Fore Ismeta Hore: ZAŠTO SE BANKOMAT ZOVE „ZID PLAČA“!

Da je hodanje zdravo, nijedan poštar nikad ne bi umro! Vitamin C je najbolji za organizam, zato treba u neograničenim količinama konzumirati pljeskaviCE, sudžukiCE, kobasiCE, pivCE…

U masi naših, već prepoznatljivih tekstova o zdravlju i faktorima koji utječu na ljudsko zdravlje, donosimo vam jedan, malo drugačiji tekst. Ako ništa drugo, nasmijat će vas, a znamo da je smijanje – zdravo…

Ismeta Horu s razlogom bije glas najpopularnijeg humoriste na našim prostorima koji sirovu i tužnu javu vjerno dočarava i oslikava – ali na šaljiv način. Uglavnom se šali na svoj račun, mada voli i poznate osobe prozvati, posebno političare.

Rođen je u Goraždu, a sa svojim monodramama, jedno je vrijeme bio diskografski najtiražniji estradnjak u regiji.

– Trgovački putnici su me kovali u zvijezde. Bugarska agencija za istraživanje zvanično je objavila podatak da sam bio među prvih pet po prodaji kaseta, ispred mene su bili Merlin, Ceca i njihova zvijezda Azis – kaže Horo, negdašnji vrhunski fudbaler. I danas se mnogi poznati fudbaleri hvale i spominju kako su najbolje trikove s loptom, upravo od Hore naučili.

– Morao sam se odlučiti, lopta ili humor, nije moglo oboje pa sam izabrao ono srcu draže – humor – kaže na početku našeg, šaljivo-ozbiljnog razgovora Ismet, čovjek bez dlake na jeziku, ali i bez dlake na glavi, kako sam voli istaknuti. Evo kako je Ismet Horo prokomentarisao neke stavke…

Recesija gora od razvoda

Kakav smijeh, kome je do toga, nikome do smijanja nije, svak’ se o svom jadu zabavio.

Ova je recesija gora i od razvoda, izgubiš pare, a ostane ti žena. Ja imam jarana Vehbiju, pa ga pitam, kako on preživljava recesiju sa troje djece. A on kaže, da mu u životu lakše nije bilo. Čudim se kako to?

A on veli: kad ustanem kažem ja, djeco, ko neće da doručkuje, dobiće po pet maraka. Naravno, neće nijedno. Za ručak – isto. A naveče, ja kažem, ko hoće večerati, mora platiti 10 maraka. Onda mi oni vrate one pare, i ja sve svedem na jedan obrok. Kud ćeš bolje?

Uglavnom, nije ni čudo što nam se bankomat zove zid plača. Pored bankomata uvijek stoje trojica, jedan diže pare, a dvojica čekaju da pozajme. Pa kud ćete dalje kad su kod nas najpoznatije sportske discipline dizanje kredita, preskakanje rata, izbjegavanje žiranata…

Uglavnom, narod se snalazi za pare na različite načine. Skoro, dva moja jarana, Jahija i Spahija opljačkali poštansko vozilo, svaki zgrabio po jednu vreću i pobjeg’o. sreli se nakon nekoliko mjeseci i prebiru utiske. Kaže Jahija, moja vreća bila puna para. Napravio sam kuću, vikendicu, auto kupio…

Kaže njemu Spahija, kod mene samo pisma i računi bili. “Pa šta si uradio”? – pita ga Jahija.

– Ma šta ću uradit’, pisma sam podijelio, a račune plaćam koliko mogu.

Reduciranje tjelesne težine?

Strašno me nerviraju svi oni koji govore o dijetama ili o kretanju koje je zdravo? To nije tačno. Zec čitav život skače i jede travu i živo nekoliko godina, a kornjača nikud ne miče, jede šta stigne i živi 200 godina? Uostalom, da je hodanje zdravo, nijedan poštar nikad ne bi umro!

Inače, slažem se da je za organizam najzdraviji vitamin C, zato jedite pljeskaviCE, sudžukiCE, kobasiCE, pivCE i tako dalje.

A, baš skoro, mojoj ženi doktor preporučio dijetu jahanjem. Iznajmili mi konja i jahala ona dvije sedmice, i..bilo je doduše nekih rezultata. Konj je izgubio 10 kila.

Politika?

Da bog mili sačuva. Imamo državu s poteškoćama u razvoju i političare sa posebnim potrebama. Svijet nam uzima ono što je naše, a nameće njihovo.

Eto, oni nam izmislili zastavu, žuta i plava sa zvjezdicama? Pa to mene podsjeća na račun za struju, kad ga dobijem pa vidim cifru, prvo požutim, pa poplavim, a kad ga plaćam, sve mi zvjezdice ispred očiju,

Zato bih ja predložio novi grb: bakarna tepsija u sredini, tri sudžukice kao tri konstituivna naroda, okolo ćevapši – nacionalne manjine, a oko svega zvrk bureka. To je naša tradicija i taj bi grb pokazao da smo mi širokogrud narod kojem je glavni cilj da se dobro najede, ali i da je ova naša sofra svima i dostupna.

KAKO SAM DOBIO OTKAZ?

Ne može i jare i pare. Nikad nije moglo. Radio ja u Papirservisu, kad, zove me jedan dan direktor i kaže:”Priča se i piše da si prošlog mjeseca prodao 13 000 kaseta. Da je to po marku, to je 13 000 maraka. Haj ti uzmi knjižicu i napravi mjesto nekom drugom”. Tako je i bilo. Odem. A taj podatak nije bio tačan, tad su to neki novinari tako piskarali, dobro mi smjestili… (aura)

Komentari

komentara