Formula je jednostavna: Kako biste se osjećali bolje i bili sretniji – jedite manje

Istraživači sa Pennington Biomedical istraživačkog centra u Baton Rougeu, Louisiani, zajedno sa istraživačima sa Duke, Tufts i Washington univerziteta proveli su dvogodišnju studiju komparirajući efekte kalorijske restrikcije na 218 zdravih osoba normalne tjelesne težine.

Skupinu su činile osobe od 20 do 57 godina, a gotovo 70 njih su bile žene.

Dvije trećine učesnika svoj su dnevni kalorijski unos snizili za 25 posto, dok su ostali nastavili jesti na isti način kao i ranije. Istraživači su napravili detaljan uvid u zdravstveno stanje učesnika – broj kilograma, mjere, raspoloženja, nivo hormona, kvalitet sna i seksualnu funkciju.

Na kraju prve godine, učesnici u grupi koja je bila podvrgnuta kalorijskoj restrikciji izgubili su u prosjeku 15,2 posto tjelesne težine, te nakon dvije godine 11,5 posto ukupne tjelesne težine. Do kraja studije, prosječni indeks tjelesne mase kod grupe koja je bila u restrikciji bio je 22.6, tačno u sredini normalne kategorije. Oni koji su nastavili jesti normalno održali su istu tjelesnu težinu kao i ranije.

Činjenica da su osobe koje su jele manje kalorija smršale i nije neka vijest, no ono što je posebno zanimljivo je činjenica da je kod njih primjećeno poboljšanje raspoloženja, te bolje psihičko zdravlje, u smislu boljeg kvaliteta sna, poboljšanog libida, smanjene nervoze, depresivnosti, iritabilnosti i anksioznosi, te generalno većeg zadovoljstva sobom i svojim životom.

Rezultati ove studije zapravo idu u prilog činjenici da je moderni čovjek sa svojim načinom prehrane i puno većim količinama hrane u odnosu na one koje su jeli naši preci postao plodno tlo za brojne bolesti koje u prošlosti nisu bile raširene u mjeri u kojoj su danas, poput gojaznosti, dijabetesa, autoimunih bolesti i raka.

Moderni čovjek jede previše, a nezdrave namirnice kojima obiluje naša prehrana su postale mnogo više od samog alata za opskrbljivanje osnovnim nutrijentima potrebnim za održavanje na životu.

Istraživanje je objavljeno u žurnalu JAMA Internal Medicine.

Komentari

komentara