vratila se knjizi i za kratko vrijeme postigla prosjek školskih ocjena 3,44, roditelji Pejo i Ruža Zeba uputili su javnu poruku liječnicima da u startu ne isključuju i alternativne mogućnosti izliječenja. Oni javnosti iznose primjer vlastitog djeteta, kojeg su liječnici u Hrvatskoj, Švicarskoj i Njemačkoj bili otpisali. Zdravlje su joj vratili fra Ivo Pavić iz Tolise kod Orašja i Hodža Dževad Klepić iz Miljanovaca kod Tešnja

Dževad Klepić

 Ova prava mučna, teška i opora životna priča porodice Zeba iz Slavonskog Broda počinje 2001. godine, kada je njihova, tada devetogodišnja kćerka Ivana, zbog čudnog ponašanja i nedefinisanih simptoma, završila u bolnici. Dobro se toga dana sjećaju njeni roditelji Pejo i Ruža. Njihova djevojčica vesela, zdrava, bezbrižna… A onda je zla gospodarica sudbine odlučila da sve bude drukčije.

„Do tog kobnog trenutka u Ivaninom zdravstvenom kartonu u domu zdravlja u Slavonskom Brodu nije bilo upisano ništa osim uobičajenih dječijih bolesti i primljenih vakcina. Odjednom joj se počelo nesvjestiti, žalila se na bolove u stomaku i glavi. Imala je nagon na povraćanje, ali nije mogla ništa povratiti – kazuje za “auru” djevojčicin otac Pejo.

Bijeg od crkve

U Domu zdravlja pedijatri su dijagnosticirali „stomačnu dizenteriju“. Umjesto da se oporavi, djevojčica je, kako kažu njeni roditelji, sve više kopnila. Njeno zdravstveno stanje se pogoršavalo, ali liječnici nisu prekidali terapiju.

„Zbog njenog čudnog ponašanja i iscrpljenosti preporučili su da Ivana ne ide u školu, tako da je izgubila jednu školsku godinu – nastavlja priču Pejo Zeba, inače penzionisani invalid Hrvatske vojske sa dijagnozom „postratnim stresni sindromom“. Sa takvim oboljenjem dnevno je pio po šaku lijekova.

Fra Ivo Pavić

Kako je vrijeme odmicalo, Ivanino zdravstveno stanje se pogoršavalo. Noću bi polubudna vrištala, galamila, skakala po krevetu, dozivala svoju tetku Katu, majčinu sestru. Pred zoru bi se smirila, a danju bi uglavnom gledala u jednu tačku, i nije željela ništa da jede. Povremeno su je liječnici hranili na infuziju.

„Jedina Ivanina reakcija je bila na svete slike. Tražila je da ih uklonimo. Vrištala je, kosu sebi čupala i stalno ponavljala da ne želi Isusa u svojoj blizini. Nije željela ni u crkvu. Nedjeljom je Ivana jako voljela odlaziti na mise. Sada nije bilo sile koja ju je mogla uvesti u crkvu.

Kada sam to ispričala pedijatru, on me je uputio dječijem psihologu, a ovaj opet psihijatru. Uradili su „gomilu nalaza“ i po njima moja djevojčica je bila zdrava. Nisu mi mogli objasniti kako to da moja Ivana u toalet tokom dana odlazi 80 puta. Tačno sam brojala, stavljala recke. Ona je na WC šolji sjedila ili gledala u plafon – iznosi nam neke detalje iz paklenog života njene kćerke, Ruža Zeba.

Lebdeći između života i smrti, Ivana nije mogla ustati na noge. Ležala je potpuno oduzeta i bespomoćna, gotovo mrtvačkog pogleda.

„Čekali smo trenutak kada će preminuti, Bog da mi dušu prosti – govori nam sa suzama u očima Ruža Zeba. Uzalud su je dozivali, molili kraj kćerkinog uzglavlja da joj Bog vrati zdravlje, Bog kao da nije htio uslišiti njihove molbe.

„Susjedi su nam kazali da odemo kod fra Ive Pavića, poznatog i priznatog iscjelitelja. Kazao nam je da je sotona Ivanom ovladala. Molitvama ju je pokušavao savladati. Nažalost, nije uspjelo. Priznao je da su zle sile prejake za njega i preporučio nam islamskog iscjelitelja.

Kada sam mu spomenuo hodžu Dževada Klepića, njegov komentar je bio da je vjera vjeri uvijek pomagala, ne trebamo sumnjati, niti se plašiti islamskog duhovnog iscjeljivanja. Molitve su molitve. Važno je da su od srca i iskreno upućene Bogu.

Mukotrpni put borbe ka ozdravljenju male Ivane, put vjere i nesalomive želje da krene, ne od nule već iz minusa, na svu sreću završen je u Miljanovcima kod Tešnja. Ivanu su roditelji svezanu i na nosilima donijeli do ordinacije hodže Dževada Klepića. Njeni roditelji pričaju o neobičnom detalju iz Miljanovaca.

„U putu naša kćerka nije davala nikakve znake života, ali kada smo došli pred hodžinu kuću počela je ispuštati neke čudne i jako strašne krike. Tako nešto smo mogli čuti samo u najstrašnijim horor filmovima. Većina ljudi koji su čekali red kod hodže je pobjegla.

„Hodža je odmah uzeo svete knjige i nešto proučio iznad Ivane. Ubrzo zatim naša kćerka se smirila. Te noći je mirno spavala, a ujutro je pokušala stati na svoje noge – kazuje Ivanin otac. Već tada su Zebe osjećale da se rađa novi život njihove kćerke. Sedam dana kasnije, jer toliko su trajali tretmani kod hodže Klepića, doživjeli su istinsko ponovno rođenje njihove mjezimice.

„Bilo je i mučnih situacija. Hodža se borio sa sotonom, odnosno džinima. U pojedinim trenutcima moja kćerka je to teško podnosila, ali je nakon tretmana djelovala sve veselije i zdravije.

Brz oporavak

Supružnici Zeba i njihova kćerka Ivana

U Slavonski Brod vratili su se pjevajući. Ivana je, doduše oslabila dvadesetak kilograma od normalne težine i još uvijek blijeda i iscrpljena, bila ponovo ona stara i vesela djevojčica. Stalno je oca i majku opterećivala brojnim pitanjima, pjevušila, mahala prolaznicima, divila se snježnom pokrivaču. Najčešća tema bila joj je škola.

„Na polugodištu je bila neocijenjena, a evo od februara do 10. marta, Ivana je ostvarila prosjek ocjena sa 3,44. Nakon svega posjetio sam njene liječnike. Bili su prijatno iznenađeni njenim naglim oporavkom i svježinom. Uradili su nove liječničke pretrage i svi su bili uredni. Istog trena su joj obustavili višegodišnju terapiju – sretan je, ali i ogorčen Pejo Zeba.

Nakon trogodišnjeg života bez života male Ivane i nevjerovatnog i brzog izlječenja kod duhovnih iscjelitelja, njeni roditelji su odlučili progovoriti i za medije u Hrvatskoj. Oni ne optužuju toliko liječnike, koliko traže od njih da počnu sa više respekta i tolerancije gledati i na ovu vrstu pomoći ljudima.

„Iz totalnog porodičnog mraka, u kojeg su nas dobrim dijelom uveli i liječnici pogrešnim terapijama i dijagnozama, nas su izveli duhovni isjelitelji. Naša kćerka je spašena – poručuju Zebe. Oni čak i znaju ko je uzročnik njihovim višegodišnjim patnjama. Prstom upiru u Ivaninu tetku Katu, polusestru njene majke Ruže.

„Nije nas rodila jedna majka. Kata je bila očeva mjezimica. Čitavog života je bila ljubomorna na mene i moju rođenu braću i sestre. Posljednjih godina smo imali obiteljskih trzavica, uglavnom zbog imovine. Željela je sve, ja nisam dozvolila. Onda se ona okrenula vračarama i nanijela nam zlo preko djeteta – kroz suze priča za “auru” Ruža.

Porodica Zeba upućuje javnu poruku liječnicima da ne isključuju i druge mogućnosti za izliječenje koje pruža alternativna medicina jer se, kako nam istakoše, na primjeru njihovog djeteta vidi da crna magija lahko savladava tehniku savremene medicine.

„Mi smo o svemu ovome upoznali nadležne organe u Slavonskom Brodu i očekujemo istragu, kako bi se utvrdila i tačna istina od strane odgovornih lica. Pa ako treba, tu smo i da procesuiramo sve ovo na sudu, jer imamo dovoljno dokaza za počinitelje zločina nad našim djetetom i nad nama – kazali su na kraju supružnici. Ružina sestra Kata L. njihove priče odlučno odbacuje a liječnici se još uvijek ne oglašavaju.

Dnevno je pio 39 tableta

 Sa neuropsihijatrom dr. Lidijom Tominčević  prije nekoliko dana sam vodio dvoiposatnu raspravu o tome šta je njezna psiha, a što su vradžbine. Želio sam da mi objasni kako to da se za 11 godina liječenja kod nje moje zdravstveno stanje pogoršalo.

 U početku sam, po njenoj preporuci, uzimao četiri tablete, da bi se prošle godine popeo na 39 tableta dnevno. Mislim i tvrdim da je tome pridonijela crna magija. Nakon tretmana u Tolisi, a naročito kod hodže Dževada Klepića i zaštitne hamajlije koju nosim stalno uz sebe, moje zdravstveno stanje se vidno popravilo. To su uočili i liječnici, pa mi dr. Tominčević sada preporučuje samo šest tableta dnevno – ispričao je za “auru” Pejo Zeba. (aura.ba/arhiva)

 

Komentari

komentara